solitudine
I treperiš.
Zaiskaš od mene
Da uberem ti svanuće
Od ljeta i ljepljivih zora
Uranjenih od nemira
I tišine malo da ti dam
Od svojih duša bezbroj i jedne
Samo malo pomaknut u lijevo
Strepim za tebe.
Ti treperiš.
Na vodi si ruka vala.
Kao da te nema
Pojaviš se kada te ne prepoznajem.
I treperiš.
Zapamtiš od mene
Svaku kišu što sam ti je dao
Vodoravno po posteljama
Planinsko po prozorima
Kao da je dan.
Od svojih srca
Tisuću i dva
Još jedno više, kao svaki puta
Dajem ti
Jer treperiš.
Na oblaku si dah vjetra.
Položena na rukavce od bjelina.
Satkana od neba.
Tražiš od mene
Sve što je nepravo.
Što se mijenja
Preobražava.
Svaku moju misao
Navodiš na konac
I utkaš je u veo
Kojeg nosiš oko vrata.
Na neki način
Milujem te.
I treperiš.
Je li to od mene
Ili od tvojih tijela
Vječnih i još nekoliko
Neizbrojivih za mene?
Na ravnici ljeskavoga mora
Ogledaš se ti i milijun tvojih silueta.
Treperiš.
Ja sam
Opčinjen.
