solitudine
LOŠA LJUBAV
Nesmotreno padneš preko mojih stopala
Spotakneš se na mom koraku
Popiješ malo od mog nagnuća
Da se saberem od svijeta
Od te vrišteće ljepote
Na sve se to oglušiš.
Čuješ travu leluja se na vjetru
Jako i slabašno i glasno
U mojim očima.
Ubrao si jagode
I pomirisao proljeće
U sinapsi naših usana.
Odavno si me već shvatio.
Čuo si me, i zeblo te je
Kad sam izašla na snijeg bez kaputa
Lišena težine po ramenima
Čini se – i to si razumio.
Negdje sam pročitala
Mimo tvog strpljenja
Na vodoravnim jezerima
Kako bio si odviše povodljiv za njom
Za tom željom da se mi ostvarimo.
To je loša ljubav, rekla bih.
A možda smo se ipak voljeli.
