solitudine
Presjeci Noći…
Reći ćeš u bezimenju
Da sam ti drag, oh divne li laži
Pozabavim se sjenama i lišćem
Što je napadalo sa srca mi i uma
U raslinju šuškavih misli
Nalazim te
Odavna već nisam bio na ovoj cesti.
To je put od kičme do usana
Žila jedna što dovodi strah
Da te nemam
I da ponoć zašla je ispod plahti
A ja još bosonog tapkam po nastojanjima.
Ishitreno odlučujem
Da voljeti više neću
Oh, predivne li laži
Sva su nokturna u ovom trenu besmislena
Naopačke visim sa svemira
Reći ćeš mi da sam prolupao.
Iz usta mi raste korijenje
Tamo daleko do ruba šume
Gdje sam nastanio svoje neodređenosti.
Poslao sam te u zavežljajima vremena
Put karavana što žute se u daljini
Dok titraju mi pogledi
Dok lažem si da ne dira me
Odavna već nisam bio na ovoj cesti.
Noć mi donosi vodoravne želje
Prisluhe zidova
I gole usne bez usana.
