Sva zajedništva, pa tako i duhovno, mogli bismo usporediti s rogovima u vreći koji umjesto da zajedničkim snagama traže izlaz iz zatvorenosati i zarobljeništva, međusobno se ubadaju i glože, svađajući se oko različitosti koja je u biti cjelina i bez koje bismo bili osakaćeni za iskustvo prisnosti i bogatstva. Zato bismo se trebali tražiti u Onome u kojem dišemo i komunicirati jezikom ljubavi koji je jedina istinska spona između stvorenja i Stvoritelja, jedina stalnost koja je ista sada i u vijeke. Od svakoga, ma kakav bio i kakvim se predstavljao, možemo ponešto naučiti, a isto tako, ako smo iskreni i otvoreni, svakome možemo nešto dati. U prelijevanju i zagrljaju dobrote sve naše sumnje, isključivosti i animoziteti postaju sporadičnost jer u njima nije kohezija, već krhotine oholosti i zaslijepljenosti koje se hrane opijatom kneza propasti. Zato nas i čine navezanima na skupine, osobe i stvari, pa ne možemo otkriti, osjetiti i spoznati slobodu i bogatstvo različitih proplamsaja koji su čista i konstantna svjetlost naših bića. Sve ostalo je već bolje rečeno u ovom postu.
23.01.2009. (20:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo je najsažetiji sadržaj knjige. Gospodin Mack ima četvero djece i suprugu, odlazi na ljetovanje gdje je njegova najmlađa kćer Missy oteta , sve čini da je nađe ali nje nema, nalazi na njene stvari. Grize ga savjest sebe krivi za njen nestanak. Dokaz da je brutalno ubijena pronađen je u nekoj napuštenoj kolibi u divljini Oregona. Četiri godine kasnije, ožalošćeni Mack prima nevjerojatnu poruku, kojom ga se poziva da posjeti onu istu kolibu. Unatoč svojim dvojbama Mack jedno zimsko prijepodne odlazi tamo i doživljava najmračniju moru. Ono što će pronaći u kolibi, zauvijek će promijenit njegov život. Dođivljava susret sa Isusom, koji mu pokazuje kćer i vidi da je ona sretan, pokazuje mu sve njegove loše strane u životu. Nešto nevjerojatno koje bi i nama samima pomoglo da stvari gledamo drugačije.
U svijetu u kojem religija postaje sve nevažnija, „Koliba“ se bori sa vječnim pitanjem – gdje se nalazi Bog u svijetu ispunjenom neizrecivom boli. Ono što je Mack doživio zaprepastit će vas i promijeniti možda točno koliko je promijenilo i njega.
Uglavnom knjiga je i više nego odlična trebali bi je svakako pročitati, ja sam je dobila na dar. Pozdrav. Inače cijena knjige je mislim oko 125,00 kn. Imaju je sve knjižare, Isto tako sam čula da je knjiga Put u središte srca super samo je trenutno ne mogu nabaviti jer su sva izdanja razgrebljena.
25.01.2009. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
26.01.2009. (09:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Duhovna blog misao, kod Dražena sam ostavila ovaj komentar mislim da ni vama neće škoditi da ga pročitate:
"Pravo je pitanje: Što je pobjeda?" Odnos između prividnih (Pirovih), i pravih pobjeda je u korist prividnih (Pirovih). Pirova pobjeda je pobjeda, za koju se plati preskupu cijenu i koja nanese pobjedniku više štete nego onome, koji je "izgubio". Ime je dano prema Piru, kralju Epira, koji je nakon pobjede protiv Rima u bitki kod Askula rekao: "Još jedna takva pobjeda i mi smo izgubljeni." Jedina i stvarna pobjeda je pobjeda nad grijehom i smrću, izvojevana prije nekih dvije tisuće godina. Biti svjestan te istine u svakom trenutku, u svim okolnostima, znači biti pobjednik nad vremenom, znači pobijediti okolnosti, proslaviti Pobjednika, biti Njegov suborac, imati udjela u preporodu...Nažalost ili nasreću, najviše trijumfiramo u Piratovim pobjedama, likujemo, naslađujemo se, vješto izvodimo prijevare, zaobilazimo činjenice, aranžiramo, postajemo aranžeri...nepotrebno. Svaka Piratova pobjeda je zapravo bolan poraz. p.s. Dražene, rekl ste da moj doživljaj Boga, i razlika prema vašem je razvidna, ali ne predstavlja dostatan razlog za prakticiranje verbalnog mlaćenja prazne slame. Obično se osobe koje imaju puno toga za reći, a molo govore, upravo oglase na mlaćenje slame. E sad, što je mlaćenja a što nije, što je pobjeda a što poraz, pitanje je s razvidnim odgovorom.
26.01.2009. (10:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Pušu neki novi vjetrovi. Hladni ili topli...bura ili jugo?
Vrijedi li bacati riječi u vjetar?
Vrijedi, itekako vrijedi, pogotovo riječi koje imaju svoju težinu, koje vjetar ne može samo tako otpuhnuti.
Ukoliko smo samo istinoljubivi postoji opasnost da istinu koristimo čisto realistički i mašemo njome kao s čekićem oko glava drugih. Tko će je takvu slijediti. Ukoliko smo pak samo gostoljubivi, a ne i istinoljubivi kako onda da se pred sobom ne postidimo kao licemjeri i dvoličnjaci.
Najsigurniji smo kada se zaštitimo sa svih strana. Kad smo, naravno samo u pirči, ili jedno ili drugo, pa ako smo jedno to jedno na sebe veže jednu opasnost, ako smo ono drugo (druga krajnost) ono veže na sebe drugu opasnost. Bolje da odustanemo od nabrajanja mogućnosti jer svaka od njih na sebe veže barem po jednu opasnost.
Što je sigurno, sigurno je. Izaći iz područja opasnosti ipak je najsigurnije.
Za mene istina ima efekt toplog vjetra, uvije dobrodošlog, u naletu ili povjetarcu, ali toplog.
Ima i onih kojima je istina poput hladnog vjetra, što jače puše oni se više zaštićuju.
Nije teško prihvatiti činjenicu da nas ima svakakvih, ali je teško prihvatiti varijablu kao konstantu, a konstantu kao varijablu.
"Baš sam ja neka budala", riječi su kojima iskoračujemo u smejru obraćenja.
Ne znam zašto ali ja mislim da to baš, iako jedan od načina, i nije jedini, i da smjer: ja prema Tebi ima i onu drugu mogućnost, koja nije i ne bi bila tako ugodna. Zašto odgađati ono što se ne može odgoditi. Zašto stavrati prostor za priredbu u kojoj sve postaje pametovanje, dokazivanje i druga silovanja.
Kako rekoh na početku, pušu neki novi vjetrovi. Sveprisutna moda.
Imam jednu jako dobru susjedu. Idemo zajedno na svetu misu nedjeljom. Voli ona mene, ali i ja nju kao da se poznajemo oduvijek. Ako nas vidi u vrtu, nosi ona nama kavu i sok da se malo okrijepimo. Obje volimo cvijeće, razmjenjujemo sadnice. Moja je kuća malo poviše njezine, divi se ona mojim oleanderima. Kaže ona meni: često obilazim oko vaše kuće, divim se cvijeću, travnjacima. Sviđa mi se, lijepo ste vi sve uredili, a i tako veliku kuću valja održavati. Uvijek je sve tako lijepo, okopano, njegovano.
Žena je vrijedna, uredna, voli raditi (ili bolje rečeno voljela je raditi), dobro kuha. Donese ona nama specijalitete svoje kuhinje, odnesem ja njoj jela koja mi volimo, koja se spremaju u ovim našim primorskim krajevima. Kaže ona meni ovo nam je treća kuća, triput gradili, dvaput se rušila. Volim slušati kad mi priča kako je bogato živjela, puno radila, ali i puno imala. Da to je prava riječ puno imala.
A danas? Ima kuću s tri stana koja povezuje maramorno stubiše (crni mramor), dućan i vinariju u prizemlju, centralno grijanje na lož ulje, četvero od petero djece (jedna joj je kćer poginula u saobraćajnoj nesreći), desetero unučadi (svi do jednoga u Švicarskoj). Ponosna je na unuka koji se sav posvetio nogometu.
Njoj i suprugu najdraža je plaža u Ičićima. Čudim se ja čudom, načuditi se ne mogu. Između nas dvije generacijska je razlika. Otvorenih očiju i ušiju slušala sam ja nju kada mi je govori o čednosti, kako i u kakvim okolnostima je odgojena i živjela. Kako je pobožan bio njezin svekar. O pokori. O svemu što je napustila. Reklo bi se sve ima, a ja mislim da je sve imala, da du sve što su imali napustili.
Često ona mene zove na kavu, zapravu u svako vrijeme sam dobrodošla. Rijetko idem, više volim da ona dođe kod nas, moja je kuća ovorena, i kuća i terase i vrt, sve povezano, sve otvoreno, bez blindiranih vratiju, bez senzora.
Volim ju, drago mi je da sam ju upoznalo, ali mislim da je nekada, dok je živjela u srednjoj Bosni, bila bogatija nego što je danas.
Duhovna blog misao, kažete da me vaša supruga i vaša djeca pozdravljaju. Ti biseri i mene okružuju, i oni su dio mog života, i prekrasan dom, pun svijetla, topline i ljubavi, nesebične ljubavi, pun života, i park pun svakojakog cijeća, stabala, palmi, oleandara, hortenzija, lovora, ružmarina, lavande... hrastovom šumom okružen...dom u kom se i ptičice dobro osjećaju, kada se oko fontane okupe da bi se okupale i osvježile ili sada zimi napojile nakon slanih mrvica kruha.
Stotine litara blagoslovljenje vode ukapano je u vrt (pravi parko s preko dvije tisuće kvadrata) mog doma. Moj osobni zaziv kojim blagoslivljam naš dom je:
Neka po Tvojoj riječi i Tvom blagoslovu, voljeni Oče, u ovu kuću, u ovaj dom, uđe svjetlost, toplina, ljubav, Kristov mir, ugodan osjećaj očišćenosti prostora i zraka od svega zla, nedobroga, nezdravoga i negativnoga, ispunjen Tojom ljubavi, Tvojom milosti, Tvojim trajnim prisustvom i Tvojom trajnom zaštitom.
26.01.2009. (14:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uistinu je u poštivanju prava različitosti sazdana vrijednost dostignuća na našem uzdizanju u dostojnosti Gospodina. Svojim primjerom pokazujemo put, svojim primjerom otvaramo vidike i svojim načinom života po riječi koja je za nas vodilja, ostvarujemo mogučnost da ostanemo na putu pravednika.
Srdačan pozdrav!
26.01.2009. (18:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da! U većini slučajeva je dovoljno izraziti samog sebe, bilo kroz šutnju, bilo rječju, bez potrebe drugom nabijati rogove na glavu. Kažem, 'izraziti samog sebe' ... izeći svoje osjećaje, način na koji nešto ili nekoga doživljavamo. No, u cijeloj stvari valjalo biti promotriti u kojoj mjeri su te naše impresije pozitivističke, a u kojoj negativističke... u kojoj mjeri ističemo dobro kod drugog, a u kojoj njegove mane. .. Upitajmo se u kojoj mjeri smo u stanju tuđe talente prepoznati kao takve, istaći ih, diviti se tom dobru i nastojati ugratiti ih u zajedničko dobro. Znamo li se zahvaliti?
27.01.2009. (10:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Sve što je dobro mora imati predznak zajedničkog, općeg, općevažećeg. Jedino opće vrijednosti imaju budućnost. Samo u ozračju općih vrijednosti može se njegovati duh zajedništva bez obzira na različitosti, snaga općeg dobra jača je od svih naših različitosti. S druge strane, u ozračju različitosti nema duha zajedničkog dobra već zajedničkih interesa. Razlika je ogromna. Duh zajedništva u ozračju općeg dobra potiče na rast, napredak, dok u ozračju različitosti, duh različitosti drži nas u stanju lažnog rasta, lažnog zajedništva, obmanjuje nas. Ni dobro u sebi niti dobro u drugima ne doživljavam kao svoje odnosno tuđe vlasništvo, nego opće dobro, a svoje i tuđe nesavršenosti i mane doživljavam kao osobnu i opću štetu.
27.01.2009. (13:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
S druge strane, u ozračju različitosti nema duha zajedničkog dobra već zajedničkih interesa. Razlika je ogromna. Duh zajedništva u ozračju općeg dobra potiče na rast, napredak, dok u ozračju različitosti, duh različitosti drži nas u stanju lažnog rasta, lažnog zajedništva, obmanjuje nas.
Mislim da si krivo postavila tezu, tj. stavila si riječ 'različito' na mjesto gdje bi po analogiji trebalo stajati 'jedinstveno, neponovljivo'. Samim tim si došla do pogrešnog zaključka o lažnom zajedništvu. Mnogi su udovi, ali je jedan Duh.
27.01.2009. (18:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
A ja mislim da vi, iz nekih samo Bogu znanih razloga, ne želite "uloviti nit". Teza je stav koji treba dokazati. Istinu ne treba dokazivati, ona je i bit će. Teza je na putu Istine poželjna, ali samo kao pozitivna logička postavka, koja ima dokaz, korak koji nas vodi istini. Jesu li teze prijeko potrebne ili nisu, jesu li dokazi potrebni ili nisu, i ako jesu, kome su potrebni, kada za njima posezati? Kamo nas krivo postavljene teze odvode. I, postoje li krivo postavljene teze? Kada ispravno postavljenu tezu vidimo kao krivo postavljenu? Mora li onaj koji vidi krivo postavljenu tezu to i dokazati? Je li to potrebno ili čak prijeko potrebno? Je li to uvjet kretanja? Što znači ne kretati se, a što krenuti u krivom smjeru?
Programskim jezikom rečeno: ako je...onda je...
28.01.2009. (08:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Čitam na lijevoj strani vaše stranice: Ljudima prijatelj... a prijatelj je blizak poznanik s kojim se u druženju njeguju poštovanje, povjerenje i ljubav, pa nije li biti u prijateljstvu s Bogom i ljudima najljepše što nam se može dogoditi...rekli bismo jednostavno, ali nije.
28.01.2009. (12:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A ja mislim da vi, iz nekih samo Bogu znanih razloga, ne želite "uloviti nit". Teza je stav koji treba dokazati. Istinu ne treba dokazivati, ona je i bit će.
A ja mislim da ti krivo misliš da ja mislim ... :) Vrlo dobro mi je poznata ta 'nit'. Godine sam posvetio istraživanju pomenute problematike, samo trenutno ne mogu odvojiti dovoljno vremena za analizu u tom smjeru, iako bih volio, pogotovo što ulazimo u razdoblje kad Crkva govori upravo o ovoj problematici. Nadam se da ću ti uskoro moći posvetiti više pažnje i razmjeniti s tobom razmišljanja o ovome. Dotle te upućujem na najnoviji 49. Teološko-pastoralni tjedan u Zagrebu pod naslovom „Kršćanska inicijacija - Nova značenja i pastoralne perspektive" , koji se dotiče i ovog područja, a koji sutra završava. Ovdje ćeš naći materijala o kojem bih volio s tobom prodiskutirati. Nešto slično onom što si ti rekla je izrečeno već (danas) ovdje, no po svemu sudeći i nekim poznatim teološkim imenima se potkrala zamjena teza, baš kao i tebi.
... rekli bismo jednostavno, ali nije.
Jednostavno jeste, samo mi ljudi zakomliciramo... najčešće jer mislimo opravdati svoj stav, biti u pravu. Drago mi je vidjeti da činiš kvalitetan pomak glede onog što primjećuješ. U pomenutom slučaju: poštovanje, povjerenje i ljubav. Inače dugujem ti ispriku. Manje više sve meni poznate Valentine, Valentini, Zdravke i sl. su velike lijenčine koje 'sve znaju' (i koje karakterizira jedna negativna osobina, a to je srditost ) a kad treba zasukati rukave i žrtvovati se nema ih ni na mapi. Baš sam mislio da se nešto krije u tom imenu, no ti me onim svojim vrtom i cvijećem razoruža (iako su im, u većini slučajeva, impresije paravan za nerad i neodgovornost).
28.01.2009. (18:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
28.01.2009. (19:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Baš sam mislio da se nešto krije u tom imenu, no ti me onim svojim vrtom i cvijećem razoruža (iako su im, u većini slučajeva, impresije paravan za nerad i neodgovornost).
Sumnjičavost i nije neka osobina, nasreću nije štetna za onoga kome je usmjerena.
S ljubavlju i lakoćom molim, s ljubavlju i lakoćom radim, s ljubavlju i lakoćom pomažem, s ljubavlju i lakoćom prilazima Bogu, svemu i svima...neizmjerno sam zahvalna Bogu za tu milost...znam da to nije moja zasluga...ja bih, možda, mogla i htjeti, mada mislim da je i to u Božjim rukama, ali moći, bez Božje pomoći sigurno ne bih mogla... a Božje pomoći, bez iskrenosti, iskrenog pokajanja i milosti oproštenja grijeha, nema. Najprije iskreno pokajanje, oproštenje grijeha, naša spremnost za život u Bogu i po Bogu i s Bogom po Isusu Kristu, pa tek onda sve ostalo.
Nerad i neodgovornost ni u kakvom obliku, Bogu hvala, nije prisutan u mojoj obitelji...sretna sam što se to vidi na meni i oko mene. Sve čega se dotičem želim činiti na slavu Božju.
Moja je pokojna svekrva više od četiri godine bila u pelenama. Sjećam se s koliko smo je ljubavi (priznajem više ja nego suprug) njegovali. Kad bih nekome rekla kavu sam radost osjećala, ne znam što bi pomislio, pa bolje ne o tome govoriti. I danas se s ljubavlju sjećam tih trenutaka, te bliskosti, te milosti...ima li veće milosti od biti u pravom trenutku na pravom mjestu...ona i ja, ona i mi, i Božja milost među nama.
Već sam rekla da je moja kuća otvorena...često obilazim cvijeće...i zmi i ljeti ima se što vidjeti...ne znam je li ljepši zimi kada svaki hrastov list nađe svoje mjesto...neki štite zimsku salatu, neki peršin, neki prekrivaju dalije, kale, neki poboljšava kiselost zemlje ispod hortenzija ...ili ljeti, kada ljepota svakojakog cvijeća plijeni poglede prolaznika i moje...
Kada me vidi u vrtu (a često me vidi), da obilazim cvijeće, pita me suprug da što radim. Fotorafiram, kažem ja njemu. Pa gdje ti je fotoaparat, pita. Nije mi potreban, odgovaram.
Vjerujem da nije pretjerano ako kažem da sam zaljubljena u Boga, u Isusa Krista, koji nas je oslobodio ropstva grijeha i uveo nas u život...da sam zaljubljena u život...u sve što je lijepo i uzvišeno.
Nekako najviše upravo u vrtu...zaista prekrasnom...susrećem sljubljenu prošlost i sadašnjost koje mi daju naslutiti budućnost...zapravo taj fini Duh, koji sve prožima, i prošlost i sadašnjost i budućnost.
Mislim da je vaš problem (priložit ću ono što sam kod Dražena ostavila. Njegova reakcija je bila da je to jedan od mojih komentara, koji je najveći broj puta pročitao, šteta ...):
...biti nadahnut poštovanjem prema istini i brigom da ju se očuva u svoj njezinoj čistoći i cjelovitosti...strastveno je tražiti i spremno za njom tragati da ju se nađe...porušiti u sebi sve fasade koje i nesvjesno gradimo, a koje nam mogu zakloniti istinito...biti oslobođen napasti da ju svojatamo i prekrajamo za svoje ciljeve...čuvati se samoljublja koje sputava naše prianjanje uz istinu...imati dovoljno srčanosti da istinu pretpostavmo našim osobnim ukusima, predrasudama i tajnim željama...vidjeti ono što moramo vidjeti, a ne ono što želimo...prihvatiti je širom otvorena razuma...širiti ju i za nju svjedočiti...vidjeti ljepotu svog određenja, ali i veličinu svemira i neizmejrnost Božju.
29.01.2009. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo i ja sam ga pročitao više puta. Da bi bio kompletan trebala si dodati ovaj gore pomenuti 'pomak' u pravcu poštovanja, povjerenja i ljubavi, no nikad nije kasno. Što je bilo-bilo je! Bitno je da sada štima i da sve to nije i tvoj problem. Drago mi je zbog tebe!
29.01.2009. (10:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... inače, sumnjičavost je stvar razuma i poželjna je ukoliko se ne izvede zaključak baziran na sumnji, a ne na činjenicama. Ona nam pomaže da dođemo do određenih spoznaja, baš kao i povjerenje. Recimo da si se opržila na vatri. Ti ćeš u buduće biti opreznija i pažljivija. Ne bih rekao da si od nje imuna i ti budući olako lijepiš etikete na ljude o kojima imaš tako šture informacije, budući se radi o virtualnom svijetu. Recimo da je tvoj problem taj što ljudima oko sebe govoriš koji je njihov problem. No, napredak je vidan :) Je li to stoga što sam ti dao više prostora nego što si očekivala i što to isto nisi primila od drugih? Recimo da je ovo povjerenje, a ne samo sumnja. Istina, prema tebi imam i oprez i povjerenje, a to dokazuješ svojim oscilacijama u komentiranju. Ne zna čovjek s koje strane bi ti prišao. Nadam se da tvoj muž zna! :)
29.01.2009. (10:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Recimo da je tvoj problem taj što ljudima oko sebe govoriš koji je njihov problem.
U krivu ste. Njihov problem je i moj problema, problem svih nas. Tuđi problemi su i moji problemi. Pozvani smo na kretanje, jedino kretanje nas spašava. U startu mislite da je to svima jasno, onda shvatite da baš i nije ili još gore, da gotovo nikome nije...da svi mi živomo svoje privatne života s privatnim računima...malo ih je koji znaju da smo pozvani na vječni život, da nam je ovaj život samo put u vječni život, ali još manje koji tako žive. Teorija nije toliko teška koliko joj praksa proturječi.
Je li to stoga što sam ti dao više prostora nego što si očekivala i što to isto nisi primila od drugih?
Dva komentara, koja sam ostavila kod Dražena, ispod zadnjeg posta, mislim da su odgovor upravo na ovo pitanje...bilo bi dobro da ih pročitate.
29.01.2009. (10:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
29.01.2009. (14:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Da srcem i dušom živim...
Moguće... da... moguće da postoje još neki detalji koji nisu "privedeni" Božjoj volji...iskreno...ne mogu se sjetiti koji bi to bili...možda bih se na vaš poticaj i sjetila.
Budući da sam zaposlena, kroz tjedan idem samo na popodnevne svete mise...bilo mi zgodno ili ne...organiziram obitaljski život tako da to postane moguće. Po priprema prvog dana moj suprug zna da je sljedeći dan sveta misa popodne.
Zadovoljna sam kako me obitelj prati. Postu utorkom i petkom o kruhu i vodi, pred neke četiri godine, pridružio mi se suprug svojom voljom. Svake subote idemo na prvu jutarnju svetu misu na Trsat.
Suprug i ja zajedno radimo, u istom poduzeću i istoj zgradi samo različitim uredima tako da se ustajemo u isto vrijeme. Čim se ustanemo, prije svega, jedan klekne pod Raspelo, a drugi pred kip Kraljice mira, nekon toga se zamijenimo. Nikada nisam supruga pitala što moli. Za sebe znam da pod Raspelo donosim sebe, sve članove naše obitelji, naš dom i sva materijalna i novčana sredstva koja moja obitelj posjeduje. Molim Gospodina da sve nas prekrije i zaštiti svojom Predragocjenom Krvlju, dok pred kipom Kraljice mira molim onu koja je primila moć i misiju da smrvi glavu Zlom, molim ju da pošalje svoje Nebeske čete, koje će svako zlo, sve napasti, sva sotonska zavođenja i đavolska uznemiravanja otjerati od nas, moje obitelji, našega doma, ali i mjesta i kraja u kojem živimo.
Prije posla molimo...suprug mi se pridruži. Vrijeme ne mora biti neki pokazatalj, ali i može, molimo 40 minuta. Toliko mi zapravo vremena treba za splet jutarnjih molitvi, moljenje završavam pod Križem.
Prije nego odemo od kuće, suprug blagoslovi cijelo imanje blagoslovljenom vodom i zazivom blagoslova, a ja sebe, svoju obitelj i dom posvetim Majci Božjoj kratkom molitvom, tada u čast Pet Rana Isusovih blagoslovim naš dom.
Blagoslivljam jelo zazivom blagoslova i blagoslovljenom vodom.
Kada se smrači, nakon večere ja zazivam Božji blagoslov na sve članove obitelji, na svaku prostoriju kuće i pratiećih objekata, na zrak, zemlju i podzemlje, na predmete i stvari, biljke i životinje, na prijevozna sredstva, hranu namirnice, uđem u svaku prostoriju, činim znak križa i škropim.Po meni, nabrajanje je izuzetno važno, postanemo svjesni onoga što nas okružuje, s čim živimo...važno je mrtvo oživjeti...osloboditi ga se ili zadržati, učiniti ga korisnim ili baciti ili pak pokloniti nekome ako bi tom istom to bilo od koristi. Molim da Sveti Križ bdije u svakoj prostoiji našega doma, pred svakim ulazom u kuću, pred svaki ulazom na posjed, iznad posjeda.
Dok ja zazivam Božji blagoslov i blagoslovljenom vodom blagoslivljam kuću i oko kuće, moj suprug obilazi te iste prostore tamjanom. Nije to ritual, to je potreba. Pričala mi je kolegica da dok je tamjanom čištila svoj životni prostor da je bilo više molitve i svetog života. Od kako to ne čini da vrlo teško može sebe prisiliti na molitvu.
Slijedi zajednička molitva, koja ne traje kod svih isto...zahvalna sam Bogu za ustrajnost...što zbog posla, pa i dobrih djela, nisam zapustila niti otpustila niti jednu molitvu koju sam prigrlila.
Osobno mislim, tako sam i odgojena, to mi je u krvi, da žena mora brinuti o obitelji, o kući, o domu, o cijelom svom rodu i porodu...brinuti se o svemu i svima znači brinuti se i o sebi...nikako se ne slažem s onima koje i koji kažu da brinuti se o drugima znači zapostaviti sebe.
Po meni, žena je dužna moliti za svoju obitelj, predvoditi...moliti za pretke po majčinom i očevom rodu jedne i druge strane, moliti da vode ozdravljenja poteku u prošlost i ozdrave porodična stabla...Mislim da jedino temeljiti pristup i ustrajnost daju rezultate, a sve drugo da su vatrogasne metode...mnoga iskustva to potvrđuju...ne želim ovo potkrijepiti jer primjeri zaista nimalo nisu lijepi.
Žena je okosnica ...
Ne bih htjela nikoga prestrašiti, u nikome izazvati strah, strahu nema mjesta...loše i ružne navike teško je otpustiti... bez Božje milosti gotovo nemoguće... a dobre, dok prve ne nestanu, teško mogu zaživjeti.
29.01.2009. (14:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da srcem i dušom živim... Moguće... da... moguće da postoje još neki detalji koji nisu "privedeni" Božjoj volji...iskreno...ne mogu se sjetiti koji bi to bili...možda bih se na vaš poticaj i sjetila.
Dobro, .. kad inzistiraš :) Prema ovom što si nabrojila ni sv.Franjo ti nije ravan On je sebe smatrao najvećim grešnikom. Doista, nema većeg zla od neuviđanja svojih grijeha i u čemu bi se to sastojalo naše obraćenje. Među koje likove se svrstavaš kad razmatraš onu Isusovu prispodobu o farizeju i cariniku dok mole u hramu?
Ovo što si navela je 'brdo pobožnosti', no to još uvijek ne govori o tvojoj duhovnosti. Ovo je toliko legalistički da se pitam koliki mora biti perfekcionizam da bi ovakva pobožnost mogla uopće opstati na duže staze. Moj ti je savjet da pod hitno moraš moliti milost da ti Gospodin pokaže tvoje grijehe, te udijeli dar pokajanja. Što više grijeha doneseš pred Gospodina, to bolje za tebe. Ne možeš se opravdati svojim djelima pobožnosti, nego do istinske pravednosti možeš stići po vjeri u oproštenje grijeha, kojeg nema bez spoznaje istih. Shvati ovo kao bratski poticaj, a ne kao osudu. ('_')
p.s. Ne očekujem od tebe da se javno složiš s ovim što sam rekao. Naprotiv, očekujem tvoj demantij. Zato, u buduće, ako želiš čuti moje mišljenje o nečem što se tiče tebe osobno, molio bih te da mi pošalješ e-mail na koji te mogu kontaktirati.
29.01.2009. (18:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Teško mi je riječima oblikovati osjećaj koji me pratio dok sam čitala vašu reakciju, koju u potpunosti razumijem. I dok sam jučer odgovarala na pitanje koje ste mi postavili, u sebi sam rekla, Bože, Ti znaš koliki dio istine je iznijet u ovih par redova.
Tražite od mene da se svrstam među farizeje i carinike. Nisam ni farizej ni carinik, ali ako farizej znači vrlo pojednostavljeno možda i banalno našim jezikom rečeno red, rad i disciplina u svemu, u svakom trenutku i na svakom mjestu onda sam farizej, a ako carinik znači čovjek, grešan...pitam ja vas, da li znate nekoga tko to nije.
Ono što vi nazivate "brdo pobožnost" meni je način, stil života.
Kažete perfekcionizam, u pravu ste, nikada o njemu ne razmišljam, ta je težnje jednostavno ugrađena u mene, s njom sam se rodila, i to je bila i je, Bogu hvala, moja velika prednost u svjetovnom i duhovnom životu.
Na moju veliku sreću svi moji imaju tu predispoziciju, kad kažem svi onda mislim na svoju obitelj a ne porodicu. Kod supruga sam "iskoristila" njegovu izraženu sklonost perfekcionizmu u poslu koji obavlja. Znači važna je sklonost koja se kasnije uz pomoć bliskih osoba, osoba koje nas vole i Božju pomoć proširiti i na druga područja života. Znao mi je u početku reći da zašto sebe toliko mučim. Ono što je on vidio kao mučenje meni je bilo prirodno ponašanje, relaksacija jer ja se zasita mučim u sporovoznom kretanju, ispraznostima i beskorisnostima.
Spominjete oproštenje grijeha...a ja bih rekla najprije susret s grijehom, grijesima...spoznaja težine grijeha...okolnosti pod kojima se grijeh dogodio...vlastita odgovornost za počinjeni grijeh...udio tuđe krivice u počinjenom grijehu...posljedice grijeha...iskreno pokajanje i zadovoljština, pa tek onda oprošenje i otpuštenje...sređivanje računa, bez toga nema duhovnog rast.
Naravno da taj put njije šetnja uz lungo mare...naravno da je duhovna borba...kušnje i napasti za koje nikad ne bih znala da postoje da ih nisam na vlastitoj koži osjetila i na koži najbližih vidjela...da nisam živi svjedok...da to nisam doživjela...pitam se da li bih povjerovala onome tko bi mi to ispričao. Danas, kada vjerujem da je, Bogu hvala, dosta toga iza mene i nas, mogu reći da povjerovala bih. Zašto? Teško je na to, a takvih pitanju u životu ima dosta, dati precizan, jasan i direktan odgovor.
Postoji nekoliko ključnih elemenata, nabrojit ću samo neke: s čime dolazimo na ovaj svijet, s kojim sklonostima, dodat ću: tko nas šalje i s kojim zadatkom, u kakvu sredinu-okruženje dolazimo, moglo bi se još nabrajati...
Ono što znam je moja velika ljubav prema Bogu, s njom sam rođena. Ono što danas osjećam, osjećala sam i kao dijete. Odgojena sam u katoličkoj obitelji u kojoj se posebno njegovalo red, rad, poslušnost, poštenje, ljubav prema Bogu i bližnjima, ljubav je prožimala se što smo činili. Ne tražim odgovore na sva moja pitanja, ali znam da sva moja pitanja imaju odgovor. Odgovori su dolazili i dolaze u pravo vrijeme.
Niti jedna napast, niti jedna kušnja koja me (nas) pohodila svojom težinom nije bila proporcionalna blagodatima koje su iza nje došle. Svaku od njih blagoslivljam.
Zapljusnula vas je izvanjska manifestacija pobožnosti (to je samo dio), naravno o onoj unutarnjoj gotovo je nemoguće govoriti. Kroz molitvu, po oproštenju i otpuštenju grijeha, vodi nas Duh Sveti...On nas uči, ukazuje, prosvjetljuje...čovjek zaista postaje novi...događa se procvat mišljenja i djelovanja...
Nemam što skrivati od očiju javnosti...imam pravo nešto prešutjeti, ako nije pravi trenutak da se o tome govori...nemam tajni niti skrivenih namjera...svjedočim svojim životom...biti živim svjedokom da niti jedan problem ne postoji a da nema rješenje u Isusu Kristu, niti jedna bolest za koju Isus Krist nema lijek.
30.01.2009. (09:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Međugorski glas
Sva zajedništva, pa tako i duhovno, mogli bismo usporediti s rogovima u vreći koji umjesto da zajedničkim snagama traže izlaz iz zatvorenosati i zarobljeništva, međusobno se ubadaju i glože, svađajući se oko različitosti koja je u biti cjelina i bez koje bismo bili osakaćeni za iskustvo prisnosti i bogatstva. Zato bismo se trebali tražiti u Onome u kojem dišemo i komunicirati jezikom ljubavi koji je jedina istinska spona između stvorenja i Stvoritelja, jedina stalnost koja je ista sada i u vijeke. Od svakoga, ma kakav bio i kakvim se predstavljao, možemo ponešto naučiti, a isto tako, ako smo iskreni i otvoreni, svakome možemo nešto dati. U prelijevanju i zagrljaju dobrote sve naše sumnje, isključivosti i animoziteti postaju sporadičnost jer u njima nije kohezija, već krhotine oholosti i zaslijepljenosti koje se hrane opijatom kneza propasti. Zato nas i čine navezanima na skupine, osobe i stvari, pa ne možemo otkriti, osjetiti i spoznati slobodu i bogatstvo različitih proplamsaja koji su čista i konstantna svjetlost naših bića. Sve ostalo je već bolje rečeno u ovom postu.
23.01.2009. (20:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SPE SALVI
PUNO POZDRAVA U KRISTU. OBRATIMO SE SVI I VJERUJMO EVANĐELJU. TADA ĆE NAM NA ŽIVOTNOM PUTU ZASVJETLITI KRIST. +MARKO
25.01.2009. (10:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospa moja
Ovo je najsažetiji sadržaj knjige. Gospodin Mack ima četvero djece i suprugu, odlazi na ljetovanje gdje je njegova najmlađa kćer Missy oteta , sve čini da je nađe ali nje nema, nalazi na njene stvari. Grize ga savjest sebe krivi za njen nestanak. Dokaz da je brutalno ubijena pronađen je u nekoj napuštenoj kolibi u divljini Oregona. Četiri godine kasnije, ožalošćeni Mack prima nevjerojatnu poruku, kojom ga se poziva da posjeti onu istu kolibu. Unatoč svojim dvojbama Mack jedno zimsko prijepodne odlazi tamo i doživljava najmračniju moru. Ono što će pronaći u kolibi, zauvijek će promijenit njegov život. Dođivljava susret sa Isusom, koji mu pokazuje kćer i vidi da je ona sretan, pokazuje mu sve njegove loše strane u životu. Nešto nevjerojatno koje bi i nama samima pomoglo da stvari gledamo drugačije.
U svijetu u kojem religija postaje sve nevažnija, „Koliba“ se bori sa vječnim pitanjem – gdje se nalazi Bog u svijetu ispunjenom neizrecivom boli. Ono što je Mack doživio zaprepastit će vas i promijeniti možda točno koliko je promijenilo i njega.
Uglavnom knjiga je i više nego odlična trebali bi je svakako pročitati, ja sam je dobila na dar. Pozdrav. Inače cijena knjige je mislim oko 125,00 kn. Imaju je sve knjižare,
Isto tako sam čula da je knjiga Put u središte srca super samo je trenutno ne mogu nabaviti jer su sva izdanja razgrebljena.
25.01.2009. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjeraufanjeiljubav
Bog te blagoslovio
25.01.2009. (12:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Misao na Ljubav
Evo stvarno obećajem pročitati, ali kad budem svjež. Dođi k meni.
Mir i dobro!
25.01.2009. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
Wow, prekrasan blog. Pozdrav ostavljam i BB
26.01.2009. (09:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Duhovna blog misao, kod Dražena sam ostavila ovaj komentar mislim da ni vama neće škoditi da ga pročitate:
"Pravo je pitanje: Što je pobjeda?" Odnos između prividnih (Pirovih), i pravih pobjeda je u korist prividnih (Pirovih). Pirova pobjeda je pobjeda, za koju se plati preskupu cijenu i koja nanese pobjedniku više štete nego onome, koji je "izgubio". Ime je dano prema Piru, kralju Epira, koji je nakon pobjede protiv Rima u bitki kod Askula rekao: "Još jedna takva pobjeda i mi smo izgubljeni." Jedina i stvarna pobjeda je pobjeda nad grijehom i smrću, izvojevana prije nekih dvije tisuće godina. Biti svjestan te istine u svakom trenutku, u svim okolnostima, znači biti pobjednik nad vremenom, znači pobijediti okolnosti, proslaviti Pobjednika, biti Njegov suborac, imati udjela u preporodu...Nažalost ili nasreću, najviše trijumfiramo u Piratovim pobjedama, likujemo, naslađujemo se, vješto izvodimo prijevare, zaobilazimo činjenice, aranžiramo, postajemo aranžeri...nepotrebno. Svaka Piratova pobjeda je zapravo bolan poraz. p.s. Dražene, rekl ste da moj doživljaj Boga, i razlika prema vašem je razvidna, ali ne predstavlja dostatan razlog za prakticiranje verbalnog mlaćenja prazne slame. Obično se osobe koje imaju puno toga za reći, a molo govore, upravo oglase na mlaćenje slame. E sad, što je mlaćenja a što nije, što je pobjeda a što poraz, pitanje je s razvidnim odgovorom.
26.01.2009. (10:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Pušu neki novi vjetrovi. Hladni ili topli...bura ili jugo?
Vrijedi li bacati riječi u vjetar?
Vrijedi, itekako vrijedi, pogotovo riječi koje imaju svoju težinu, koje vjetar ne može samo tako otpuhnuti.
Ukoliko smo samo istinoljubivi postoji opasnost da istinu koristimo čisto realistički i mašemo njome kao s čekićem oko glava drugih. Tko će je takvu slijediti. Ukoliko smo pak samo gostoljubivi, a ne i istinoljubivi kako onda da se pred sobom ne postidimo kao licemjeri i dvoličnjaci.
Najsigurniji smo kada se zaštitimo sa svih strana. Kad smo, naravno samo u pirči, ili jedno ili drugo, pa ako smo jedno to jedno na sebe veže jednu opasnost, ako smo ono drugo (druga krajnost) ono veže na sebe drugu opasnost. Bolje da odustanemo od nabrajanja mogućnosti jer svaka od njih na sebe veže barem po jednu opasnost.
Što je sigurno, sigurno je. Izaći iz područja opasnosti ipak je najsigurnije.
Za mene istina ima efekt toplog vjetra, uvije dobrodošlog, u naletu ili povjetarcu, ali toplog.
Ima i onih kojima je istina poput hladnog vjetra, što jače puše oni se više zaštićuju.
Nije teško prihvatiti činjenicu da nas ima svakakvih, ali je teško prihvatiti varijablu kao konstantu, a konstantu kao varijablu.
"Baš sam ja neka budala", riječi su kojima iskoračujemo u smejru obraćenja.
Ne znam zašto ali ja mislim da to baš, iako jedan od načina, i nije jedini, i da smjer: ja prema Tebi ima i onu drugu mogućnost, koja nije i ne bi bila tako ugodna. Zašto odgađati ono što se ne može odgoditi. Zašto stavrati prostor za priredbu u kojoj sve postaje pametovanje, dokazivanje i druga silovanja.
Kako rekoh na početku, pušu neki novi vjetrovi. Sveprisutna moda.
Imam jednu jako dobru susjedu. Idemo zajedno na svetu misu nedjeljom. Voli ona mene, ali i ja nju kao da se poznajemo oduvijek. Ako nas vidi u vrtu, nosi ona nama kavu i sok da se malo okrijepimo. Obje volimo cvijeće, razmjenjujemo sadnice. Moja je kuća malo poviše njezine, divi se ona mojim oleanderima. Kaže ona meni: često obilazim oko vaše kuće, divim se cvijeću, travnjacima. Sviđa mi se, lijepo ste vi sve uredili, a i tako veliku kuću valja održavati. Uvijek je sve tako lijepo, okopano, njegovano.
Žena je vrijedna, uredna, voli raditi (ili bolje rečeno voljela je raditi), dobro kuha. Donese ona nama specijalitete svoje kuhinje, odnesem ja njoj jela koja mi volimo, koja se spremaju u ovim našim primorskim krajevima. Kaže ona meni ovo nam je treća kuća, triput gradili, dvaput se rušila. Volim slušati kad mi priča kako je bogato živjela, puno radila, ali i puno imala. Da to je prava riječ puno imala.
A danas? Ima kuću s tri stana koja povezuje maramorno stubiše (crni mramor), dućan i vinariju u prizemlju, centralno grijanje na lož ulje, četvero od petero djece (jedna joj je kćer
poginula u saobraćajnoj nesreći), desetero unučadi (svi do jednoga u Švicarskoj). Ponosna je na unuka koji se sav posvetio nogometu.
Njoj i suprugu najdraža je plaža u Ičićima. Čudim se ja čudom, načuditi se ne mogu. Između nas dvije generacijska je razlika. Otvorenih očiju i ušiju slušala sam ja nju kada mi je govori o čednosti, kako i u kakvim okolnostima je odgojena i živjela. Kako je pobožan bio njezin svekar. O pokori. O svemu što je napustila. Reklo bi se sve ima, a ja mislim da je sve imala, da du sve što su imali napustili.
Često ona mene zove na kavu, zapravu u svako vrijeme sam dobrodošla. Rijetko idem, više volim da ona dođe kod nas, moja je kuća ovorena, i kuća i terase i vrt, sve povezano, sve otvoreno, bez blindiranih vratiju, bez senzora.
Volim ju, drago mi je da sam ju upoznalo, ali mislim da je nekada, dok je živjela u srednjoj Bosni, bila bogatija nego što je danas.
Duhovna blog misao, kažete da me vaša supruga i vaša djeca pozdravljaju. Ti biseri i mene okružuju, i oni su dio mog života, i prekrasan dom, pun svijetla, topline i ljubavi, nesebične ljubavi, pun života, i park pun svakojakog cijeća, stabala, palmi, oleandara, hortenzija, lovora, ružmarina, lavande... hrastovom šumom okružen...dom u kom se i ptičice dobro osjećaju, kada se oko fontane okupe da bi se okupale i osvježile ili sada zimi napojile nakon slanih mrvica kruha.
Stotine litara blagoslovljenje vode ukapano je u vrt (pravi parko s preko dvije tisuće kvadrata) mog doma. Moj osobni zaziv kojim blagoslivljam naš dom je:
Neka po Tvojoj riječi i Tvom blagoslovu, voljeni Oče, u ovu kuću, u ovaj dom, uđe svjetlost, toplina, ljubav, Kristov mir, ugodan osjećaj očišćenosti prostora i zraka od svega zla, nedobroga, nezdravoga i negativnoga, ispunjen Tojom ljubavi, Tvojom milosti, Tvojim trajnim prisustvom i Tvojom trajnom zaštitom.
26.01.2009. (14:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Uistinu je u poštivanju prava različitosti sazdana vrijednost dostignuća na našem uzdizanju u dostojnosti Gospodina. Svojim primjerom pokazujemo put, svojim primjerom otvaramo vidike i svojim načinom života po riječi koja je za nas vodilja, ostvarujemo mogučnost da ostanemo na putu pravednika.
Srdačan pozdrav!
26.01.2009. (18:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Da! U većini slučajeva je dovoljno izraziti samog sebe, bilo kroz šutnju, bilo rječju, bez potrebe drugom nabijati rogove na glavu. Kažem, 'izraziti samog sebe' ... izeći svoje osjećaje, način na koji nešto ili nekoga doživljavamo. No, u cijeloj stvari valjalo biti promotriti u kojoj mjeri su te naše impresije pozitivističke, a u kojoj negativističke... u kojoj mjeri ističemo dobro kod drugog, a u kojoj njegove mane. .. Upitajmo se u kojoj mjeri smo u stanju tuđe talente prepoznati kao takve, istaći ih, diviti se tom dobru i nastojati ugratiti ih u zajedničko dobro. Znamo li se zahvaliti?
27.01.2009. (10:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Sve što je dobro mora imati predznak zajedničkog, općeg, općevažećeg. Jedino opće vrijednosti imaju budućnost. Samo u ozračju općih vrijednosti može se njegovati duh zajedništva bez obzira na različitosti, snaga općeg dobra jača je od svih naših različitosti. S druge strane, u ozračju različitosti nema duha zajedničkog dobra već zajedničkih interesa. Razlika je ogromna. Duh zajedništva u ozračju općeg dobra potiče na rast, napredak, dok u ozračju različitosti, duh različitosti drži nas u stanju lažnog rasta, lažnog zajedništva, obmanjuje nas. Ni dobro u sebi niti dobro u drugima ne doživljavam kao svoje odnosno tuđe vlasništvo, nego opće dobro, a svoje i tuđe nesavršenosti i mane doživljavam kao osobnu i opću štetu.
27.01.2009. (13:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
S druge strane, u ozračju različitosti nema duha zajedničkog dobra već zajedničkih interesa. Razlika je ogromna. Duh zajedništva u ozračju općeg dobra potiče na rast, napredak, dok u ozračju različitosti, duh različitosti drži nas u stanju lažnog rasta, lažnog zajedništva, obmanjuje nas.
Mislim da si krivo postavila tezu, tj. stavila si riječ 'različito' na mjesto gdje bi po analogiji trebalo stajati 'jedinstveno, neponovljivo'. Samim tim si došla do pogrešnog zaključka o lažnom zajedništvu. Mnogi su udovi, ali je jedan Duh.
27.01.2009. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
A ja mislim da vi, iz nekih samo Bogu znanih razloga, ne želite "uloviti nit". Teza je stav koji treba dokazati. Istinu ne treba dokazivati, ona je i bit će. Teza je na putu Istine poželjna, ali samo kao pozitivna logička postavka, koja ima dokaz, korak koji nas vodi istini. Jesu li teze prijeko potrebne ili nisu, jesu li dokazi potrebni ili nisu, i ako jesu, kome su potrebni, kada za njima posezati? Kamo nas krivo postavljene teze odvode. I, postoje li krivo postavljene teze? Kada ispravno postavljenu tezu vidimo kao krivo postavljenu? Mora li onaj koji vidi krivo postavljenu tezu to i dokazati? Je li to potrebno ili čak prijeko potrebno? Je li to uvjet kretanja? Što znači ne kretati se, a što krenuti u krivom smjeru?
Programskim jezikom rečeno: ako je...onda je...
28.01.2009. (08:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Čitam na lijevoj strani vaše stranice: Ljudima prijatelj... a prijatelj je blizak poznanik s kojim se u druženju njeguju poštovanje, povjerenje i ljubav, pa nije li biti u prijateljstvu s Bogom i ljudima najljepše što nam se može dogoditi...rekli bismo jednostavno, ali nije.
28.01.2009. (12:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
A ja mislim da vi, iz nekih samo Bogu znanih razloga, ne želite "uloviti nit". Teza je stav koji treba dokazati. Istinu ne treba dokazivati, ona je i bit će.
A ja mislim da ti krivo misliš da ja mislim ... :)
Vrlo dobro mi je poznata ta 'nit'. Godine sam posvetio istraživanju pomenute problematike, samo trenutno ne mogu odvojiti dovoljno vremena za analizu u tom smjeru, iako bih volio, pogotovo što ulazimo u razdoblje kad Crkva govori upravo o ovoj problematici. Nadam se da ću ti uskoro moći posvetiti više pažnje i razmjeniti s tobom razmišljanja o ovome. Dotle te upućujem na najnoviji 49. Teološko-pastoralni tjedan u Zagrebu pod naslovom „Kršćanska inicijacija - Nova značenja i pastoralne perspektive" , koji se dotiče i ovog područja, a koji sutra završava. Ovdje ćeš naći materijala o kojem bih volio s tobom prodiskutirati. Nešto slično onom što si ti rekla je izrečeno već (danas) ovdje, no po svemu sudeći i nekim poznatim teološkim imenima se potkrala zamjena teza, baš kao i tebi.
... rekli bismo jednostavno, ali nije.
Jednostavno jeste, samo mi ljudi zakomliciramo... najčešće jer mislimo opravdati svoj stav, biti u pravu.
Drago mi je vidjeti da činiš kvalitetan pomak glede onog što primjećuješ. U pomenutom slučaju: poštovanje, povjerenje i ljubav.
Inače dugujem ti ispriku. Manje više sve meni poznate Valentine, Valentini, Zdravke i sl. su velike lijenčine koje 'sve znaju' (i koje karakterizira jedna negativna osobina, a to je srditost ) a kad treba zasukati rukave i žrtvovati se nema ih ni na mapi. Baš sam mislio da se nešto krije u tom imenu, no ti me onim svojim vrtom i cvijećem razoruža (iako su im, u većini slučajeva, impresije paravan za nerad i neodgovornost).
28.01.2009. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SPE SALVI
PUNO POZDRAVA U KRISTU. +MARKO
28.01.2009. (19:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Baš sam mislio da se nešto krije u tom imenu, no ti me onim svojim vrtom i cvijećem razoruža (iako su im, u većini slučajeva, impresije paravan za nerad i neodgovornost).
Sumnjičavost i nije neka osobina, nasreću nije štetna za onoga kome je usmjerena.
S ljubavlju i lakoćom molim, s ljubavlju i lakoćom radim, s ljubavlju i lakoćom pomažem, s ljubavlju i lakoćom prilazima Bogu, svemu i svima...neizmjerno sam zahvalna Bogu za tu milost...znam da to nije moja zasluga...ja bih, možda, mogla i htjeti, mada mislim da je i to u Božjim rukama, ali moći, bez Božje pomoći sigurno ne bih mogla... a Božje pomoći, bez iskrenosti, iskrenog pokajanja i milosti oproštenja grijeha, nema. Najprije iskreno pokajanje, oproštenje grijeha, naša spremnost za život u Bogu i po Bogu i s Bogom po Isusu Kristu, pa tek onda sve ostalo.
Nerad i neodgovornost ni u kakvom obliku, Bogu hvala, nije prisutan u mojoj obitelji...sretna sam što se to vidi na meni i oko mene. Sve čega se dotičem želim činiti na slavu Božju.
Moja je pokojna svekrva više od četiri godine bila u pelenama. Sjećam se s koliko smo je ljubavi (priznajem više ja nego suprug) njegovali. Kad bih nekome rekla kavu sam radost osjećala, ne znam što bi pomislio, pa bolje ne o tome govoriti. I danas se s ljubavlju sjećam tih trenutaka, te bliskosti, te milosti...ima li veće milosti od biti u pravom trenutku na pravom mjestu...ona i ja, ona i mi, i Božja milost među nama.
Već sam rekla da je moja kuća otvorena...često obilazim cvijeće...i zmi i ljeti ima se što vidjeti...ne znam je li ljepši zimi kada svaki hrastov list nađe svoje mjesto...neki štite zimsku salatu, neki peršin, neki prekrivaju dalije, kale, neki poboljšava kiselost zemlje ispod hortenzija ...ili ljeti, kada ljepota svakojakog cvijeća plijeni poglede prolaznika i moje...
Kada me vidi u vrtu (a često me vidi), da obilazim cvijeće, pita me suprug da što radim. Fotorafiram, kažem ja njemu. Pa gdje ti je fotoaparat, pita. Nije mi potreban, odgovaram.
Vjerujem da nije pretjerano ako kažem da sam zaljubljena u Boga, u Isusa Krista, koji nas je oslobodio ropstva grijeha i uveo nas u život...da sam zaljubljena u život...u sve što je lijepo i uzvišeno.
Nekako najviše upravo u vrtu...zaista prekrasnom...susrećem sljubljenu prošlost i sadašnjost koje mi daju naslutiti budućnost...zapravo taj fini Duh, koji sve prožima, i prošlost i sadašnjost i budućnost.
Mislim da je vaš problem (priložit ću ono što sam kod Dražena ostavila. Njegova reakcija je bila da je to jedan od mojih komentara, koji je najveći broj puta pročitao, šteta ...):
...biti nadahnut poštovanjem prema istini i brigom da ju se očuva u svoj njezinoj čistoći i cjelovitosti...strastveno je tražiti i spremno za njom tragati da ju se nađe...porušiti u sebi sve fasade koje i nesvjesno gradimo, a koje nam mogu zakloniti istinito...biti oslobođen napasti da ju svojatamo i prekrajamo za svoje ciljeve...čuvati se samoljublja koje sputava naše prianjanje uz istinu...imati dovoljno srčanosti da istinu pretpostavmo našim osobnim ukusima, predrasudama i tajnim željama...vidjeti ono što moramo vidjeti, a ne ono što želimo...prihvatiti je širom otvorena razuma...širiti ju i za nju svjedočiti...vidjeti ljepotu svog određenja, ali i veličinu svemira i neizmejrnost Božju.
29.01.2009. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Evo i ja sam ga pročitao više puta.
Da bi bio kompletan trebala si dodati ovaj gore pomenuti 'pomak' u pravcu poštovanja, povjerenja i ljubavi, no nikad nije kasno. Što je bilo-bilo je! Bitno je da sada štima i da sve to nije i tvoj problem. Drago mi je zbog tebe!
29.01.2009. (10:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
... inače, sumnjičavost je stvar razuma i poželjna je ukoliko se ne izvede zaključak baziran na sumnji, a ne na činjenicama. Ona nam pomaže da dođemo do određenih spoznaja, baš kao i povjerenje. Recimo da si se opržila na vatri. Ti ćeš u buduće biti opreznija i pažljivija.
Ne bih rekao da si od nje imuna i ti budući olako lijepiš etikete na ljude o kojima imaš tako šture informacije, budući se radi o virtualnom svijetu.
Recimo da je tvoj problem taj što ljudima oko sebe govoriš koji je njihov problem.
No, napredak je vidan :) Je li to stoga što sam ti dao više prostora nego što si očekivala i što to isto nisi primila od drugih? Recimo da je ovo povjerenje, a ne samo sumnja. Istina, prema tebi imam i oprez i povjerenje, a to dokazuješ svojim oscilacijama u komentiranju.
Ne zna čovjek s koje strane bi ti prišao. Nadam se da tvoj muž zna! :)
29.01.2009. (10:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Recimo da je tvoj problem taj što ljudima oko sebe govoriš koji je njihov problem.
U krivu ste. Njihov problem je i moj problema, problem svih nas. Tuđi problemi su i moji problemi. Pozvani smo na kretanje, jedino kretanje nas spašava. U startu mislite da je to svima jasno, onda shvatite da baš i nije ili još gore, da gotovo nikome nije...da svi mi živomo svoje privatne života s privatnim računima...malo ih je koji znaju da smo pozvani na vječni život, da nam je ovaj život samo put u vječni život, ali još manje koji tako žive. Teorija nije toliko teška koliko joj praksa proturječi.
Je li to stoga što sam ti dao više prostora nego što si očekivala i što to isto nisi primila od drugih?
Dva komentara, koja sam ostavila kod Dražena, ispod zadnjeg posta, mislim da su odgovor upravo na ovo pitanje...bilo bi dobro da ih pročitate.
29.01.2009. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Teorija nije toliko teška koliko joj praksa proturječi.
Jesi li zadovoljna svojim praktičnim kršćanstvom?
Živiš li ti sve ono što govoriš da bi trebalo?
29.01.2009. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
Imam potrebu ti ostaviti još jedan pozdrav i BB
29.01.2009. (14:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Da srcem i dušom živim...
Moguće... da... moguće da postoje još neki detalji koji nisu "privedeni" Božjoj volji...iskreno...ne mogu se sjetiti koji bi to bili...možda bih se na vaš poticaj i sjetila.
Budući da sam zaposlena, kroz tjedan idem samo na popodnevne svete mise...bilo mi zgodno ili ne...organiziram obitaljski život tako da to postane moguće. Po priprema prvog dana moj suprug zna da je sljedeći dan sveta misa popodne.
Zadovoljna sam kako me obitelj prati. Postu utorkom i petkom o kruhu i vodi, pred neke četiri godine, pridružio mi se suprug svojom voljom. Svake subote idemo na prvu jutarnju svetu misu na Trsat.
Suprug i ja zajedno radimo, u istom poduzeću i istoj zgradi samo različitim uredima tako da se ustajemo u isto vrijeme. Čim se ustanemo, prije svega, jedan klekne pod Raspelo, a drugi pred kip Kraljice mira, nekon toga se zamijenimo. Nikada nisam supruga pitala što moli. Za sebe znam da pod Raspelo donosim sebe, sve članove naše obitelji, naš dom i sva materijalna i novčana sredstva koja moja obitelj posjeduje. Molim Gospodina da sve nas prekrije i zaštiti svojom Predragocjenom Krvlju, dok pred kipom Kraljice mira molim onu koja je primila moć i misiju da smrvi glavu Zlom, molim ju da pošalje svoje Nebeske čete, koje će svako zlo, sve napasti, sva sotonska zavođenja i đavolska uznemiravanja otjerati od nas, moje obitelji, našega doma, ali i mjesta i kraja u kojem živimo.
Prije posla molimo...suprug mi se pridruži. Vrijeme ne mora biti neki pokazatalj, ali i može, molimo 40 minuta. Toliko mi zapravo vremena treba za splet jutarnjih molitvi, moljenje završavam pod Križem.
Prije nego odemo od kuće, suprug blagoslovi cijelo imanje blagoslovljenom vodom i zazivom blagoslova, a ja sebe, svoju obitelj i dom posvetim Majci Božjoj kratkom molitvom, tada u čast Pet Rana Isusovih blagoslovim naš dom.
Blagoslivljam jelo zazivom blagoslova i blagoslovljenom vodom.
Kada se smrači, nakon večere ja zazivam Božji blagoslov na sve članove obitelji, na svaku prostoriju kuće i pratiećih objekata, na zrak, zemlju i podzemlje, na predmete i stvari, biljke i životinje, na prijevozna sredstva, hranu namirnice, uđem u svaku prostoriju, činim znak križa i škropim.Po meni, nabrajanje je izuzetno važno, postanemo svjesni onoga što nas okružuje, s čim živimo...važno je mrtvo oživjeti...osloboditi ga se ili zadržati, učiniti ga korisnim ili baciti ili pak pokloniti nekome ako bi tom istom to bilo od koristi. Molim da Sveti Križ bdije u svakoj prostoiji našega doma, pred svakim ulazom u kuću, pred svaki ulazom na posjed, iznad posjeda.
Dok ja zazivam Božji blagoslov i blagoslovljenom vodom blagoslivljam kuću i oko kuće, moj suprug obilazi te iste prostore tamjanom. Nije to ritual, to je potreba. Pričala mi je kolegica da dok je tamjanom čištila svoj životni prostor da je bilo više molitve i svetog života. Od kako to ne čini da vrlo teško može sebe prisiliti na molitvu.
Slijedi zajednička molitva, koja ne traje kod svih isto...zahvalna sam Bogu za ustrajnost...što zbog posla, pa i dobrih djela, nisam zapustila niti otpustila niti jednu molitvu koju sam prigrlila.
Osobno mislim, tako sam i odgojena, to mi je u krvi, da žena mora brinuti o obitelji, o kući, o domu, o cijelom svom rodu i porodu...brinuti se o svemu i svima znači brinuti se i o sebi...nikako se ne slažem s onima koje i koji kažu da brinuti se o drugima znači zapostaviti sebe.
Po meni, žena je dužna moliti za svoju obitelj, predvoditi...moliti za pretke po majčinom i očevom rodu jedne i druge strane, moliti da vode ozdravljenja poteku u prošlost i ozdrave porodična stabla...Mislim da jedino temeljiti pristup i ustrajnost daju rezultate, a sve drugo da su vatrogasne metode...mnoga iskustva to potvrđuju...ne želim ovo potkrijepiti jer primjeri zaista nimalo nisu lijepi.
Žena je okosnica ...
Ne bih htjela nikoga prestrašiti, u nikome izazvati strah, strahu nema mjesta...loše i ružne navike teško je otpustiti... bez Božje milosti gotovo nemoguće... a dobre, dok prve ne nestanu, teško mogu zaživjeti.
29.01.2009. (14:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Da srcem i dušom živim...
Moguće... da... moguće da postoje još neki detalji koji nisu "privedeni" Božjoj volji...iskreno...ne mogu se sjetiti koji bi to bili...možda bih se na vaš poticaj i sjetila.
Dobro, .. kad inzistiraš :)
Prema ovom što si nabrojila ni sv.Franjo ti nije ravan
On je sebe smatrao najvećim grešnikom.
Doista, nema većeg zla od neuviđanja svojih grijeha i u čemu bi se to sastojalo naše obraćenje.
Među koje likove se svrstavaš kad razmatraš onu Isusovu prispodobu o farizeju i cariniku dok mole u hramu?
Ovo što si navela je 'brdo pobožnosti', no to još uvijek ne govori o tvojoj duhovnosti. Ovo je toliko legalistički da se pitam koliki mora biti perfekcionizam da bi ovakva pobožnost mogla uopće opstati na duže staze.
Moj ti je savjet da pod hitno moraš moliti milost da ti Gospodin pokaže tvoje grijehe, te udijeli dar pokajanja. Što više grijeha doneseš pred Gospodina, to bolje za tebe. Ne možeš se opravdati svojim djelima pobožnosti, nego do istinske pravednosti možeš stići po vjeri u oproštenje grijeha, kojeg nema bez spoznaje istih.
Shvati ovo kao bratski poticaj, a ne kao osudu. ('_')
p.s. Ne očekujem od tebe da se javno složiš s ovim što sam rekao. Naprotiv, očekujem tvoj demantij. Zato, u buduće, ako želiš čuti moje mišljenje o nečem što se tiče tebe osobno, molio bih te da mi pošalješ e-mail na koji te mogu kontaktirati.
29.01.2009. (18:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Teško mi je riječima oblikovati osjećaj koji me pratio dok sam čitala vašu reakciju, koju u potpunosti razumijem. I dok sam jučer odgovarala na pitanje koje ste mi postavili, u sebi sam rekla, Bože, Ti znaš koliki dio istine je iznijet u ovih par redova.
Tražite od mene da se svrstam među farizeje i carinike. Nisam ni farizej ni carinik, ali ako farizej znači vrlo pojednostavljeno možda i banalno našim jezikom rečeno red, rad i disciplina u svemu, u svakom trenutku i na svakom mjestu onda sam farizej, a ako carinik znači čovjek, grešan...pitam ja vas, da li znate nekoga tko to nije.
Ono što vi nazivate "brdo pobožnost" meni je način, stil života.
Kažete perfekcionizam, u pravu ste, nikada o njemu ne razmišljam, ta je težnje jednostavno ugrađena u mene, s njom sam se rodila, i to je bila i je, Bogu hvala, moja velika prednost u svjetovnom i duhovnom životu.
Na moju veliku sreću svi moji imaju tu predispoziciju, kad kažem svi onda mislim na svoju obitelj a ne porodicu. Kod supruga sam "iskoristila" njegovu izraženu sklonost perfekcionizmu u poslu koji obavlja. Znači važna je sklonost koja se kasnije uz pomoć bliskih osoba, osoba koje nas vole i Božju pomoć proširiti i na druga područja života. Znao mi je u početku reći da zašto sebe toliko mučim. Ono što je on vidio kao mučenje meni je bilo prirodno ponašanje, relaksacija jer ja se zasita mučim u sporovoznom kretanju, ispraznostima i beskorisnostima.
Spominjete oproštenje grijeha...a ja bih rekla najprije susret s grijehom, grijesima...spoznaja težine grijeha...okolnosti pod kojima se grijeh dogodio...vlastita odgovornost za počinjeni grijeh...udio tuđe krivice u počinjenom grijehu...posljedice grijeha...iskreno pokajanje i zadovoljština, pa tek onda oprošenje i otpuštenje...sređivanje računa, bez toga nema duhovnog rast.
Naravno da taj put njije šetnja uz lungo mare...naravno da je duhovna borba...kušnje i napasti za koje nikad ne bih znala da postoje da ih nisam na vlastitoj koži osjetila i na koži najbližih vidjela...da nisam živi svjedok...da to nisam doživjela...pitam se da li bih povjerovala onome tko bi mi to ispričao. Danas, kada vjerujem da je, Bogu hvala, dosta toga iza mene i nas, mogu reći da povjerovala bih. Zašto? Teško je na to, a takvih pitanju u životu ima dosta, dati precizan, jasan i direktan odgovor.
Postoji nekoliko ključnih elemenata, nabrojit ću samo neke: s čime dolazimo na ovaj svijet, s kojim sklonostima, dodat ću: tko nas šalje i s kojim zadatkom, u kakvu sredinu-okruženje dolazimo, moglo bi se još nabrajati...
Ono što znam je moja velika ljubav prema Bogu, s njom sam rođena. Ono što danas osjećam, osjećala sam i kao dijete. Odgojena sam u katoličkoj obitelji u kojoj se posebno njegovalo red, rad, poslušnost, poštenje, ljubav prema Bogu i bližnjima, ljubav je prožimala se što smo činili. Ne tražim odgovore na sva moja pitanja, ali znam da sva moja pitanja imaju odgovor. Odgovori su dolazili i dolaze u pravo vrijeme.
Niti jedna napast, niti jedna kušnja koja me (nas) pohodila svojom težinom nije bila proporcionalna blagodatima koje su iza nje došle. Svaku od njih blagoslivljam.
Zapljusnula vas je izvanjska manifestacija pobožnosti (to je samo dio), naravno o onoj unutarnjoj gotovo je nemoguće govoriti. Kroz molitvu, po oproštenju i otpuštenju grijeha, vodi nas Duh Sveti...On nas uči, ukazuje, prosvjetljuje...čovjek zaista postaje novi...događa se procvat mišljenja i djelovanja...
Nemam što skrivati od očiju javnosti...imam pravo nešto prešutjeti, ako nije pravi trenutak da se o tome govori...nemam tajni niti skrivenih namjera...svjedočim svojim životom...biti živim svjedokom da niti jedan problem ne postoji a da nema rješenje u Isusu Kristu, niti jedna bolest za koju Isus Krist nema lijek.
30.01.2009. (09:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...