solitudine
Voli me
Pod kapom usijanog neba
Otkrivam riječi bez zvuka
Bezlična lica prepoznajem u snovima
Ispod kamena pronalazim bitak jednog vremena
I gledam kako protječu karavane nerazumljivih osjećaja
Kroz stijene napaćenih ramena
Kroz stopala i pete
Kroz korizmu bedara
Voli me
Ja ne znam drugačije ti reći
Svaki me šum odaje kao lopova
Kako treperi žila
Kako pogled obara se pred tobom
Biti ćemo sretni
Predskazuje mi mrav, skakavac u travi
Posljedično – veselim se kao dijete
Moja je čokolada već rastopljena u rukama.
Voli me
Dragi, samo voli, ne pitaj
Zakračunati ću samice razuma
Izgužvati slutnju i baciti je u smeće
Osloboditi se od sebe, od svijeta
Voli me
Moći ću to.
