solitudine
... da te opet izgubim.....
Pitaš me za vrijeme
Moj odgovor je: ne
Nisam, i nisi i nije vrijeme
Inačica naših zaljubljivanja
Protočna rijeka što buja i plazi
Nismo
Zaiskaš od mene riječi
Moj odgovor je: ne
Ja nemam, nemaš, nemanje je
Suviše smo riječi potrošili na čekanje
Nisi se dogodila u vrijeme ni riječi
I ne govorim više.
Trepnem okom
Pitat ćeš me
Ogoljeli su okrajci mojih nadanja
Stablo sam što ne stremi
Ni vjetar se ne uvlači u moje grane
Stojim kao usamljena lampa grada
Ispod koje psi čekaju svoje gazde.
Preko svijeta dolazim do izgubljenja
Sav sam ti od meda
Ali na početku sam tvojih poljubaca.
Toliko nam toga preostaje
Ali nedostaje vrijeme, nedostaju riječi
Nedostaje mi sve što trebam
Da mi opet izmakneš, da te opet izgubim…
