mistagogy.blog.hr

subota, 31.01.2009.

"�to li je ovo?"

Pnz 18
15Proroka kao �to sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje bra�e, podignut �e ti Jahve, Bog tvoj: njega slu�ajte! 16Posve onako kako si i tra�io od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: 'Ne�u vi�e da slu�am glas Jahve, Boga svoga, niti �elim vi�e gledati taj silni oganj da ne poginem!' 17Nato mi re�e Jahve: 'Pravo su rekli. 18Podignut �u im proroka izme�u njihove bra�e, kao �to si ti. Stavit �u svoje rije�i u njegova usta da im ka�e sve �to mu zapovjedim. 19 A ne bude li tko poslu�ao mojih rije�i �to ih prorok bude govorio u moje ime, taj �e odgovarati preda mnom. 20 A prorok koji bi se usu�ivao govoriti �to u moje ime �to ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.'

Ps 95
1Do�ite, kli�imo Jahvi,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
2Pred lice mu stupimo s hvalama,
kli�imo mu u pjesmama!

6Do�ite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
7Jer on je Bog na�,
a mi narod pa�e njegove, ovce �to on ih �uva.
O, da danas glas mu poslu�ate:

7Jer on je Bog na�,
a mi narod pa�e njegove, ovce �to on ih �uva.
O, da danas glas mu poslu�ate:
8 "Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
9gdje me isku�avahu o�evi va�i
premda vidje�e djela moja.

1 Kor 7
32A rado bih da budete bezbri�ni. Neo�enjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. 33A o�enjen se brine za svjetovno, kako da ugodi �eni, 34pa je razdijeljen. I �ena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mu�u. 35Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privr�eni Gospodinu.

Mk 1
21I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu u�e on u sinagogu i po�e nau�avati. 22Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta u�io ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. 23A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao �ovjek opsjednut ne�istim duhom. On povika: 24"�to ti ima� s nama, Isuse Nazare�anine? Do�ao si da nas uni�ti�? Znam tko si: Svetac Bo�ji!" 25 Isus mu zaprijeti: "Umukni i izi�i iz njega!" 26Nato ne�isti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i izi�e iz njega. 27Svi se zaprepasti�e te se zapitkivahu: "�to li je ovo? Nova li i sna�na nauka! Pa i samim ne�istim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se." 28 I pro�ulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

********************************************************

Bilo bi mi drago ukoliko bi netko podijelio svoja razmatranja od ove nastupaju�e Nedjelje. Isus je govorio mno�tvu u prispodobama, ali je svojim u�enicima govorio nasamo i potanko obja�njavao zna�enje tih prispodoba, pogotovo kad bi opisivao Kraljevstvo Bo�je.
�to je zajedni�ko ovim �itanjima ili u �emu to mene ova rije� Bo�ja doti�e? �to mi govori? Mo�e i razmatranje, a i razmi�ljanje! Kako kome pa�e!
Evo, za po�etak , ja sam podebljao neke od rije�i koje su se mene posebno dojmile.

- 22:52 - Komentari (21) - Isprintaj - #

�etvrtak, 22.01.2009.

Sredi�nja poruka Isusovog djelovanja jeste �da budu jedno� kao �to je on u Ocu i Otac u njemu. Konteplacija Isusovog odnosa prema Ocu i nama ljudima stavlja nas u ispravan odnos sa Ocem nebeskim i na�e me�usobne naru�ene odnose iznova dovodi u vezu. Iscjeljenje svakog �lana Crkve, a time i na�ih me�usobnih odnosa, jer jedno bez drugog ne ide, je primarni cilj, koji Crkva definira kao �poziv na svetost�.

Jedna od najve�ih opasnosti koje se pojavljuju u tom procesu iscjeljenja i sazrijevanja se de�ava kada ljudi zajednicu u�ine ciljem, a ne sredstvom, kako bi se do�lo do cilja, a ona se pojavljuje kada se zanemari poveznica koja nas sve ujedinjuje. Isto kao �to kruh nije kruh ukoliko se bra�no ne pomije�a s vodom i ispe�e na vatri, isto tako �lanovi jedne zajednice nisu zajednica u pravom smislu rije�i ukoliko ih ne povezuje jedan te isti Duh, tj. Ljubav Bo�ja. Sjedinjenje �lanova Crkve nije nikada izravno. Mi jedni drugima jesmo dar, ali smo u isto vrijeme i kri�. Kao �to roditelj mo�e po�initi gre�ku u odgoju tako �to poku�a �ivjeti sebe kroz svoje dijete, a da pri tom ne dopu�ta da mu Krist govori, isto tako postoji opasnost da mi ostvarenje samih sebe poku�amo prona�i tako �to �ivimo iz drugog i drugom posredujemo sebe, svoje osje�aje, ali i svoje terete, svoj jad, a da pri tom ostanemo, ne samo suho bra�no, nego i nesamljeveno zrnevlje �ita izmje�ano s pljevom. Mi mo�emo biti zajedno, no to sjedinjenje nikad ne bi trebalo biti izravno bez obzira koliko mi imali simpatije prema nekome, jer uvijek prijeti opasnost da nam taj drugi postane idol. To naravno ne isklju�uje neprestanu razmjenu iskustava svjedo�kog karaktera i tra�enje, odnosno pru�anje pomo�i bratu u potrebi, ali ono uvijek podrazumijeva micanje sebe iz sredi�ta koje pripada onome koji je Gospodin i �ivotvorac.

Stvaranje kr��anske zajednice ne ide putem na koji to �ine ljudi od ovog svijeta. Ne radi se o uzdizanju nad druge, nego o silasku na nivo sluge koji druge dr�i ve�im i boljim od sebe. Ne radi se o nadgradnji ne�eg, nego o pra�njenju sebe od svega onoga �to prije�i protok milosti Bo�joj; o potrebi umiranja sebi kako bi On mogao izvoditi svoja djela kroz nas, a ne mi na�a. Zato je skru�enost pred Gospodinom i bra�om preduvjet koji prethodi podno�enju i no�enju drugih. To nije �isti i tvrdi realizam, oslobo�en osje�ajne profinjenosti i su�uti pred bratom �ovjekom, ma kakav god on bio. To nije niti cinizam i prezir naspram onih koji jo� uvijek nisu do�li do Gospodina.

Konteplacija Presvetog Trojstva nas uvodi u dubine Srca Isusovog gdje je polo�ena sva ostav�tina nama namijenjena. Ulaze�i u dubine tog misterija mi ulazimo u posjed te ostav�tine.. Kontepliranje odnosa unutar Presvetog Trojstva osposobljava nas za unutar-crkveno zajedni�tvo i odgovorno raspolaganje ostav�tinom. No, to ula�enje u ovaj misterij nije tek neko teolo�ko racionaliziranje, nego prije svega dvosmjerna ulica, put pra�njenja sebe i usvajanja obe�anja Isusovih. Svaki na� dalji anga�man u svijetu jest tek posljedica hoda tim putem. Opravdani vjerom imamo mir i slobodan pristup milosti u kojoj stojimo i di�imo se nadom slave Bo�je bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo, pa bila to bilo kakva nevolja ili protiv�tina koja, ukoliko smo u tom miru, mo�e donijeti samo postojanost, proku�anost i nadu koja ne posti�uje, nego otvara vrata ve�oj ljubavi Bo�joj koja se razlijeva na�im srcima. Iskustvo Uskrsnog mira zalog je kliktaju kojim sv. Pavao kli�e: Tko ili �to nas mo�e rastaviti od ljubavi Kristove!? Ma�? Progonstvo? Iskustvo ovog mira u nama eliminira svaku netrpeljivost, cinizam, suparni�tvo i svako drugo neprijateljstvo, bilo prema bra�i unutar Crkve, bilo prema onima vani.

Na Duhove je do�lo do potpune objave Presvetog Trojstva. Isus ka�e apostolima kako bi im jo� toliko toga imao govoriti, no budu�i on odlazi Ocu Duh Sveti je taj koji �e im nastaviti govoriti i uvoditi ih u tajne vjere. Duh Istine od Isusa uzima i daje nama sve ono �to nam je potrebno, a �to je Isus ve� osigurao i �to ima: �Sve �to ima Otac, moje je�. Svi oni koji vjeruju u ovo imaju udjela u zajedni�tvu Presvetog Trojstva. Iako svi razli�iti i jedinstveni, svatko na svoj na�in, po tom istom Duhu koji je razliven u na�im srcima, i mi postajemo jedno. �Ta Posvetitelj i posve�eni � svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih bra�om!�. Razlog je to vi�e da se i mi smijemo zvati bra�om i svetima. No, to u isto vrijeme nije i gotova stvar. Svatko je od nas pozvan na neprestano suobli�avanje. Poziv na svetost, odnosno na�e suobli�avanje Kristu su prioritetni zadaci pred kojim stoji stvaranje kr��anske zajednice, odnosno i prije svega zajedni�tva, jer mo�emo imati zajednicu, a da me�u nama ne bude zajedni�tva. �U svetoj Crkvi � ka�e sv. Grgur Veliki- svatko je oslonac drugima, a drugi je njegov oslonac�. Ukoliko to nismo jedni drugima, onda je upitno i na�e suobli�enje s Kristom. Nije dovoljno biti samo slu�atelj, a ne i vr�itelj Rije�i. Svatko tko se osje�a pozvanim ima pravo na proro�ki izri�aj, ali ne bi se smjelo dogoditi da budemo navjestitelji Rije�i koji istinu dr�e odvojenu od ljubavi prema onome kome je upu�ujemo, kao �to i gostoljubivost ne bi smjela biti li�ena istinoljubivosti. Ukoliko smo samo istinoljubivi postoji opasnost da istinu koristimo �isto realisti�ki i ma�emo njome kao s �eki�em oko glava drugih. Tko �e je takvu slijediti. Ukoliko smo pak samo gostoljubivi, a ne i istinoljubivi kako onda da se pred sobom ne postidimo kao licemjeri i dvoli�njaci.

Jedna zajednica ne mo�e do�i do svoje zrelosti ukoliko ne postoje ove obadvije odlike i ukoliko se ne shvati da se unutar zajednice radi o razli�itim osposobljenostima, a ne o ve�em ili manjem dostojanstvu, tj. vrijednosti. Razli�itost bi trebala biti bogatstvo, a ne prijetnja i ugroza odre�enog statusa. Po pravilu, u ve�ini slu�ajeva kad do�e do netrpeljivosti naj�e��i uzrok je u nagla�avanju osobnih prava nau�trb osobnih du�nosti. Neprestani proces suobli�avanja Kristu bi nas uvijek morao dr�ati u stavu poniznosti naspram na�eg duga prema onome kome smo neizmjerno du�ni i �uvati u opreznosti da ne bi osudom brata (koji nam duguje puno manje) do�li na ponovni sud kad �emo morati svoj dug isplatiti do posljednjeg nov�i�a, jer mjeru sami odredismo.

U isto vrijeme iluzija je i perfekcionizam da mo�emo imati zajednicu savr�enih. To je druga krajnjost crno-bijelog pogleda na stvarnost Crkve i zahtjevnost koja ko�i i sputava. Ni Isus nije izabrao savr�ene, nego malene i neznatne u o�ima svijeta, koji su znali nakon svega (osim sina propasti) ostati zahvalni, iako su u tom procesu suobli�avanja pokazali brojne manjkavosti. Unutar-crkveni dinamizam u jednoj zajednici ne bi trebao i�i niti u pravcu skrivanja osobnih grijeha, nego u iskrenom priznanju svoje gre�nosti kao podloge svjedo�anstvu u kome svu hvalu dajemo Gospodu. Me�utim, vrlo �esto smo svjedoci da je upravo na�e razgoli�ivanje naj�e��i razlog povla�enju iz su�ivota. To �to smo gre�nici je �injenica od koje ne bi smjeli bje�ati. Ta �ime da se hvalimo osim kri�em na�eg Gospodina, koji je platio cijenu i za mene i za tebe. Gospodin nas pita: Kakve su vam zasluge ako ljubite samo one koji vas ljube? Ne �ine li to isto i pogani i oni koji vas mrze?

Novi agregativni stadij vjernika laika koji ho�e sudjelovati u poslanju Crkve mora biti svjestan da bilo koji oblik udru�enog apostolata mora prije svega u sebi njegovati ovu duhovnost zajedni�tva, koja je ve� sama po sebi poslanje, jer �e tek tada svijet mo�i re�i : �Gle, kako se ljube!�. Sve dok se to ne dogodi svaka aktivnost je samo farsa, krinka (I:Pavao II). Ova duhovnost zajedni�tva se mora o�itovati i u nutrini i na izvan u kontekstu �op�eg sakramenta� ponu�enog svijetu. Lai�ko pravo na okupljanje i djelovanje nije pak oslobo�eno kriterija po kojima se razlikuje crkvena autenti�nost i prosudbe onih koji imaju vlast vezati i odrije�ivati, a ta autenti�nost svoju provjeru ima upravo na ovom osnovnom pitanju crkvenosti, a to je zajedni�tvo unutar zajednice, te du�na veza sa crkvenim autoritetom koja se ostvaruje preko dodijeljenih duhovnih asistenata. Ova sloboda je laicima zajam�ena, no ona je uvijek i isklju�ivo u pomenutom zajedni�tvu.

Neka nam euharistijsko slavlje , koje izvor i vrhunac zajedni�tva, otvori pogled vjere u �utljivom motrenju punog strahopo�tovanja i pomogne nam da se �to vi�e subli�imo s Isusom, kako bi rije�i Oca nebeskog izgovorene nad Jordanom i u na�im srcima imale odjeka:

"Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!"
(Lk 3,21-22)

- 23:24 - Komentari (51) - Isprintaj - #

�etvrtak, 15.01.2009.

Za �ivota, brate, za �ivota ...

�eli� li usre�iti nekoga
kome �eli� mnogo dobra,
u�ini to danas,
za �ivota, brate, za �ivota.

�eli� li darovati cvijet,
daruj ga danas s ljubavlju
za �ivota, brate, za �ivota.

�eli� li re�i �Volim te�
svojim uku�anima
prijatelju bliskom ili dalekom?
Reci to za �ivota, brate, za �ivota.

Ne �ekaj dok ljudi umru
da im o�ituje� dobrotu
da osjete Tvoju ljubav
za �ivot, brate, za �ivota to u�ini!

Bit �e� veoma sretan
nau�i� li dijeliti sre�u
svima koje pozna�
za �ivota, brate, za �ivota.

Umjesto da posje�uje� groblja
umjesto da puni� grobove cvije�em
ispuni srca ljubavlju danas,
za �ivota brate, za �ivota.

Marija Rabatte

- 00:34 - Komentari (32) - Isprintaj - #

utorak, 13.01.2009.

Darovi za zajednicu

I mi smo svjedoci tih doga�aja i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji mu se pokoravaju

Sadr�aj pou�avanja

1. Darovi Duha Svetoga izgra�uju zajednicu

2. Darovi Duha Svetoga moraju djelovati u jedinstvu

3. Darovi Duha Svetoga moraju djelovati u ljubavi

U subotu 30 svibnja 1998. na�ao sam se me�u skoro 250.000 ljudi okupljenih u Rimu na trgu Sv. Petra, da bih sudjelovao na Susretu Svetog Oca s Crkvenim Pokretima i Novim Zajednicama. Mno�tvo je ispunjalo Trg Svetog Petra i Via della Conciliazione, i ovo more ljudi koje se gubilo s pogleda o�iju okupilo se oko Kristovog zamjenika na zemlji. Zaklju�io sam, da ako dolazimo iz raznih krajeva svijeta, a i �uo sam oko sebe razne jezike, da u ovom skupu �inimo dio jedinstvenog Tijela Kristova. Postali smo zajednica vjernika, ujedinjeni zajedni�kom vjerom u Isusa i pomazanjem Duha Svetoga.

Darovi Duha Svetoga izgra�uju zajednicu

Dar jezika

Jedan dar Duha Svetoga koji sna�no uzdi�e izgradnju zajednice je dar jezika. Re�eno nam je da apostoli i drugi okupljeni u Cenacolu prigodom Pedesetnice "po�e�e govoriti drugim jezicima, kako im ve� Duh dava�e zboriti" (Dj 2,4), i tako bijahu optu�eni od nekih da su previ�e popili slatkog vina. Sveti Petar se usprotivio optu�bama govore�i: "Nisu ovi pijani, kako vi mislite" (Dj 2,15). Oni su zapravo iskusili dar glosolalije, slavili su i hvalili Gospodina jezikom Duha Svetoga, koji je kao fenomen op�e nazvan kao "dar jezika". I dan danas smo naviknuti na o�itovanje ovog dara tijekom molitvenih susreta i karizmatskih okupljanja. Ma koliko brojne bile okupljene razli�ite narodnosti, nesposobne da komuniciraju izme�u sebe zbog razli�itosti jezika koji govore, kada se po�ne slaviti Gospodin u jezicima, dobija se jedinstveni molitveni jezik, zajedni�ki svima, koji Svemogu�i Bog poznaje dobro.

Dar proro�tva

Jedan drugi dar Duha Svetoga je dar proro�tva. �esto, tijekom molitvenih susreta, neka osoba izgovori rije� primljenu od Gospodina, koriste�i nepoznati jezik. Budu�i da sudionici nisu u stanju razumjeti �to je re�eno, Gospodin nadahnjuje istu osobu, �to je najvjerojatnije, ili neku drugu da navijesti tuma�enje poruke na zajedni�kom jeziku. Mo�e se dogoditi da cjelovita poruka bude tuma�ena od dvije ili tri osobe, od kojih svaka dobija razli�iti dio proro�tva prema nadahnu�u Duha Svetoga. �esto poruka po�inje izrazom "Narode moj", a ovo je stoga �to Gospodin ne �eli da slu�amo kao pojedinci, nego svi zajedno, da u�inimo na�om Rije� i tako budemo jedinstven narod. Sveti Pavao je precizan, u poslanici Korintskoj crkvi glede dara proro�tva, kada tvrdi da tko koristi ovaj dar koristi ga za izgradnju zajednice. (usp. 1 Kor 14:4).

Dar ozdravljanja

Slijede�i veliki dar koji nalazimo izra�en u zajednici je dar ozdravljanja. Mo�emo samo zamisliti kakav je u�inak imalo ozdravljenje Petrove punice na zajednicu okupljenu u njenoj ku�i, (usp. Mk 1,29-31); ili ozdravljenje gubavca na narod (usp. Mk 1,40-45), te tako�er ono paraliti�ara spu�tenog kroz krov od prijatelja (usp. Mk 2,1-12).

Vjera ovih zajednica biva neposredno potkrijepljena (oja�ana) i re�eno je da "Isus vi�e nije mogao javno u�i u grad, nego se zadr�avao vani na samotnim mjestima" (Mk 1,45). Sjetio sam se jednog molitvenog susreta kojemu sam bio nazo�an, a koji se odr�ao u jednom seocetu gdje su se svi poznavali me�usobno. Jedan je stanovnik u�ao �epaju�i s vidno upaljenom petom i tako nate�enom da nije mogao obu�i cipele. Dok smo molili za razne potrebe stanovnika, ovaj �ovjek je �udesno ozdravio. Po�eo je plesati i skakati tamo i ovamo s velikim emocijama, pokazuju�i svima petu sada potpuno zdravu. Nije bilo ni traga upale koja je nestala prije nekoliko trenutaka i na �ijem su mjestu ostala samo tri tanke bijele crte. Prijatelji i stanovnici mjesta su ostali za�u�eni i po�eli su svi slaviti i zahvaljivati Gospodinu za ono �to je u�inio me�u njima. Bija�e to �udesan primjer kako je dar ozdravljanja dan za cijelu zajednicu, ru�e�i tako pregrade koje su razdvajale bra�u i sestre i ujedinjuju�i ih u samo jedno tijelo, usredoto�eno na nazo�nost i snagu Isusovu.

Darovi Duha Svetoga moraju djelovati u jedinstvu

Sveti Pavao jasno tvrdi, u prvoj poslanici Korin�anima, da bez jedinstva darovi ne funkcioniraju kako bi morali. Apostol se slu�i analogijom ljudskog tijela. "Mnogi udovi - jedno tijelo. Ne mo�e oko re�i ruci: �Ne trebam te�, ili pak glava nogama: �Ne trebam vas�" (1 Kor 12,20-21).

Kako pojedini dijelovi ljudskog tijela tvore jedinstveno bi�e, tako tako�er Krist daruje jedinstvo svim �lanovima svoga Tijela i tvori jedno jedino bi�e koje je Crkva. Vidi se mnogo jasnije, kako Gospodin, kada je skupina vjernika ujedinjena i slu�i se darovima Duha Svetoga, u zajednici tako oblikovanoj, �alje blagoslove u obilju. Tamo gdje zbog bilo kojeg razloga se pojavljuju podjele, gdje se bori za mo� me�u animatorima ili odgovornima, zajednica je razjedinjena. Iako mo�e biti bogata darovima Duha Svetoga, manjak jedinstva neizbje�no �e zavr�iti razjedinjavanjem.

Darovi Duha Svetoga moraju djelovati u ljubavi

Trinaesto poglavlje Prve Poslanice Korin�anima je veoma kratko, sadr�i samo 13 redaka. Unato� tomu, pisac uspijeva u ovo malo izraza, koncentrirati jak nauk o daru ljubavi. Doslovno govori, da kori�tenje darova bez ljubavi ne koristi ni�ta niti onomu tko ih koristi, niti zajednici, ne umanjuju�i va�nost ovih samih darova sadr�anih u njima samima. Uvijek imam ovaj utisak kada gledam Isusa kako tvrdi: "Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici" (Mt 7,23); uistinu je u�asno tvrditi kako su ove njegove rije�i upu�ene onima koji koriste darove Duha Svetoga, ali koji ih koriste bez ljubavi za bra�u. Sveti Ivan govori "Bog je ljubav" (1 Iv 4,16), i jasno je da kada ljubav biva isklju�ena iz bilo koje slu�be, biva tako�er ostavljen vani i Gospodin. Ljubav i jedinstvo potvr�uju istinitost darova, i Sveti Pavao je bio veoma svjestan kada je napisao "Kad bih sve jezike ljudske govorio i an�eoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed �to je�i ili cimbal �to zve�i." (1 Kor 13,1).

"Ljubav je velikodu�na, dobrostiva je ljubav" (1 Kor 13,4)

Kada sam pristupio Karizmatskom pokretu, sudjelovao sam na jednom velikom susretu gdje su govorili velikani toga vremena. Kada sam iza�ao naprijed izgovoriti proro�tvo, bija�e mi re�eno da nije prikladno, udaljio sam se i razo�aran vratio na svoje mjesto. Ne bija�e ni najmanji trag ljubavi i dobrote u pona�anju ovih animatora. Tada odlu�ih, da �u ako u budu�nosti budem imao prigodu, uvijek nastojati drugoga prihva�ati ljubazno i bri�no, s du�nim po�tivanjem njegove osje�ajnosti i dostojanstva. S milo��u Bo�jom nastojao sam odr�ati obe�anje dugi niz godina i koriste�i darove Duha Svetoga uvijek se sjetim Isusovih rije�i upu�enih svojim u�enicima: "I kako �elite da ljudi vama �ine, tako �inite i vi njima" (Lk 6,31).

Na trgu Svetog Petra, u srcu velikog mno�tva, koje je na Duhove sudjelovalo na misi koju je slavio Sveti Otac, imadoh sna�an primjer ljubavi i pa�nje koju sam zabilje�io. Bio sam izlo�en utjecaju jakog sunca, a jedan brat iz Savjeta ICCRS, koji je vidio moju nevolju, upitao me jesam li dobro. Odgovorih da jesam i u tom trenutku mi je stavio ruku pod rame i tako mi pokazao da ako bude trebalo, on je tu, daruju�i mi svoju bocu s vodom da se osvje�im. Ovo je dar ljubavi na djelu, a odnosi se na zaklju�ne rije�i Svetog Pavla o ovom pitanju: "A sada ostaju: vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najve�a je me�u njima ljubav!" (1 Kor 13,13).

Allan Panozza

Preuzeto s dopu�tenjem iz ICCRS Newsletters srpanj/kolovoz 1998
ZAJEDNICA EMANUEL

- 22:48 - Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.01.2009.

Obnova u Duhu

- 16:30 - Komentari (14) - Isprintaj - #

subota, 10.01.2009.

Pravednost ili �ivi pijesak samoopravdanja

Na �emu se temelji identitet kr��anina?
Vjerujem da �emo se svi slo�iti kako on svoj identitet ne pronalazi u ovozemaljskim prolaznim stvarima , jer prah se prahu vra�a. Svoj identitet, kako nam Sveto Pismo ka�e i kako nas Crkva u�i mi gradimo na Stijeni, koja je Isus Krist, a to vidljivo jedinstvo ostvarujemo na Petru Stijeni.

Tko god se spotakne o taj kamen, biva satrt. Na toj stijeni mi gradimo; �to vi�e Gospodin je taj koji gradi na�u ku�u, ali ne i bez nas. Isus je za nas umro. Sve na�e boli i slabosti on je uzeo na sebe; ranama njegovim mi smo iscijeljeni. Grijeh i zlo, jednom zauvijek su pora�eni. I u ovom se ogleda osuda zloga jednom za sva vremena. I��itavaju�i knjige o Makabejcima, vidjet �emo kako Juda Makabejac poziva svoj narod da se odva�i i odupre navalama zla, kako bi otklonili Grozu pusto�i sa Svetog mjesta. Gospodin �e svejedno izvojevati pobjedu, pa bilo to s malo ili puno vas.- �itamo i u isto vrijeme se sje�amo Isusovih rije�i kad ka�e kako �e sablazni uvijek biti, ali jao onima po kojima ona dolaze.

Knez tame je jednom za uvijek pobije�en, zato onaj vjernik koji je zakora�io u borbu sa silama zla zna da on ve� ima zagarantiranu pobjedu. Me�utim, ono �to najvi�e probada Srce Gospodinovo jeste mlakost onih koji sebe nazivaju vjernicima, a koji se nisu kona�no opredijelili izlo�iti svoj �ivot za Bo�ju stvar. Slu�aju�i nadahnuta usta sv. Pavla trebali bi se pitati, zajedno s njim: �to je to �to mo�emo izgubiti? Kr��anin je �ovjek nade. O�aj bi trebao biti ne�to �to je strano svakom kr��aninu. Onaj tko o�ajava �alje poruku bezna�a, malodu�ja, depresije, straha pred navalama zla. Takav �ovjek na indirektan na�in ka�e kako zlo ima zadnju rije�, tj. da je zlo ja�e od dobra, mr�nja od ljubavi.

Ono �ega se sotona najvi�e boji jeste da kr��ani ne spoznaju povjereno im dostojanstvo i vlast koja im je jednom za vazda darovana. Osuda kneza tame jednom za uvijek bi trebala biti �injenica koja nas ohrabruje, a ne da nas dovodi u poziciju da hodamo ovom zemljom kao pora�eni. Nema te sile, nema te snage koja mo�e pokoriti jedan narod Bo�ji, jedino ukoliko sam ne izabere prokletstvo umjesto ponu�enog blagoslova. Na �alost te �injenice (u pojedinim trenucima razmi�ljam tako) kao da su vi�e svjesne prikrivene poluge zla nego sami vjernici. Mra�njaci ovog svijeta (oni koji su se ve� opredijelili za zlo) obilaze zemljom i zaokru�uju svojim ��estarom� zacrtana podru�ja.

S nesmiljenom �estinom udaraju, ne toliko javno i deklarativno, koliko tajno ru�e�i nacije iznutra, a polazi�na to�ka im je osnovna �elija, obitelj. Slu�e�i se medijima kao glasnogovornicom zvijer sa deset rogova udara na deset Bo�jih zapovijedi, sustavno izvr�u�i duhovni zakon u srcima kako djece, tako i odraslih koji vi�e ne razlikuju dobro od zla. Guta se sve �to je na stolu, �to je ponu�eno, a da se ne pitamo i ne rasu�ujemo. Uko�eni pogledi s krugovima oko o�iju kao u hipnotiziranog� Tek povremeno pogledavanje jedno u drugo, a razgovor prisutan samo kao sva�a oko daljinskog upravlja�a za TV.

Razgovor u obitelji je zanijemio od kad je u ku�u u�la �kutija koja govori�. �Proro�ki� glas la�nih proroka sve je prisutniji. Ne mo�e se niti pogledati stranica teletexta, a da na njoj ne visi ponuda tarota, vidovnjaka, horoskopa�O sadr�aju programa da i ne govorimo.. sama crna kronika. No, da sve ne bi ispalo crno, vratio bih se �injenici osude zla jednom za uvijek. Prije nego �to �e uzi�i na nebo Isus svojim u�enicima ka�e da ne budu �alosni �to on odlazi Ocu jer je tako bolje. Do Uza�a��a su imali Isusa uza se, no nakon Duhova on s Ocem se trajno nastanjuje u njima po Duhu Svetom. Uza�a��em na nebo Isus je otvorio po svojoj krvi nesmetan prolaz svima onima koji uzvjeruju u njega i pokrste se. On je utro put po kome mi direktno dolazimo pred prijestolje slave Bo�je i izlijevamo svoje molitve, poput miomirisnog tamjana u Ime Isusovo u sili i snazi njegovog, a sada i na�eg Duha Svetog.

Duh Sveti je taj koji iz nas kli�e neizrecivim uzdasima: �Abba, O�e!� Iz ove �injenice postaje razumljiva Isusova preporuka kad ka�e da sve �to zamolimo u njegovo Ime da �e Otac u�initi, kako bi se on proslavio. To �to sada molimo u Duhu zalog je usli�anja na�ih molitava. To nije zato jer smo mi ti koji molimo, nego jer Duh Sveti potpoma�e na�u molitvu, �to vi�e moli u nama, s nama i kroz nas. Ono �to se tra�i od nas jeste iskorak u vjeri i �hod po vodi�. Zato danas mo�emo sa sigurno��u re�i kako je Duh Sveti kamen spoticanja za mnoge vjernike, kao �to je to nekad bio Isus dok je hodao zemljom. Zakon Duha je nadomjestio Zakon po slovu. Srce od kamena postalo je srce od mesa. Stari Zakon koji je ustanovljen na Sinaju pedeseti dan nakon �idovske pashe i izlaska iz Egipta, ustupio je mjesto Novom, Zakonu Duha na Pedesetnicu, nakon Nove Pashe, silaska nad pakao i Uskrsa Isusa Krista.

Duhovni Zakon je taj koji obvezuje nas kr��ane, a vjera u tu stvarnost uprisutnjuje tu pobjedu u �ivote svakog od nas. U Starom Zavjetu posebno pomazanje su imali kraljevi, sve�enici i proroci, no u Isusu Kristu to kraljevsko, proro�ko i sve�eni�ko dostojanstvo su zadobili svi kr�teni. Izgradnja ove svijesti kod vjernika laika bi trebala biti jedan od prioriteta kod navje�taja. Pravednost koju mi dajemo sami sebi je la�na, farizejska. Ona ide pod ruku s mentalitetom ovog svijeta koji nastoji prona�i samospasenje, samospoznaju, koji temelj s kojeg crpi �ivotni eliksir tra�i u sebi, a ne u Bogu. Odatle toliko ezoterije svuda oko nas.

Me�utim, kr��anin je taj koji ka�e: �to je to �to imam, a da to nisam primio? �ime da se hvalim, osim kri�em Gospodinovim? Ne biti svjestan �injenice da na�a pravednost dolazi od opravdanja po Isusu, stavlja nas u polo�aj onih koji se neprestano poku�avaju dokazati i opravdati. Bli�nji nam postaje takmac na tom putu samoopravdanja, �to vi�e vrlo �esto i neprijatelj. Dovoljno je da netko druga�ije misli ili da stvari promatra iz drugog kuta, pa da bude meta na�ih napada. Prisutnost tog mentaliteta svijeta je siguran znak da jo� uvijek nismo zakora�ili stazom Novog Zakona, nego da smo jo� uvijek na starom. Uloga Duha Svetog jeste da pokazuju�i na Krista raspetog prokazuje grijeh svijeta, ali u isto vrijeme on pokazuje neizmjernu ljubav Bo�ju, koju nam dade �rtvuju�i svoga Sina za na�e spasenje.

Zato na� unutarcrkveni dinamizam nikad ne bi smio biti li�en svijesti darovanog nam dostojanstva, te da �svi sagrije�ismo� i da me�u nama nema onih koji se nisu, poput razmetnog sina odmetnuli, pa vratili, te da do pravednosti nismo stigli svojim snagama i zaslugama, nego milo��u Bo�jom. Spoznaja ovog bi nas trebala dr�ati u stavu poniznosti i zahvalnosti za svakog brata i sestru u radosti zajedni�tva i klicanju pred prijestoljem Bo�jim, unato� okolnostima, koje nam ponekad izgledaju nesavladive. Duhovna stvarnost koja nam govori o osudi kneza ovog svijeta, poni�tenju grijeha za sve one koji uzvjeruju i pravednosti koja nastupi Isusovim odlaskom Ocu, a koja se o�itova nad onima koji prihvati�e, ali i nad onima koji odbi�e Duha Svetog za svu vje�nost, je istinska stvarnost unato� tomu �to je sve tako izrelativizirano, pa i svijest o ovomu.

Dao Bog da bude vi�e onih koji �e okupljeni u �gornjoj sobi�, u bratskoj ljubavi i zajedni�tvu, moliti da se ova Snaga spusti na �to vi�e vjeruju�ih, koji �e nakon radosnog iskustva Uskrsa biti, ne samo svjedoci u sebi, nego i u svijetu. Budu�i svaka obnova zajednice zapo�inje s pojedincem, kao �to je to zapo�elo s prvim navje�tajem i Marijinim sudjelovanjem, a dovr�ilo se izljevom snage za poslanje na Duhove u Duhu Svetom,isto tako obnova svijeta zapo�inje odva�nim svjedo�enjem i prokazivanjem zla na �prvotni na�in� kako ga u�ini Petar kad spo�ita okupljenoj svijetini: �Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog u�inio i Gospodinom i Kristom.� , na �to oni duboko potreseni reko�e : "�to nam je �initi, bra�o?"

- 08:46 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 09.01.2009.

Otvaranje samog sebe Bo�jem o�instvu

Tako nas je ljubio da nam je dao Sina svog

Pozvani smo od Isusa da molimo, "O�e na��", ali �to to uistinu zna�i? Je li Bo�je o�instvo neodre�en pojam ili je �ivotno-promjenljiva stvarnost? Do�i Du�e Sveti, potakni na�e misli i na�a srca onome o �emu Bog �eli da nas pou�i o njegovom o�instvu!

Sjetila sam se momenta u Budimpe�ti, Ma�arskoj, kada sam upitala mog prevoditelja na koju nakanu �eli da se pomolim za njega. Bili smo pri kraju cjelodnevne slu�be, te smo sad bili komforni jedno prema drugom. Uronio je svoje o�i u moje i kriknuo, "�elim da mi Bog probudi srce!" Bila sam potresena emocijama u njegovom glasu.

Na� nebeski Otac je nje�an Bog. Iz njegove nje�ne ljubavi sve proizlazi. Kroz Isusa upoznajemo njegovu narav. Kroz Duha Svetoga do�ivljavamo mo� njegove ljubavi.

Ta mo� je ve�a od bilo koje mo�i koja nas pritiska. Njegova ljubav je ve�a od na�eg straha. Njegova sposobnost nadilazi sve na�e potrebe.

Sa dubokim emocijama nas Isus poziva da na�eg Oca zovemo �Abba�. Bog je poslao Duha svoga Sina u na�a srca, Duha koji zove "Abba,' O�e" (Gal. 4, 6). Rije� Abba koju koriste mala izraelska djeca zna�i "Tatica (Tata)". Mi smo njegova djeca i on nas poziva da mu sjednemo u krilo, te otvoreno i iskreno razgovaramo s njim kao �to bi razgovarali sa svojim ljudskim ocem.

Mnogi ljudi se opiru zvati Boga "Ocem" zbog iskustava s ljudskim o�evima. Oni sa voljenim ocem mogu mnogo lak�e gledati na svoga nebeskog Oca kao voljenog. A opet isto tako oni sa voljenim ljudskim o�evima trebaju ve�u predod�bu o o�instvu Boga. Oni sa lo�im o�evima skloni su projicirati tu negativnost i strah na Boga.

Moja borba sa zvanjem Boga "Ocem" je bila obojena mojim iskustvom zlostavljanja od moga oca kada sam bila mala djevoj�ica. Kada bih mu tr�ala u zagrljaj on bi me dirao na na�in koji nije o�inski. Nisam se osje�ala sigurno u o�evim rukama. Razvila sam model bje�anja od mu�karaca za koje sam se udavala i rastavljala u nekoliko brakova. Otkrila sam da mi je veoma te�ko vjerovati kako mogu biti sigurna u rukama Boga Oca.

Bog nas nikada ne ostavlja u na�im slomovima. Nakon �to sam kao odrasli obra�enik kr�tena u Duhu Svetom, Gospodin je zapo�eo proces lije�enja rana u mojoj du�i koje mi je nanio otac. Nje�no mi dozivaju�i u sje�anje �to to jo� uvijek zarobljava moje srce, �aputao mi je: "Gledaj u moje rane, Linda. Suo�i se s boli. Zatim gledaj preko rana u najve�u istinu o tom �to si ti u mojoj ljubavi. Dopusti da budem ono �to treba�." Odgovorila sam, "Dozvoljavam ti da me lije�i�". Njegovom milo��u mogla sam oprostiti, zaboraviti, ostaviti. Pozvao me da primim i uronim u moju istinsku narav kao k�er mog Oca u nebu.

Gospod mi je tako�er pokazao svoje smilovanje prema mom ljudskom ocu. Jednom kad su pokrenute neke stare bolne uspomene na oca, �ula sam sa�aljiv glas mog nebeskog Oca: "Tvoj otac nije znao kako treba voljeti ili ispravno �initi. On jednostavno nije znao kako." Vjerovala sam da sam sposobna �uti te rije�i zato jer je Duh Sveti preko biblijskog citata progovorio u mom srcu: "Po�tuj svoga oca i majku" � to je prva zapovijed popra�ena obe�anjem: "da ti dobro bude i dugo �ivi� na zemlji!" (Ef 6:2-3).

Jednom sam u molitvi upitala mog nebeskog Oca, "Na koji na�in sam te uvrijedila?" Njegov odgovor je bio topao i jasan: "Jo� uvijek mi ne vjeruje�." On �eli da mu vjerujemo. On nas poznaje osobno i �eli da i mi njega posve osobno poznajemo. Takvo prisno prijateljstvo zahtijeva povjerenje. �okirana, upitala sam: "Kako ti ne vjerujem?" Njegov odgovor je bio jasan i prakti�an: "U zdravlju i u financijama." Kao osoba koja je pre�ivjela rak naginjala sam bojazni da svaka bol i muka zna�i povratak stra�ne bolesti. Te mi je kao �eni-samcu ovisnoj o Gospodinu za svaki dolar, ponekada strah zasjenjivao njegovo obe�anje o providnosti. Dao mi je da korisno utro�im vrijeme za snimanje na kazetu o svakom "vjerovanju" iz Biblije kojeg sam mogla na�i, i to sam preslu�avala iznova i iznova.

Kao na� ljubljeni Otac on nam �eli sve najbolje. Jednom sam �ula njegov jasan glas, koji mi obe�ava dati moga srca �elje ako �u upotrijebiti slobodu koju mi je dao da ga �astim. Nisam razumjela �to je mislio, no zapisala sam ih i reflektirala sam mu ih periodi�no. U me�uvremenu sam eksperimentirala s malim projektom pisanja. Nakon nekoliko godina, kada sam po�ela putovati i odr�avati seminare, u �udesnoj viziji uronila sam u kraljevski prostor na�eg Oca. Uzeo me rukom i poveo do otvorenih vrata gdje sam vidjela kolonu ljudi skoro bez kraja. Govorio je o o�inskoj utjesi i za�titi. "Ovo su ljudi koje sam pripremio da ti pomognu na idu�oj stepenici tvoga puta." Govorio mi je da kada me po�alje u daleki kut zemlje da izvr�im njegov plan za moj �ivot (u malim projektima pisanja i jednostavnog podu�avanja), njegovi ljudi �e biti tu kako bi mi pomogli. "Ne boj se" jedna je od njegovih najdra�ih re�enica. "Straha u ljubavi nema" (1 Iv 4, 18).

Unutar kratkog vremenskog razdoblja od nekih �est godina bila sam su-autor devet knjiga sa fra Robertom DeGrandesom, i zatim sam napisala nevjerojatno popularnu bro�uru �udesni sat molitve , koja me odvela u oko dvadeset i pet zemalja. Gospodin me je tako�er po�eo uvoditi u slu�be ozdravljanja o O�evom blagoslovu , utemeljenu na knjizi koju sam djelomi�no napisala i poradi mog vlastitog izlje�enja. Neka od najdubljih ozdravljenja o kojima sam svjedo�ila, desila su se kroz tu slu�bu iscjeljenja. Jedan kr��anski voditelj jednom je rekao da je rana od oca "najdublja rana na svijetu". U Italiji su ozdravila le�a jednom starom �ovjeku i jedna �ena srednjih godina je oslobo�ena. Duh Sveti ih je potaknuo da se otvore O�evoj mo�noj ljubavi kako bi primili ozdravljenja koja im je nudio.

Isus nas je pozvao na molitvu "O�e na�". Bez prestanka dozvoljavajmo Duhu Svetomu da nam �iri shva�anje tih rije�i.

Nebeski O�e,
Hvala ti �to si moj roditelj.

Hvala ti za milosti da mogu odati po�ast mome ljudskom ocu i po�tivati ga kao tvoj izbor za mene. Hvala ti za ozdravljenje svake bolne uspomene na oca. Oprosti mi za ona vremena kada sam prigovarala, "Da me Bog uistinu volio u�inio bi ovo, ili ono�".

Oprosti mi za vremena kada sam vjerovala da nisam vrijedna ljubavi. Primila sam tvoju ljubav. Ti si moj Stvoritelj i vjerujem tvojim rije�ima da sam predivno na�injena. Vjerujem ti da �e� okrenuti na dobro najgore situacije u onolikoj mjeri koliko ti ih povjerim. Hvala ti �to mi daje� sposobnost da ti vjerujem u svemu, osobito kada mi govori�, kao kada si rekao svome Sinu na rijeci Jordanu, "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!" (Lk 3, 22). Amen.

Linda Schubert
(prijevod s engleskog: D. Kolobari�)

Ne boj se, jer ja sam s Tobom - Luka

- 02:19 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 07.01.2009.

NEZASTARJELA MUDROST

Na� hrvatski knji�evnik Ivan Aralica pi�e: �Mudra je izreka samo komentar o jednoj prilici, ali tako to�no izre�en i tako lijepo oblikovan da mo�e vrijediti i za sve sli�ne prilike�. Zbog toga su takve izreke uvijek dobro do�le za na�e duhovno sazrijevanje.

Kad se �ovjek svakodnevno suo�ava s mnogobrojnim nedostacima, slabostima, strastima, zapa�a kako nije ono �to bi �elio i trebao biti. Najgore bi bilo ako bi se s takvim stanjem pomirili. Naprotiv, u nama se moraju razbuditi zako�ene sile i uspavani motivi kako se suprotstaviti ni�im porivima u svom bi�u. Snagom Bo�je milosti i svjetlom mudrosti tolike na�e bra�e treba poduzeti bespo�tednu borbu svemu onome �to nas izobli�uje i umanjuje kao ljude i kao kr��ane. Nekada je dovoljna samo jedna misao da nam kao u ogledalu poka�e na� lik i mjesto na kojem stojimo. Prihvatimo se te misli kao dobrog vodi�a i usmjerujmo svoja nastojanja u onom pravcu koji nam on pokazuje. Sve to mogu biti tajanstveni pozivi milosti koji nam silaze odozgo.

�ovjek je jedini na zemlji obdaren tom povlasticom da mo�e i mora misliti. Umni Paskal pronicavo zapa�a: ��ovjek se nad prirodom uzdi�e mi�lju, a ne jurnjavom kroz vrijeme i prostor. Trudimo se stoga da dobro mislimo. To je osnovno na�elo zdrave �ovje�nosti.�

No prije svega treba stvoriti u du�i posve slobodni prostor kako bi pro�itana misao mogla na�i odjeka u na�em bi�u. Barem za koji trenutak treba se osloboditi uznemirenosti od mnogobrojnih poslova, briga, planova te stvoriti u sebi ozra�je ti�ine i sabranosti. Treba iznova rehabilitirati vrijednost �utnje u ovoj zaglu�uju�oj buci koja nas okru�uje. usporedimo to stanje s nekim akordom lijepe muzike koji nam je osvojio srce. Nije on posve nestao. Zadr�ao se du�e vremena u na�em sje�anju i naprosto smo osjetili nutarnju potrebu da slu�amo �to du�e njegovu jeku u na�oj nutrini. Na taj na�in polako �emo se osloboditi lakomislene povr�nosti, nedostatka refleksije koja bi nam trebala biti svojstvena.

Nitko od ljudi nije toliko mudar, pametan, savr�en da ne bi trebao savjeta i pomo� i od drugih. Ali je zato nu�no slu�ati, u�iti, primati k srcu rije�. Ako to odbijemo, mi se zaustavljamo u svom duhovnom rastu. Evan�elista Luka bilje�i za dje�aka Isusa da je �rastao, ja�ao, napredovao u dobi, mudrosti i milosti pred Bogom i ljudima.� (Lk 2,40)

Za istinskom �ovje�no��u vapije na�a civilizacija kao ozebao sunca. Susretamo se, naime, sve vi�e s pojavom ljudi koji su fizi�ki zreli, zreli i u svojoj struci, ali su ipak u svojoj ljudskosti ostali mali, nerazvijeni, infatilni, neodgovorni u svojim reakcijama i pona�anju.

Svatko bi se zbog toga trebao danomice ispitivati: �to ja osobno �inim da u sredini u kojoj �ivim bude vi�e mira, sno�ljivosti, pravednosti, velikodu�nosti, po�rtvovnosti, dobrote i ljubavi? Da bi te vrednote mogao drugima darivati, moram ih najprije sam posjedovati. I u njima trebam napredovati. Bog se ne zadovoljava time da ostanemo na razini koju smo stekli u odre�enom razdoblju na�eg �ivota. Bog i ljudi o�ekuju od nas mnogo vi�e. Ne zaustavljaj se, dakle, na putu svog ljudskog i kr��anskog sazrijevanja, ali ne zaboravi da je to put i tvoje osobne sre�e za kojom tako �arko �ezne�. Suvremeni znanstvenik Poul Tournier upu�uje poruku svojoj bra�i: �Sretan je onaj �ovjek koji ne tra�e�i izravno sre�u, neizbje�no nalazi radost u rastu, u �inu postizanja svoje punine i dubine idu�i naprijed...�

Ako ja danas budem vi�e �ovjek i vi�e kr��anin i svijet �e pokraj mene biti vi�e ljudskiji i kr��anskiji. To je zadatak koji nam je svima povjerio Gospodin: �Vi ste sol zemlji.� (Mt 5,13) Ne slu�e nam na �ast davna zapa�anja filozofa Spinoze koja su nekada i u na�e vrijeme aktuelna: �Ja sam se �esto �udio �to se ljudi, koji se ponose ispovjedanjem kr��anske vjere, naime ispovjedanjem ljubavi, radosti, mira i dobrohotnosti prema svima � tako bijesno prepiru me�u sobom i nepomirljivom mr�njom mrze jedni druge, tako da bi �ovjek ovu mr�nju uzeo kao najja�e obilje�je njihove vjere prije nego vrline koje oni ispovjedaju.� I zato nije �udo da se Bo�je kraljevstvo tako sporo mi�e naprijed. O�ekujemo li od ljudi da se zainteresiraju za ljepotu i poruku napisanog Evan�elja, trebali bismo im najprije otkriti �ivljeno Evan�elje u na�oj svakida�njici. Bez toga �e ono ostati samo prazna rije�. Isus nam poru�uje: �Va�e svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide va�a djela ljubavi te slave va�ega nebeskog Oca.� (Mt 5,16)...

�arko Brzi�, Nezastarjela mudrost (�akovo 1990.)

- 17:23 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.01.2009.

BO�I�NI PERFORMANS

Ono za �im �ovjek �ezne jeste sre�a, mir, zadovoljstvo, no u moru ponuda i protivnih glasova �ovjeku dana�njice te�ko je razaznati onaj pravi. Tim vi�e, �to je on jednostavniji, o njemu se ne �eli ni�ta znati. Trenutna ponuda vrijednosti se mjeri ve�om cijenom na tr�i�tu. A istina je upravo suprotna.

Ono najvrijednije u �ivotu nam je darovano. No, �ovjek �eli 'zaslu�iti' dar. Ne �eli ga primiti u stavu zahvalnosti i poklonstva. Ne �eli priznati svoju ovisnost o Tvorcu i skru�iti se poput djeteta. �eli biti mali bog, bogata� koji mora imati 'valutu' i sve �to �eli, njome to isto i platiti. On jednostavno ne mo�e pojmiti da se najdragocjenije mo�e primiti na tako jednostavan na�in. Dokaz tomu su sve praznije crkve koje potro�a�ki mentalitet na zapadu postepeno pretvara u muzeje. No, je li vjera doista stvar pro�losti; je li ona izumrla, ohladila? '

Svijet voli pobjednike'- pjeva jedna na�a estradna 'diva', a dojam koji se stje�e jeste da je tih napumpanih, la�nih pobjednika, koje mediji vje�ta�ki proizvode, ova zemlja krcata. Favoriziraju�i 'pobjednike' mediji zapravo stvaraju jednu izvitoperenu sliku dru�tva punog gubitnika. U ovoj kakofoniji glasova skoro da je nemogu�e �uti drugoga, a kamoli uprijeti prstom i pokazati na nekoga tko bi bio duhovna vertikala dru�tva. Stje�e se dojam bezna�a. Kao da srljamo ka kolektivnom duhovnom samoubojstvu i kao da smo, unato� znanstveno-tehnolo�kom progresu, sve bli�e ponoru. Jesmo li doista na samom civilizacijskom kraju?- pitaju se danas sociolozi, teolozi, i brojni drugi 'ozi'. I ima li nade?

Kr��anin je �ovjek koji zna da ima budu�nost. On hoda u sigurnosti jer zna da na koncu ima pobijedu i proslavu. Kr��aninova nada je pouzdana nada. Pitanje je samo jesmo li spremni podnijeti ku�nju vjere i na koncu primiti vjenac ili 'bijeli pobjedni�ki kamen' na kojem stoji ispisano na�e ime. Ta nada nam poma�e da mo�emo �ivjeti svoju sada�njost, ma kako te�ka i okrutna bila. �Pa da mi je i dolinom smrti pro�i, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom.�- pjeva psalmist. 'Te�ka sada�njost mo�e biti �ivljena i prihva�ena ako ona vodi prema nekom cilju, ako mo�emo biti sigurni u to, i ako je taj cilj toliko velik da opravdava napor hoda' � re�i �e Sveti Otac na po�etku svoje druge enciklike �Spe salvi�, dok obja�njava kako vjera nije neka jednostavna �injenica, tj. informativna poruka. On za nju ka�e kako je ona 'performativna', odnosno preobra�avaju�a snaga koja mijenja �ivot. Evan�elje nije samo priop�avanje stvari, prepri�avanje poruka i misli, filozofiranje. Nije niti revolucija u socijalnom smislu, niti politi�ka borba s neistomi�ljenicima. Isus je donio performansu koja se doga�a u susretu izme�u �ovjeka i njegovog Stvoritelja. I ta nada nije ne�to, nego Netko. Ono �to nam je ponu�eno nije samo imetak, nego prije svega bitak.

U 13 pogl. knjige Mudrosti stoji kako prema veli�ini i ljepoti stvorova mo�emo, po sli�nosti, razmi�ljati o njihovu Tvorcu, no da se vrlo lako zanesemo njihovom ljepotom i promatramo samo nali�je stvari, ali ne i bit. No, iz vidljivih ljepota morali bi spoznati onoga koji jest. Morali bi biti kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim. �� ako su bili kadri ste�i toliko spoznaje da mogu svemir istra�ivati, koliko su lak�e mogli otkriti Gospodara svega toga! (Mudr 13,8-9)- re�i �e mudri Salomon koji je znao tra�iti ono bitno prije svega stvorenog kako bi do�ao do potrebnog jedinstva jednog s drugim. Mudraci onog vremena, tj. 'magi' s istoka, kako ih Sveto pismo naziva, su klasi�an primjer iskrenih bogotra�itelja, koji se nisu zadovoljili ljubavlju prema stvorenom, nego su tragali za smislom, izvorom �ivota. Bili su gladni istine, no do nje ne bi do�li da nisu imali i ljubavi.

To dokazuje njihova �elja ne samo za spoznajom, nego i poklonstvom. Darovi koje su ponijeli sa sobom su simboli te ljepote stvorenog. Prona�av�i ga oni su mu se poklonili i ispru�ili darove kao da �ele re�i: ' Ovo je tvoje. Od tebe dolazi. Tebi i pripada.' Poput traga�a za neprocjenjivim blagom ostavili su sve kako bi zadobili neprolazno, jedino vrijedno. Bolji dio. Bitno. Iz stvorenog reda stvari oni su i��itali postojanje njihovog tvorca i krenuli su u potragu za njim. I prona�li su ga. Ako su oni imali nadu u susret, ne bismo li se mi ljudi dana�njice trebali postidjeti pred ovim likovima. Mi, kojima je darovano nemjerljivo vi�e nego njima, i duhovno i materijalno. Mi, koji smo pozvani za stol Ve�ere Gospodnje da blagujemo zajedno s njim, da se hranimo njim samim i primimo sve njegovo.

Cijela zemlja vi�e: Mir, mir, a mira nema u nama i me�u nama, jer nema niti poklonstva, niti predanja. Iako �e sociolozi re�i da unato� sve ve�em napu�tanju religioznog �ivota, �ovjekova �e�nja za povratkom Bogu nikad nije bila ve�a, �injenica je da su mnogi u strahu i zbunjenosti duhovno paralizirani. Svjesni svoje nedostojnosti, ali i �injenice da ne mogu pojmiti Bo�ju uzvi�enost, ne znaju kako posti�i taj performans, pa se opet okre�u k stvorenom, a ne k Stvoritelju.

�Poka�i mi svoju slavu!�, molio je Mojsije od Gospodina milost, me�utim nije mu bilo dozvoljeno vidjeti je u njenoj veli�anstvenosti, licem u lice. Po uputi Bo�joj morao se skloniti u pe�inu i vidjeti je 's le�a' dok bude prolazila pokraj njega. I nama Bog danas ne dolazi izravno, nego po svom Sinu koji je uzeo na�u narav. Dolazi nam u liku malog djeteta. Taj susret nam je omogu�en u betlehemskoj �pilji, bez bojazni i straha pred osudom. A tu slavu prepoznajemo po miru nakon njenog prolaska. Bog se objavio.

Do�ao je me�u nas. Postao poput nas. Zato iskreni bogotra�itelj ne bi vi�e smio re�i da je Bog negdje gore, daleko, visoko, nedohvatljiv i neprepoznatljiv. On je tu, Emanuel-S nama Bog. Ono �to se od njega tra�i jeste da u�e u pe�inu svog srca i primi ga u otvorenosti, u ljubavi i s povjerenjem, u zahvalnosti i predanju. Skupa s drugim bogotra�iteljima po�imo mu se stoga zajedni�ki pokloniti u na�im �upnim crkvama i prinijeti mu svatko od nas svoje darove, koje �emo zasigurno dobiti nazad stostruko blagoslovljene i posve�ene.

U rasporedbi milosti Bo�je svakom od nas, bez izuzetka, je odrezana mjera, a uvjet njenom primanju je vjera. Zato ustani i ti. Kreni. Zasini. Odjeni se slavom Bo�jom, mirom i toplinom.

- 18:19 - Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.01.2009.

POSTANAK

U po�etku bija�e Rije�

i Rije� bija�e u Boga

i Rije� bija�e Bog.

Ona bija�e u po�etku u Boga.

Sve postade po njoj i bez nje ne postade ni�ta.

Svemu �to postade u njoj bija�e �ivot
i �ivot bija�e ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Bi �ovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.
On do�e kao svjedok da posvjedo�i za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Ne bija�e on Svjetlo, nego - da posvjedo�i za Svjetlo.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog �ovjeka
do�e na svijet;
bija�e na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.

K svojima do�e i njegovi ga ne primi�e.
A onima koji ga primi�e podade mo�
da postanu djeca Bo�ja;
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su ro�eni ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje mu�evlje,
nego - od Boga.

I Rije� tijelom postade i nastani se me�u nama
i vidjesmo slavu njegovu
-slavu koju ima kao Jedinoro�enac od Oca -
pun milosti i istine.

Ivan svjedo�i za njega.
Vi�e:
"To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi,
preda mnom je jer bija�e prije mene!"

Doista, od punine njegove svi mi primismo,
i to milost na milost.

Uistinu, Zakon bija�e dan po Mojsiju,
a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

Boga nitko nikada ne vidje:
Jedinoro�enac - Bog -
koji je u krilu O�evu,
on ga obznani.

Iv 1,1-18

***********************

O sutra�njem danu znamo samo ovo:
Bog �e 'ustati' prije sunca!

F. R. Lamennais

- 09:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 02.01.2009.

Mit o grijehu

Jedan od najopasnijih mitova u kojem i mi imamo udjela � a taj vjerojatno najvi�e slabi na� rast kao kr��ana � je mit da mi, koji smo primili kr�tenje u Kristu, ostajemo ograni�eni na grijeh. Ne samo da je ova tvrdnja daleko od istine, nego je ona i hereti�ka, jer ukazuje na to da je Isusova smrt a samim tim i Njegovo uskrsnu�e nisu bili dovoljni da nas spase i da je kr��ansko spasenje, sukladno tomu, ne�to vi�e od obi�ne pri�e.
Me�utim, da bismo potpunije shvatili za�to mi nismo ograni�eni na grijeh, trebamo pro�i kroz par putovanja. Pro�imo najprije, nakratko, do dana stvaranja, kada je Bog, u svojoj beskrajnoj mudrosti, stvorio �ovjeka.

Na svoju sliku stvori Bog �ovjeka,
na sliku Bo�ju on ga stvori,
mu�ko i �ensko stvori ih. (Post 1, 27)

Bezgrje�an i svet, prvi �ovjek Adam imao je mudrost, srce puno ljubavi i �elju da �ini dobro, a sve je to rezultiralo skladnim odnosom izme�u Boga i njega samoga. Bio je to savr�en odnos koji bi trajao kroz cijelu vje�nost da Adam nije shvatio da jedinstvo koje je dijelio s Bogom bilo ograni�eno na jedan glavni faktor � vjerovanje u Bo�ju rije�, i �to je najva�nije, poslu�nost Rije�i.
�avao, kao nemilosrdni neprijatelj i Boga i �ovjeka, do�ao je k Adamu i isku�avao ga da u�ini jednu jedinu stvar koju mu je Bog zabranio. Sada, mudro��u, Adam je tako�er imao samosvijest i mo� izbora. Od njega se tra�ilo da sve to ovdje i primijeni. Na�alost, Adam je svoju snagu upotrijebio da odabere ono pogre�no. Prepustio se ku�nji, i u neposlu�nosti prema Bogu, odvojio se od svoga stvoritelja, naslje�uju�i proces grje�ne prirode koji �e se kasnije prenijeti na cijelo �ovje�anstvo.
Jednim malim korakom, Adam nas je prodao u ropstvo �avlu i sve nas pretvorio u robove grijeha.
Sada se nakratko i vrlo brzo vratimo 2000 godina unatrag, kada je Bog poslao svoga jedinoga sina Isusa na zemlju da nas spasi. Svojom smr�u na kri�u a isto tako i Svojim uskrsnu�em, Isus nas je oslobodio okova grijeha i jarma robovanja �avlu.
Ili zar ne znate: koji smo god kr�teni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kr�teni. Kr�tenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao �to Krist slavom O�evom bi uskri�en od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti �ivota.
Ako smo doista s njime srasli po sli�nosti smrti njegovoj, o�ito �emo srasti i po sli�nosti njegovu uskrsnu�u. Ovo znamo: na� je stari �ovjek zajedno s njim raspet da onemo�a ovo gre�no tijelo te vi�e ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha. (Rim 6, 3-7) Sada, molim vas, pa�ljivo slu�ajte.
Oni koji su kr�teni u Kristu � to jest, oni koji su se identificirali s Kristom u njegovoj smrti i pokopu da bi kao takvi mogli �ivjeti u jedinstvu s njegovim uskrsnim �ivotom � oni su se vratili tamo gdje je Adam bio rije svoga pada, nisu vi�e odvojeni od Boga nego su se ponovno ujedinili s njim. Obnovljen je na� savr�eni odnos s Bogom! Kada do�u napasti na na�em putu, uvijek iznova se na�emo u istoj poziciji na kojoj je bio i Adam kada je �avao do�ao da ga ku�a. Imamo isti izbor koji je i on imao: poslu�ati Boga i ostati s Njim, ili ne poslu�ati Boga i odvojiti se zauvijek od Njega.
Mo�emo poslu�ati! Jer, mi vi�e nismo robovi grijeha!
Da, oslobo�eni grijeha, postadoste sluge pravednosti. (Rim 6, 18) Ovo je temeljna istina religije po kojoj i mi vjerujemo. Za�to smo onda ustrajni u uvjerenju da se nama koji grije�imo ne mo�e pomo�i? Pogledajmo ne�to kao odgovor.
The Shawshank Redemption navodi pri�u o jednom �ovjeku kojemu je izre�ena kazna zatvorskog �ivota zbog zlo�ina koji nije po�inio i o njegovoj neprestanoj borbi za pre�ivljavanjem me�u vla�nim zidovima njegovog novog doma. Jedna od sporednih stvari u filmu pokazuje �ovjeka koji je u zatvoru proveo preko �etrdeset godina prije nego �to je kona�no oslobo�en. �ivio je �ivot iza re�etaka i sadisti�ki raspolo�enog �uvara koji je regulirao svaki njegov pokret. Nije mogao ni pojmiti sebi �injenicu o svojoj slobodi �ivio je �ivot kao da je jo� uvijek zarobljen. Jo� uvijek se osje�ao odgovornim stra�aru za svoje pona�anje, koji vi�e nije imao gotovo nikakve kontrole nad njim. Nesposoban da se uhvati u ko�tac s time, objesio se.
Mnogi od nas su kao i ovaj �ovjek. Dugo smo bili u ropstvu, ali i dalje zadr�avamo pomisao da smo jo� uvijek pod okovima, da smo jo� uvijek �rtve vladavine okrutnog stra�ara koji nas dr�i u zatvoru, �tovi�e i onda kada su re�etke sru�ene i onda kada se stra�ar odrekne svoga autoriteta.
Suo�imo se s �injenicom da vi�e nismo zatvorenici. Slobodni smo! Zna�i li to da svi mi mo�emo prestati i grije�iti? Odgovor je "Da!". Doista, neki od nas su postali toliko institucionalizirani tijekom svih tih godina provedenih u okovima, tako da �e trebati ulo�iti odre�eni napor da se oslobode mentalni lanci koji su nas vezali. Drugima je opet postalo toliko ugodno u grje�nim zadovoljstvima, tako da �e oni po inerciji, protiv svoje volje, biti odba�eni. �tovi�e, drugi jo� nisu shvatili da su mnoge stvari koje su �inili bili u stvari napad na Boga. Nimalo nam ne olak�ava ni �injenica da je svijet u kojem �ivimo pun ku�nja, kojima nam je se vrlo te�ko oduprijeti. Ali, mo�e se �ivot �ivjeti i bez grijeha. Me�utim, da bismo tako i �inili, moramo prestati misliti da grijeh ima vlast nad nama.
U po�etku moga putovanja na kr��anskom putu, dogodilo se nekoliko situacija u kojima sam padao. U nekim prigodama sam bio tako skrhan svojim padovima, da sam se osje�ao kao da su me bacili s litice. Ali, ni u svojim najgorim trenutcima, dok sam le�ao skrhan i uplakan zbog frustracija zbog gre�ke koja je u stvari bila prevladavanje odre�ene slabosti, nikada se nisam prepustio �injenici da je grijeh su�tinski dio moje prirode. Onaj koji me je poticao u mome vjerovanju bio je Duh Sveti koji me je neprestano uvjeravao da sam u pravu. Obi�no bi mi rekao: "Bog insistira na tome da ne grije�i�. Pa zar misli� da bi ti Bog rekao da u�ini� ne�to nemogu�e?"
Dogodilo se i to da je ovo uvjerenje bilo potaknuto i mojom vlastitim uvjerenjem da grijeh doista vi�e ne vlada nada mnom, �to mi je �ivot koji sada �ivim u�inilo mogu�im. U nekim stvarima on i nije savr�en, ali je i nekoliko svjetlosnih godina daleko od �ivota kojim sam ranije �ivio, i ako je �ovjek kao �to sam ja mogao do�i tako daleko, nema razloga za�to i vi ne bi mogli.
Ne�e i�i lako, ali onda nitko vi�e ne �e mo�i re�i � moglo je biti. Do�i �e vrijeme kada �ete i pasti, ne zbog promi�ljanja, nego zbog nesre�e ili istinske slabosti. U takvim trenutcima, znajte da vas Bog ljubi i da je on milosrdan Bog, i da �e vam On oprostiti ako se pokajete. Ako je va�e pokajanje iskreno, nikakav doga�aj ne�e nas odvratiti od ispovijedi. Jo� jednom �ete do�ivjeti obnovu svoga prisnog odnosa s Bogom. Odlu�ite se, �tovi�e i onda kada se pokajete, da ne�ete ponovno pasti. Naravno, to vam se jo� uvijek mo�e dogoditi, ali bez prestanka se trudite, bez obzira koliko puta padali, ili koliko budu te�ki va�i padovi. Ako ustrajete u svojim naporima da savladate grijeh, obe�avam vam da �e Bog u jednom trenutku stati na va�u stranu i pomo�i vam da potpuno pobijedite zle duhove koji oblije�u oko vas.
I, umjesto zaklju�ka, �elio bih vas ostaviti s par redaka iz prvog Ivanovog pisma. Ostavljam vam ih da ih vi protuma�ite onako kako vam najbolje odgovara.

Tko god je ro�en od Boga, ne �ini grijeha
jer njegovo sjeme ostaje u njemu;
ne mo�e grije�iti jer je ro�en od Boga.
Po ovom se raspoznaju djeca Bo�ja
i djeca �avolska:
tko god ne �ini pravde
i tko ne ljubi brata,
nije od Boga.

Neka Duh Sveti bude s vama.

Aneel Aranha (prijevod s engleskog: D. Kolobari�)

- 00:04 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<	sije�anj, 2009					>
P	U	S	�	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Komentari On/Off

Opis bloga

O�e na�,

koji Jesi na nebesima!

Sveti se ime tvoje!

Do�i Kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja,

kako na nebu

tako i na zemlji!

Kruh na� svagdanji

daj nam danas,

i otpusti nam duge na�e

kako i mi otpu�tamo

du�nicima na�im!

I ne uvedi nas u napast,

nego izbavi nas od zla!

Amen !

Linkovi

�ITAJTE CIJELI NULTI BROJ BOOK-a

.... / KNI - TRA�ILICA/...