solitudine
MJESEC I TREN
Čitav mjesec
Izludio sam kragne i rukave kaputa
Što sam tako bezrazložan
Što sam mjesec dana opet unatrag.
Čitav dan
Podijelio sam među podočnjake
Od lijevog do desnog ugla kiselog smijeha
Jer ne razumijem što je istina
Ako ti govore svi u glas
Pa sam cijeli dan opet iznuren.
Čitav tren
Trajao sam u tvojoj sjeni
Zavjetrine su to kojima na pripadam
I žudnje sam ugurao među zanoktice
Iznevjerio sam mirnu noć od boja
Jer sam taj tren bio nikad bolji
Pretvorio ga u jednu vječnost.
Čitav mjesec htio sam dokučiti sve to
Ali sam jedan dan pustio to sve
Jedan tren je prava istina
Jedan tren je zauvijek.
