solitudine
Pustit ću te da ideš
Pustit ću te da ideš
Raspasti se iznutra i mahati ti.
Bit ćeš što si oduvijek htjela
I želim to za tebe
Bez nutrine da njome želim.
Nehajno ćeš me poljubiti u obraz
Izgorjet ću unutra i nasmiješiti se.
Tu istu večer
Svoje ću pjesme zatvoriti u svoj svijet
I zaključati ih melodijom koju malotko razumije
Ljudi će pljeskati
Tražiti će još
A ja ću biti nešto drugo
Možda ono što nisi za mene htjela
Ali neću imati čime da se kajem.
Pustit ću te da ideš
Rastrgati pruge zubima nakon što prođeš
Prokleti sve one što idu u tvom smjeru
A potom tjerati te još jače.
Bit ćeš sretna što sam tu za tebe.
Tu istu večer
Netko će drugi svirati blues
Ja ću produljiti do ulice
Na kojoj nitko neće znati
Da sam te pustio
Ni ja neću znati više
Tko je taj što u meni trune.
Nepostojeći čovjek što maše ti na kolodvoru
Već unaprijed mrtav, a za tebe živ.
Sve za tebe, mila moja lastavice
Za sve ono što nećeš htjeti
Ne brini, ni ja ne želim više.
Tvoj zauvijek
