solitudine
…pa ću odabrati dan…
Voljet ću te bezrazložnostima
Besmisle ću ti ljubiti po obrazu
Neću vidjeti boje
Ali premaze ću stvoriti na pregibima ruku
Po nacrtu tvog ramena
Napravit ću sliku zelenosjajnog pejzaža.
Toliko si lijepa
Da me duša boli.
Voljet ću te beznađima
Jer beznadnost s tobom poznajem.
Voljet ću te pričama
Koje ispripovjedit ću duhovima
U knjižnicama sakupljača vremena
Što premeće zime sa hrpa na hrpe
Pa ću odabrati dan
U kojem zaboravit ću te.
Voljet ću te sjećanjima
Valovitima po koži
I opijajućima sa vinom
Kad si tu kao avet
I diram porube tvojih bedara.
Toliko si lijepa
Da ne mogu to zamisliti.
Voljet ću te nepostojanjima
Na krilu nekog zaboravljenog prozora
Kroz koji gledam u tvoje prste
I pokušavam ih sastaviti sa svojima
Kroz vrijeme
A tamo u kutu, u sanducima srca
Pohranit ću nemogućnosti
Zaljepljene o stijenke žila
Kao premosnice od bića do bića
Do tebe ništa ne može stići
Voljet ću te zakašnjenjima
Premalostima
I vječno.
Vječno s ljubavlju
Zagrljen od tuge
Ponoćnog zvona usamljen sam krik.
m.m.
