solitudine
Zadnji vlakovi
Usrećen kilometrima
Jedne sjene ples na tračnicama
Tako bih išao ususret tebi
Samo da nisi na stranoj adresi
Još nisam iščitao
Iz oblaka tvoje poruke
Nisam se naslušao tvojih neodgovorenosti.
Zlato, upravo zlatom nazivam te
I srećom što sam mogao izbjeći nepostojanje
Tako bih išao usuret tebi
Da je vozni red za me postao molitva.
Ljubujem sa kolodvorima
Bože, pripadam čekanjima
Zatečen svim tim licima u odrazima stakla
I ja čeznem susrete u oknu.
Ulice, upaljena svjetla
Trepere
Tako bih išao po tvojim cestama
Kad bih te sreo
Zlato moje, našao bih sve.
Vidim u mislima
Oči su ti zadnji vlakovi
A ja kasnim
Ja opet ne stižem na vrijeme…
