solitudine
Ostaviti po strani
Gdje možda pripadaš
Krilu ptice bez imena
Možda si letač proplanskih nestanaka
Glas kojega više nemogu čuti
I kako to da uspijevaš
Izbiti zrak iz pluća
Otresti svijet sa obzora
Tako da ostaneš samo ti
Samo ti i moja zalutalost.
Ostanaka sam nedovoljan broj
Nakon zapodjenutih proputovanja
I danju sanjarim
Dok te noću izmišljam
U naborima jastuka
U podnožjima kreveta
U sebi.
Gdje možda pripadam
Valu mora bez tokova
Možda sam šetač onostvarnih sanjanja
Pa sam tu makar nisam
I volim te mada ne znam
Što to znači.
