Filozofiraš :))) Za ljubav, istinska pobjeda je izbjeći nepotrebnu borbu, a većina ih je skroz besmislena. Za mene je dobar Kršćanin ljudsko biće koje se drži Deset božjih zapovijedi iz uvjerenja da je dobro činiti dobro, dakle uz obavezan izostanak straha od kazne, prokletstva i vječnog ognja pakla, ali uz vjeru u dobroga Boga koji razumije, prašta i pomaže. Dobar Kršćanin ne oštri mačeve, on ih lomi, pa makar i na sebi samome. Taj isti dobri Kršćanin ljubi druge kao i sebe samoga, ili bar što je to više moguće, i to ti je to. Sve ostalo je živi pijesak opravdavanja. Po toj mojoj definiciji i ja bi možda mogao biti dobar Kršćanin, ali na žalost, ili sreću, "pravovjerni" me ne primaju u klub kao svojeg :)
10.01.2009. (16:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
„Dječice, imajte više povjerenja u Boga!“, poručuje nam Kraljica mira. Zar ovo nije rečenica u kojoj se kriju i iz koje zrače sva pitanja i odgovori koji muče ljudsko srce, koji nas priječe u iskoraku od zemaljskoga prema nebeskom, koja je tanka brana, ali i prolaz između dvaju stanja naše nutrine, koja u grču, sumnji i neodlučnosti balansira, uvjetno rečeno, na razdjelnici dviju stvarnosti. Tek nas jasna, neopoziva i konačna odluka može osloboditi strahova i mrakova koje šire zavodnikovi sljedbenici. Moramo priznati da su jaki argumenti svijeta koji nas čine mlakima i nesigurnima, koji nas ljuljaju kao vjetar grane. Na nama je, da okupani svjetlom Duha Svetoga u svijet unesemo stvarnost njegova sjaja. Jer knez tame je pobijeđen na Golgoti, tamu smrti isprala je svjetlost križa, a svaki čovjek koji prihvati i živi radosnu vijest, postaje sudionikom Isusove slave te može, mijenjajući sebe, promijeniti svijet, čuda činiti i brda premještati. A kad takve duše i izroni iz sjenila mlakosti i proplamsaju Gospodinovin sjajem, tada ih i najbliži, braća i sestre, sumnjiče i drže za šarlatane, ponavlja se priča o Isusu, svećenicima i farizejima, pa i darove Božje drže podvalom sotonskom. Zar to nije najbolji dokaz nevjere i nepovjerenja, koji se ustoličio, kako reče Gospa, u tvrdim srcima i govori u ime vjere jer se nismo odlučili za radost i ljepotu, za istinito i neprolazno, nismo se opredijelili za Boga. Evo, ovo je samo dodatak tvom nadahnutom, trezvenom i jasnom razmišljanju o pravednosti i samoopravdanju, o živom pijesku nestalnosti.
NAPOMENA: IZ PIJESKA JE IZOSTAVLJEN SAMOGLASNIk „i“, A S OBZIROM DA SE RADI O NASLOVU „BODE OČI“. ISPRAVI PROPUST I POBRIŠI OVU PRIMJEDBU!
10.01.2009. (21:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dražeN:), kršćanin se opravdava po vjeri u Ljubav koja je samu sebe založila kao žrtvu pomirnicu za sve zlo učinjeno protiv te Ljubavi. To je slično kao kad netko za tebe plati kauciju kako bi izašao na slobodu, i branio se sa slobode, a još sličnije je kad za te, kao roba, netko plati cijenu, pa ti potom daruje slobodu. Taj 'netko drugi' se žrtvovao.. taj 'netko drugi' je otrtrpio za tebe.. Ti više jednostavno nisi dužan ništa učiniti, osim priznati da to jest tako, a ne nekako drugačije, a to znači dati hvalu tom 'nekom drugom', čast i slavu (iako je taj 'netko drugi' ne traži za sebe zbog sebe).. To znači cijeniti to što je učinjeno za tebe .. imati poštovanja, sućuti, zahvalnosti . Onaj tko u to srcem vjeruje, te ustima priznaje (svjedoči) taj je OPRAVDAN. To opravdanje (nova pravednost) nije plod kršćaninovih zasluga, plod njegovih djela. Jednostavno, to je beskrajno veliki dar kojem on ne može ništa niti dodati, niti oduzeti. Čovjekova grešna narav je plod pada prvih ljudi koji su bili savršeni. Čovjek je palo biće. On je u neku ruku rob grijeha. Njegove slabosti, nesavršenosti, mane i bolesti su posljedica tog pada. U njemu (u svakom od nas) je čežnja za MIROM, za povratkom u Očev zagrljaj, za ljubavlju (da bude voljen i da voli). To je čovjekova najosnovnija i najnasušnija potreba. Nema veće od te. Kršćanin je onaj koji vjeruje da je samo jedan posrednik između Boga i ljudi, Isus Krist. Samo se On našao dostojnim od sveg svoda nebeskog 'razlomiti pečate Knjige' , platiti cijenu, tj. podnijeti zadovoljštinu za sve, od Prvog Adama do Posljednjeg, koji će hodati ovom zemljom. On je taj koji je izdržao kušnju 'ostavljenosti, odbačenosti, nerazumijevanja, prezira i svakog drugog mogućeg prokletstva koje je bilo sručeno na njega, a čiji razlog su moji i tvoji grijesi. Ja i ti smo ga razapeli, a ne samo tamo neki koji su živjeli prije 2000 god. Zato nam treba pokajanje, priznanje grijeha, jer on se sjedinio sa svakim od nas, tako da sve što učinismo drugom smo zapravo njemu učinili. Sada pak dolazimo do pojma spasenja (što nije isto što i opravdanje) koje je po vjeri, ali i po djelima. Nakon povratka u Očevu kuću mi raskajani sinovi bismo trebali POTVRDITI svoju vjeru djelima ljubavi tako što ćemo opraštati i ljubiti, jer i nama samima bi PUNO OPROŠTENO. Ja znam za jedan ili nekoliko tvojih grijeha, ali svojih znam 'mali milion'. Zato kršćanin nema pravo da se baca kamenjem na nekoga ma koliko očit bio njegov grijeh (sasvim drugo je prokazivanje zla). Kršćanin nije gospodar milosti, nego upravitelj povjerenih dobara. Za ta povjerena dobra on će jednog dana odgovarati zbog načina kako se njima služio. Kršćanin je DUŽAN opraštati, ukoliko želi da i njemu bude otpušten dug. Isus je platio cijenu, ali dug mu neće biti otpušten sve dok ne prizna svoje pogreške za sve ono što je bio odgovoran. Biti kršćanin znači biti odgovoran čovjek. Biti kršćanin znači ne bojati se priznati svoj grijeh, jer zna da ga Otac ljubi kao svoje dijete. Biti kršćanin znači biti 'ovisnik' o Bogu, jer on zna da ga Otac odgaja za slobodu. Biti kršćanin znači biti 'slabić', jer kad je slab onda je zapravo jak. Tad je njegova jakost Duh Sveti, a ne tamo neki pobunjeni duh. Ljudi se boje biti istinski kršćani jer misle da time nešto gube. Da! Oni gube, u tom slučaju, lažni ponos, oholost, taštinu, ... i još toliko toga što su prisvojili sebi, a ne pripada im. Zar nije otužno živjeti u svijetu 'punom pravednika', počevši od medija, estrade, ovih ili onih 'zvijezda', politike, ... svi se nešto pravdaju, dokazuju, takmiče... lažu, lažu, lažu... pokazuju u 'boljem svjetlu', u većoj pravednosti, s većim zaslugama.. Svi su nešto ugroženi, uskraćeni... ama baš!? svi su u pravu! Istinski kršćanin sve to prezire, jer zna da to nije tako. Duh ovog svijeta nema ništa zajedničko s mentalitetom Evanđelja. Što više kad vidiš kako radi svijet, ti radi suprotno; nećeš pogriješiti. Ako ne znaš da postoji đavo, upali TV ili otvori dnevne novine i vidjet ćeš toliko zla na djelu; zla koje su ljudi dopustili da se desi preko njih. To nije nikakva iluzija ili filozofija. To je činjenica pred kojom se mi možemo skrivati ili ne. Bog govori, ali i đavo govori. Bog nadahnjuje, ali i đavo nadahnjuje. Pitanje je samo kome mi otvaramo vrata i tko je naš gost. Čijim metodama se služimo. Odakle crpimo snagu!? Kršćaninova snaga nije samo misao, ideja. Njegova snaga jest Duh Sveti, sam Bog, a sredstva kojima se služi jesu darovi Duha Svetog. Kršćanin je čovjek vjernik koji nakon krštenja može reći; Na meni je Duh Sveti koji me pomaza i posla biti blagovjesnikom! U Straom Zavjetu posebno pomazanje Duhom Božjim su imali samo svećenici, proroci i kraljevi. Nakon otkupljenja to isto dostojanstvo imaju svi koji su kršteni u Duhu Svetom. Kad govorimo o kršćanima i onima koji to nisu onda uvijek treba istaći ovu bitnu razliku: Onaj tko nije kršćanin taj NEMA ISKUSTVO ŽIVE VODE KOJA ŽIVOT DAJE , i to vječni Život.
11.01.2009. (00:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@donbranko , ima li i jedan post da se tebi ne sviđa? :) Mora biti bar jedan!
@gospa moja, zahvaljujem na posjeti i pozdravu. Nek Kraljica mira bude uvijek uza te. Pozdrav!
@Međugorski glas, dapače. Jako mi je stalo da se svatko osjeća dobrodošao i kao kod kuće kad konvertira na mom blogu. Što više smatrao bih zatajom ukoliko netko tko me smatra bratom ne bi iz ljubavi ukazao na neki moj propust, a nadasve nadodao ono ili onoliko koliko on smatra da je dobro i korisno, kako zbog mene, tako zbog drugih koji posjećuju ovaj blog. Ljubi i čini što hoćeš. Primjedbu svakako ne mogu izbrisati jer nisam autor komentara, a i nije u okviru dozvoljenih 30 min od objavljivanja. Mogu izbrisati cijeli komentar, ali mislim da nema potrebe, osim ako ti misliš drugačije. Hvala na primjedbi, tim više što sam ovaj članak već prije objavio na jednom našem katoličkom portalu kao kolumnu. Budi blagoslovljen! P.S. Nek' ovo bude moj doprinos povjerenju, ne samo u Boga, nego i u braću i sestre s kojima činimo jedno tijelo, te smrtni udarac individualizmu, elitizmu ... . Znat ćeš na što mislim. :))
11.01.2009. (00:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako je tako kako ti kažeš, zlo i naopako svugdje oko nas i u nama, i ako je činjenica da je osnovna moralno vrijednosna paradigma u ovoj državi kršćanski nauk, onda ga treba pod hitno raskrinkati i ukinuti, ali naravno, to nikako ne treba činiti silom, jer to se ionako dešava samo od sebe zato što edukacija i znanje više nisu privilegija malobrojne elite pa se ljude ne može muljati kao još do sasvim nedugo. A što ćeš više na ovakav način, prokazivanjem i osuđivanjem uvjeravati ljude da su loši i pod utjecajem samoga sotone, proporcionalno ćeš postizati kontra efekt, zapravo svakom svojom riječi zabijaš još jedan čavlić u lijes namijenjen svim isključivostima, diskriminacijama, netoleranciji i jednim "istinama". Dobar musliman je veći kršćanin od lošeg kršćanina, ali ne za tebe koji bit kršćanstva vidiš u točno određenim simbolima, pojavnostima, prispodobama i osobama. Vuk u Crvenkapici simbolizira zlo, i u tom smislu je ta bajaka poučna i istinita. Kada očekujemo pomoć sirotoj pojedenoj bakici i Crvenkapici nije bit u tome da li će dobro doći u liku drvosječe ili lovca, bit je u tome da dobro postoji, da će doći i da će na kraju pobjedi. Tu vidim nit poveznicu sa Biblijom i njenim likovima. Kako je nebitno što u vučji trbuh fizički ne stanu bakica i Crvenkapica, tako je nebitno i to da li je svijet stvaran 6 dana ili 6 milijardi godina, kao što i bit nije u osobama nego u onome što one predstavljaju. Isus Krist predstavlja čisto i neuništivo dobro i ljubav, i to ti je to. Ali znam da opet uglavnom pričam sebi, jer po svemu sudeći i ti i ja ćemo ostati još više ukopani na svojim početnim pozicijama. Pa dobro, neka bude kako mora biti, ja odo u šetnju razgovarati sa pticama i drvećem, a tebi i ljudima želim mir i dobro :)
11.01.2009. (09:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dražeN:), Pa dobro, neka bude kako mora biti, ja odo u šetnju razgovarati sa pticama i drvećem, a tebi i ljudima želim mir i dobro :) - I sv.Franjo je razgovarao s raznim stvorovima Božjim, a s njihovim Stvoriteljem još više.
Ali znam da opet uglavnom pričam sebi, jer po svemu sudeći i ti i ja ćemo ostati još više ukopani na svojim početnim pozicijama. - Da. Tvoj odgovor puno govori o tebi. Ova pak tvoja rečenica govori o tome kako je u stvari poželjno odreći se nekih svojih uvjerenja u korist sinkrestičkog mira i tolerancije, pokrenuti se iz 'svog rova'. Jako pogrešno! Moj post uopće nije bio usmjeren u tom pravcu. U njemu je bilo riječi o tome TKO JE KRŠĆANIN, kao odgovor na tvoj komentar u kome si ti nastojao dati definiciju kršćanina. Ja sam ti samo mislio pojasniti terminološki kako bi bolje razumio tko kršćanin jeste, u što i na koji način vjeruje, nasuprot tvojoj prezentaciji kršćanina kao nekog pukog legaliste, koji se treba držati nekih općeprihvaćenih normi i pravila. Težište si stavio na upravo suprotno onom u što jedan kršćanin vjeruje. Kršćanin ne smatra da je Zakon po sebi loš i da se ne treba vladati u skladu sa Zakonom, no zadržati se samo na tome značilo bi 'ostati u Starom Zavjetu' i ne iskusiti radost Novog života u Duhu. To je jako bitna razlika po kojoj se kršćanstvo kao vjera razlikuje od svih drugih religija koje nude manje više prihvatljive obrasce ponašanja. Kršćanin koji pribjegava legalizmu i racionalizmu kao alternativi i nadomjestku za svoju vjeru jest vjernik pod navodnicima. takav drži do slova zakona, ali ne i do Duha Zakona, što znači da nema vjere, povjerenja i pouzdanja u Božju svemoć i njegovo milosrđe. I to su ti koje ti tako često znaš navesti kao 'neprimjeren autoritet', jedno govore, a drugo rade. Ako smogneš dovoljno strpljivosti i otvoriš se u razumu i mudrosti, onda ćeš shvatiti da je tvoje zalaganje do sada bilo samo u sebi kontradiktorno, budući se u jednom trenutku zalažeš za 'vjernika legalistu', a u drugom osuđuješ njegovo ponašanje. dražeN:), nema grijeha bez zakona. Zakon je tu kako bi oslikao svakog od nas. Zakon slova ne spašava. Po njemu svi smo osuđeni. Nema pravedna niti jednoga. Zakon slova je moguće obdržavati samo IZ PREOBRAŽENOG SRCA. I to je ono što sam ti svojim prethodnim komentarom mislio poručiti. Tek je iz preobraženog srca moguće činiti djela. Radi se o pročišćenju srca, o pročišćenju nakana. A to pročišćenje nije moguće bez priznanja postojanja nakana u nama koje nisu uvijek bile potaknute ljubavlju prema bližnjem. Kršćanin vjeruje da do tog pročišćenja dolazi po Krvi Kristovoj koja je kadra i u vlasti obrisati krivnju. Moj post je bio usmjeren u središte srca, a ne protiv nekoga. Ako ga iznova pročitaš vidjet ćeš da ni na jednom mjestu nema osude bilo koga, nego upravo suprotno. Ali pojavnosti DA! (a ne osobe) Osobno, držim upravo suprotnim to da svojim komentarima 'zabijam čavao u lijes' i postižem kontra efekat. Zašto? Iz jednostavnog razloga zato što držim da bi bilo jako licemjerno, po cijenu prijetvornog mira, ponašati se snihodljivo i dati se uvući u sinkretizam kojem pogoduje što više relativističke magle, nejasnoće u vjerovanju, a time i htjenju i djelovanju. Ja se ne uključujem u tu kolonu. Mislim da svojom 'isključivošću' činim pravu stvar. A ta isključivost se odnosi prije svega na nužnost vjere kao jedinog puta kojim se stiže do istinske pravednosti. I ne moraš mi navoditi 'dobrog muslimana' koji je veći kršćanin od kršćanina otpadnika od vjere. U cijelom Izraelu Isus ne nađe takve vjere kao kod poganskog stotnika. No, riječ je o vjeri, a ne o obdržavanju propisa. Srce je moguće 'obrezati' vjerom. To nije legalistički čin. Iz preobraženog srca slijede dobra djela i obdržavanje Zakona. Do Boga se stiže putem srca, a ne formalno i po vlastitim zaslugama. Žao mi je ako se nismo razumjeli.
11.01.2009. (11:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sv. Franjo je izgleda bio pametan i dobar čovjek. Bilo bi odlično učili od njega. Što se tiče razumijevanja, bojim se da sam te predobro razumio. Fanatizam se suprotstavlja ideji tolerancije. Reći: "ja znam", "ja sam spoznao", "moj put je jedini ispravan" i "moja istina je jedina istina", nisu riječi čovjeka koji uistinu zna i koji je spoznao istinu, to su riječi velike nemoći i obične ljudske slabosti koja nedostatak spoznaje, znanja i argumenata pokušava nadomjestiti isključivošću. To nikada nisam, a i ne mogu, niti poštivati, niti prihvatiti. Oprosti, ali sam si se vlastitom upornošću diskvalificirao. Za mene isključivost jednostavno nije temelj zdravoj raspravi. Ljubav, dobro i mir :)
11.01.2009. (15:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dražeN:), bi li bilo OK kad bih rekao "ja ne znam, ja nisam spoznao, moj put nije jedini ispravan, moja istina nije jedina istina" ? I tada bi vladao mir među nama? Da se odreknem vjerovanja samo zbog toga što netko drugi nema iskustvo susreta s živim Bogom? Da kažem: "Ne poznam ga"? Kako da živim s tim kad se to kosi sa mojim uvjerenjima? Tražiš da se odreknem glasa svoje savjesti kao preduvjeta dijalogu. Ja u potpunosti poštujem tvoja uvjerenja i nemam namjeru mjenjati ih. To može samo Bog. Jedino što mogu jeste svjedočiti svojim primjerom i obrazložiti nadu koja je u meni onome tko to zatraži. Nemam ti se namjeru niti nametati, niti pravdati. Ono što sam napisao u komentarima jeste odgovor, mišljenje conto tvog tumaćenja što kršćanin jeste. Iznio si tumačenje, a sada ti ne odgovara kad ja iznesem svoje mišljenje kao onaj koji nastoji živjeti to u što vjeruje. Napisao sam ti što kršćanstvo jeste, a ti se okrećeš protiv mene osobno. Doista ne vidim razloga za to. Niti jednom rečenicom nisam diskreditirao tebe kao osobu. Vrati se nazad od rečenice do rečenice i vidjet ćeš da su moji komentari govorili o tome što kršćanstvo jeste. Ako se ne slažeš s nekom od istina vjere, to si mogao reći i obrazložiti zašto misliš da to nije tako. To bi bio DIJALOG, uz svo dužno poštivanje tuđih uvjerenja. Ti kažeš da vjeruješ u Boga koji je ljubav ili u nešto slično, ali neodređeno. Tako ćeš reći na jednom mjestu da nije problem definitivno u Bogu nego u ljudima. Zašto ti smeta kad ja iznesem svoje viđenje Boga? Ne bi li morao zastati pred mojim uvjerenjem u poštovanju i graditi odnos na općeprihvaćenim vrijednostima. Zar možemo razgovarati samo ukoliko ja stavim upitnik na mjesto gdje u mojoj savjesti stoji uskličnik. Ugrožava li ikoga taj moj uskličnik? Osobno mislim da ne osim što provocira drugog u njegovoj savjesti i postavlja mu pitanja htio ih on ili ne. Vrlo me iznenađuje tvoja reakcija. Već po tko zna koji put dolaziš na rub incidenta. Čak mislim da u sebi vrlo dobro znaš da si u jednoj mjeri prekoračio ono u što se kuneš, a to je tolerancija. Jako mi je žao što si ustao protiv samog sebe. Ali poznajući te, vjerujem da slijedi isprika... ne zato jer je ja tražim ili trebam, nego jer znam da ti savjest neće dopustiti da nosiš u sebi taj teret. P.S. Zaboravih ti reći da pozdraviš ptice i prirodu. :)
11.01.2009. (17:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razumijem, jednostavno ne možeš razumjeti o čemu pričam. Oprosti što sam te precijenio. Je u pravu si, ti znaš i ti si spoznao, ja nemam pojma ni o čemu. Srećom, kao što kažeš: "Kršćanin je DUŽAN opraštati, ukoliko želi da i njemu bude otpušten dug." pa ćeš ti meni oprostiti, ako ne zbog toga što je prštati ljudski u redu, nego barem zato da tebi bude oprošteno. Ajoj i ahoj :)))
11.01.2009. (20:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dražeN:) , Kakvo je zlo u tomu ukoliko netko ne želi činiti kompromis sa zlom. Nije li ta isključivost poželjna? Što su principi nego uvjerenja jasno i glasno izražena. Ovako ispade da si ti isključiv po pitanju postojanja dobra i zla, tj. da jedini princip do kojeg držiš jeste da se ne treba držati principa. U tu maglu se ne dam uvući. Po tom pitanju sam itekako isključiv. Niti jednom rečenicom se nisi osvrnuo na moj argumentirani odgovor, nego si stvar prebacio na osobno. Prije će biti da je povod ovakvom neargumentiranom komuniciranju sa mnom to što si vrlo dobro razumio ono što sam napisao, tj. što jest kršćanin, a što nije. Mislim da je u tom sav problem. Ono što pouzdano znam jeste da čovjek nakon što spozna što krštenje jest, a što nije, da od toga dana njegov život poprima jednu novu dimenziju, bilo da još više raste u dobru, bilo da griješeći protiv milosrdne ljubavi tone u veće zlo. Sretno!!!
12.01.2009. (00:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN :)
Filozofiraš :))) Za ljubav, istinska pobjeda je izbjeći nepotrebnu borbu, a većina ih je skroz besmislena. Za mene je dobar Kršćanin ljudsko biće koje se drži Deset božjih zapovijedi iz uvjerenja da je dobro činiti dobro, dakle uz obavezan izostanak straha od kazne, prokletstva i vječnog ognja pakla, ali uz vjeru u dobroga Boga koji razumije, prašta i pomaže. Dobar Kršćanin ne oštri mačeve, on ih lomi, pa makar i na sebi samome. Taj isti dobri Kršćanin ljubi druge kao i sebe samoga, ili bar što je to više moguće, i to ti je to. Sve ostalo je živi pijesak opravdavanja. Po toj mojoj definiciji i ja bi možda mogao biti dobar Kršćanin, ali na žalost, ili sreću, "pravovjerni" me ne primaju u klub kao svojeg :)
10.01.2009. (16:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
predivan post
10.01.2009. (19:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospa moja
Prekrasno. Lijep pozdrav.
10.01.2009. (20:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Međugorski glas
„Dječice, imajte više povjerenja u Boga!“, poručuje nam Kraljica mira. Zar ovo nije rečenica u kojoj se kriju i iz koje zrače sva pitanja i odgovori koji muče ljudsko srce, koji nas priječe u iskoraku od zemaljskoga prema nebeskom, koja je tanka brana, ali i prolaz između dvaju stanja naše nutrine, koja u grču, sumnji i neodlučnosti balansira, uvjetno rečeno, na razdjelnici dviju stvarnosti. Tek nas jasna, neopoziva i konačna odluka može osloboditi strahova i mrakova koje šire zavodnikovi sljedbenici. Moramo priznati da su jaki argumenti svijeta koji nas čine mlakima i nesigurnima, koji nas ljuljaju kao vjetar grane.
Na nama je, da okupani svjetlom Duha Svetoga u svijet unesemo stvarnost njegova sjaja. Jer knez tame je pobijeđen na Golgoti, tamu smrti isprala je svjetlost križa, a svaki čovjek koji prihvati i živi radosnu vijest, postaje sudionikom Isusove slave te može, mijenjajući sebe, promijeniti svijet, čuda činiti i brda premještati. A kad takve duše i izroni iz sjenila mlakosti i proplamsaju Gospodinovin sjajem, tada ih i najbliži, braća i sestre, sumnjiče i drže za šarlatane, ponavlja se priča o Isusu, svećenicima i farizejima, pa i darove Božje drže podvalom sotonskom. Zar to nije najbolji dokaz nevjere i nepovjerenja, koji se ustoličio, kako reče Gospa, u tvrdim srcima i govori u ime vjere jer se nismo odlučili za radost i ljepotu, za istinito i neprolazno, nismo se opredijelili za Boga.
Evo, ovo je samo dodatak tvom nadahnutom, trezvenom i jasnom razmišljanju o pravednosti i samoopravdanju, o živom pijesku nestalnosti.
NAPOMENA: IZ PIJESKA JE IZOSTAVLJEN SAMOGLASNIk „i“, A S OBZIROM DA SE RADI O NASLOVU „BODE OČI“. ISPRAVI PROPUST I POBRIŠI OVU PRIMJEDBU!
10.01.2009. (21:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@dražeN:),
kršćanin se opravdava po vjeri u Ljubav koja je samu sebe založila kao žrtvu pomirnicu za sve zlo učinjeno protiv te Ljubavi.
To je slično kao kad netko za tebe plati kauciju kako bi izašao na slobodu, i branio se sa slobode, a još sličnije je kad za te, kao roba, netko plati cijenu, pa ti potom daruje slobodu. Taj 'netko drugi' se žrtvovao.. taj 'netko drugi' je otrtrpio za tebe.. Ti više jednostavno nisi dužan ništa učiniti, osim priznati da to jest tako, a ne nekako drugačije, a to znači dati hvalu tom 'nekom drugom', čast i slavu (iako je taj 'netko drugi' ne traži za sebe zbog sebe).. To znači cijeniti to što je učinjeno za tebe .. imati poštovanja, sućuti, zahvalnosti . Onaj tko u to srcem vjeruje, te ustima priznaje (svjedoči) taj je OPRAVDAN. To opravdanje (nova pravednost) nije plod kršćaninovih zasluga, plod njegovih djela. Jednostavno, to je beskrajno veliki dar kojem on ne može ništa niti dodati, niti oduzeti. Čovjekova grešna narav je plod pada prvih ljudi koji su bili savršeni. Čovjek je palo biće. On je u neku ruku rob grijeha. Njegove slabosti, nesavršenosti, mane i bolesti su posljedica tog pada. U njemu (u svakom od nas) je čežnja za MIROM, za povratkom u Očev zagrljaj, za ljubavlju (da bude voljen i da voli). To je čovjekova najosnovnija i najnasušnija potreba. Nema veće od te.
Kršćanin je onaj koji vjeruje da je samo jedan posrednik između Boga i ljudi, Isus Krist. Samo se On našao dostojnim od sveg svoda nebeskog 'razlomiti pečate Knjige' , platiti cijenu, tj. podnijeti zadovoljštinu za sve, od Prvog Adama do Posljednjeg, koji će hodati ovom zemljom. On je taj koji je izdržao kušnju 'ostavljenosti, odbačenosti, nerazumijevanja, prezira i svakog drugog mogućeg prokletstva koje je bilo sručeno na njega, a čiji razlog su moji i tvoji grijesi. Ja i ti smo ga razapeli, a ne samo tamo neki koji su živjeli prije 2000 god. Zato nam treba pokajanje, priznanje grijeha, jer on se sjedinio sa svakim od nas, tako da sve što učinismo drugom smo zapravo njemu učinili.
Sada pak dolazimo do pojma spasenja (što nije isto što i opravdanje) koje je po vjeri, ali i po djelima. Nakon povratka u Očevu kuću mi raskajani sinovi bismo trebali POTVRDITI svoju vjeru djelima ljubavi tako što ćemo opraštati i ljubiti, jer i nama samima bi PUNO OPROŠTENO. Ja znam za jedan ili nekoliko tvojih grijeha, ali svojih znam 'mali milion'. Zato kršćanin nema pravo da se baca kamenjem na nekoga ma koliko očit bio njegov grijeh (sasvim drugo je prokazivanje zla).
Kršćanin nije gospodar milosti, nego upravitelj povjerenih dobara. Za ta povjerena dobra on će jednog dana odgovarati zbog načina kako se njima služio. Kršćanin je DUŽAN opraštati, ukoliko želi da i njemu bude otpušten dug. Isus je platio cijenu, ali dug mu neće biti otpušten sve dok ne prizna svoje pogreške za sve ono što je bio odgovoran.
Biti kršćanin znači biti odgovoran čovjek. Biti kršćanin znači ne bojati se priznati svoj grijeh, jer zna da ga Otac ljubi kao svoje dijete.
Biti kršćanin znači biti 'ovisnik' o Bogu, jer on zna da ga Otac odgaja za slobodu.
Biti kršćanin znači biti 'slabić', jer kad je slab onda je zapravo jak. Tad je njegova jakost Duh Sveti, a ne tamo neki pobunjeni duh.
Ljudi se boje biti istinski kršćani jer misle da time nešto gube. Da! Oni gube, u tom slučaju, lažni ponos, oholost, taštinu, ... i još toliko toga što su prisvojili sebi, a ne pripada im. Zar nije otužno živjeti u svijetu 'punom pravednika', počevši od medija, estrade, ovih ili onih 'zvijezda', politike, ... svi se nešto pravdaju, dokazuju, takmiče... lažu, lažu, lažu... pokazuju u 'boljem svjetlu', u većoj pravednosti, s većim zaslugama.. Svi su nešto ugroženi, uskraćeni... ama baš!? svi su u pravu!
Istinski kršćanin sve to prezire, jer zna da to nije tako. Duh ovog svijeta nema ništa zajedničko s mentalitetom Evanđelja. Što više kad vidiš kako radi svijet, ti radi suprotno; nećeš pogriješiti. Ako ne znaš da postoji đavo, upali TV ili otvori dnevne novine i vidjet ćeš toliko zla na djelu; zla koje su ljudi dopustili da se desi preko njih. To nije nikakva iluzija ili filozofija. To je činjenica pred kojom se mi možemo skrivati ili ne. Bog govori, ali i đavo govori. Bog nadahnjuje, ali i đavo nadahnjuje. Pitanje je samo kome mi otvaramo vrata i tko je naš gost. Čijim metodama se služimo. Odakle crpimo snagu!?
Kršćaninova snaga nije samo misao, ideja. Njegova snaga jest Duh Sveti, sam Bog, a sredstva kojima se služi jesu darovi Duha Svetog.
Kršćanin je čovjek vjernik koji nakon krštenja može reći; Na meni je Duh Sveti koji me pomaza i posla biti blagovjesnikom!
U Straom Zavjetu posebno pomazanje Duhom Božjim su imali samo svećenici, proroci i kraljevi. Nakon otkupljenja to isto dostojanstvo imaju svi koji su kršteni u Duhu Svetom. Kad govorimo o kršćanima i onima koji to nisu onda uvijek treba istaći ovu bitnu razliku: Onaj tko nije kršćanin taj NEMA ISKUSTVO ŽIVE VODE KOJA ŽIVOT DAJE , i to vječni Život.
11.01.2009. (00:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@donbranko , ima li i jedan post da se tebi ne sviđa? :) Mora biti bar jedan!
@gospa moja, zahvaljujem na posjeti i pozdravu. Nek Kraljica mira bude uvijek uza te. Pozdrav!
@Međugorski glas, dapače. Jako mi je stalo da se svatko osjeća dobrodošao i kao kod kuće kad konvertira na mom blogu. Što više smatrao bih zatajom ukoliko netko tko me smatra bratom ne bi iz ljubavi ukazao na neki moj propust, a nadasve nadodao ono ili onoliko koliko on smatra da je dobro i korisno, kako zbog mene, tako zbog drugih koji posjećuju ovaj blog.
Ljubi i čini što hoćeš.
Primjedbu svakako ne mogu izbrisati jer nisam autor komentara, a i nije u okviru dozvoljenih 30 min od objavljivanja. Mogu izbrisati cijeli komentar, ali mislim da nema potrebe, osim ako ti misliš drugačije. Hvala na primjedbi, tim više što sam ovaj članak već prije objavio na jednom našem katoličkom portalu kao kolumnu.
Budi blagoslovljen!
P.S. Nek' ovo bude moj doprinos povjerenju, ne samo u Boga, nego i u braću i sestre s kojima činimo jedno tijelo, te smrtni udarac individualizmu, elitizmu ... . Znat ćeš na što mislim. :))
11.01.2009. (00:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN :)
Ako je tako kako ti kažeš, zlo i naopako svugdje oko nas i u nama, i ako je činjenica da je osnovna moralno vrijednosna paradigma u ovoj državi kršćanski nauk, onda ga treba pod hitno raskrinkati i ukinuti, ali naravno, to nikako ne treba činiti silom, jer to se ionako dešava samo od sebe zato što edukacija i znanje više nisu privilegija malobrojne elite pa se ljude ne može muljati kao još do sasvim nedugo. A što ćeš više na ovakav način, prokazivanjem i osuđivanjem uvjeravati ljude da su loši i pod utjecajem samoga sotone, proporcionalno ćeš postizati kontra efekt, zapravo svakom svojom riječi zabijaš još jedan čavlić u lijes namijenjen svim isključivostima, diskriminacijama, netoleranciji i jednim "istinama". Dobar musliman je veći kršćanin od lošeg kršćanina, ali ne za tebe koji bit kršćanstva vidiš u točno određenim simbolima, pojavnostima, prispodobama i osobama. Vuk u Crvenkapici simbolizira zlo, i u tom smislu je ta bajaka poučna i istinita. Kada očekujemo pomoć sirotoj pojedenoj bakici i Crvenkapici nije bit u tome da li će dobro doći u liku drvosječe ili lovca, bit je u tome da dobro postoji, da će doći i da će na kraju pobjedi. Tu vidim nit poveznicu sa Biblijom i njenim likovima. Kako je nebitno što u vučji trbuh fizički ne stanu bakica i Crvenkapica, tako je nebitno i to da li je svijet stvaran 6 dana ili 6 milijardi godina, kao što i bit nije u osobama nego u onome što one predstavljaju. Isus Krist predstavlja čisto i neuništivo dobro i ljubav, i to ti je to. Ali znam da opet uglavnom pričam sebi, jer po svemu sudeći i ti i ja ćemo ostati još više ukopani na svojim početnim pozicijama. Pa dobro, neka bude kako mora biti, ja odo u šetnju razgovarati sa pticama i drvećem, a tebi i ljudima želim mir i dobro :)
11.01.2009. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@dražeN:),
Pa dobro, neka bude kako mora biti, ja odo u šetnju razgovarati sa pticama i drvećem, a tebi i ljudima želim mir i dobro :)
- I sv.Franjo je razgovarao s raznim stvorovima Božjim, a s njihovim Stvoriteljem još više.
Ali znam da opet uglavnom pričam sebi, jer po svemu sudeći i ti i ja ćemo ostati još više ukopani na svojim početnim pozicijama.
- Da. Tvoj odgovor puno govori o tebi. Ova pak tvoja rečenica govori o tome kako je u stvari poželjno odreći se nekih svojih uvjerenja u korist sinkrestičkog mira i tolerancije, pokrenuti se iz 'svog rova'. Jako pogrešno! Moj post uopće nije bio usmjeren u tom pravcu. U njemu je bilo riječi o tome TKO JE KRŠĆANIN, kao odgovor na tvoj komentar u kome si ti nastojao dati definiciju kršćanina. Ja sam ti samo mislio pojasniti terminološki kako bi bolje razumio tko kršćanin jeste, u što i na koji način vjeruje, nasuprot tvojoj prezentaciji kršćanina kao nekog pukog legaliste, koji se treba držati nekih općeprihvaćenih normi i pravila. Težište si stavio na upravo suprotno onom u što jedan kršćanin vjeruje. Kršćanin ne smatra da je Zakon po sebi loš i da se ne treba vladati u skladu sa Zakonom, no zadržati se samo na tome značilo bi 'ostati u Starom Zavjetu' i ne iskusiti radost Novog života u Duhu. To je jako bitna razlika po kojoj se kršćanstvo kao vjera razlikuje od svih drugih religija koje nude manje više prihvatljive obrasce ponašanja.
Kršćanin koji pribjegava legalizmu i racionalizmu kao alternativi i nadomjestku za svoju vjeru jest vjernik pod navodnicima. takav drži do slova zakona, ali ne i do Duha Zakona, što znači da nema vjere, povjerenja i pouzdanja u Božju svemoć i njegovo milosrđe. I to su ti koje ti tako često znaš navesti kao 'neprimjeren autoritet', jedno govore, a drugo rade. Ako smogneš dovoljno strpljivosti i otvoriš se u razumu i mudrosti, onda ćeš shvatiti da je tvoje zalaganje do sada bilo samo u sebi kontradiktorno, budući se u jednom trenutku zalažeš za 'vjernika legalistu', a u drugom osuđuješ njegovo ponašanje. dražeN:), nema grijeha bez zakona. Zakon je tu kako bi oslikao svakog od nas. Zakon slova ne spašava. Po njemu svi smo osuđeni. Nema pravedna niti jednoga. Zakon slova je moguće obdržavati samo IZ PREOBRAŽENOG SRCA. I to je ono što sam ti svojim prethodnim komentarom mislio poručiti. Tek je iz preobraženog srca moguće činiti djela. Radi se o pročišćenju srca, o pročišćenju nakana. A to pročišćenje nije moguće bez priznanja postojanja nakana u nama koje nisu uvijek bile potaknute ljubavlju prema bližnjem. Kršćanin vjeruje da do tog pročišćenja dolazi po Krvi Kristovoj koja je kadra i u vlasti obrisati krivnju. Moj post je bio usmjeren u središte srca, a ne protiv nekoga. Ako ga iznova pročitaš vidjet ćeš da ni na jednom mjestu nema osude bilo koga, nego upravo suprotno. Ali pojavnosti DA! (a ne osobe)
Osobno, držim upravo suprotnim to da svojim komentarima 'zabijam čavao u lijes' i postižem kontra efekat. Zašto? Iz jednostavnog razloga zato što držim da bi bilo jako licemjerno, po cijenu prijetvornog mira, ponašati se snihodljivo i dati se uvući u sinkretizam kojem pogoduje što više relativističke magle, nejasnoće u vjerovanju, a time i htjenju i djelovanju. Ja se ne uključujem u tu kolonu. Mislim da svojom 'isključivošću' činim pravu stvar. A ta isključivost se odnosi prije svega na nužnost vjere kao jedinog puta kojim se stiže do istinske pravednosti.
I ne moraš mi navoditi 'dobrog muslimana' koji je veći kršćanin od kršćanina otpadnika od vjere. U cijelom Izraelu Isus ne nađe takve vjere kao kod poganskog stotnika. No, riječ je o vjeri, a ne o obdržavanju propisa. Srce je moguće 'obrezati' vjerom. To nije legalistički čin. Iz preobraženog srca slijede dobra djela i obdržavanje Zakona. Do Boga se stiže putem srca, a ne formalno i po vlastitim zaslugama.
Žao mi je ako se nismo razumjeli.
11.01.2009. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN :)
Sv. Franjo je izgleda bio pametan i dobar čovjek. Bilo bi odlično učili od njega. Što se tiče razumijevanja, bojim se da sam te predobro razumio. Fanatizam se suprotstavlja ideji tolerancije. Reći: "ja znam", "ja sam spoznao", "moj put je jedini ispravan" i "moja istina je jedina istina", nisu riječi čovjeka koji uistinu zna i koji je spoznao istinu, to su riječi velike nemoći i obične ljudske slabosti koja nedostatak spoznaje, znanja i argumenata pokušava nadomjestiti isključivošću. To nikada nisam, a i ne mogu, niti poštivati, niti prihvatiti. Oprosti, ali sam si se vlastitom upornošću diskvalificirao. Za mene isključivost jednostavno nije temelj zdravoj raspravi. Ljubav, dobro i mir :)
11.01.2009. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@dražeN:),
bi li bilo OK kad bih rekao "ja ne znam, ja nisam spoznao, moj put nije jedini ispravan, moja istina nije jedina istina" ? I tada bi vladao mir među nama?
Da se odreknem vjerovanja samo zbog toga što netko drugi nema iskustvo susreta s živim Bogom? Da kažem: "Ne poznam ga"? Kako da živim s tim kad se to kosi sa mojim uvjerenjima? Tražiš da se odreknem glasa svoje savjesti kao preduvjeta dijalogu. Ja u potpunosti poštujem tvoja uvjerenja i nemam namjeru mjenjati ih. To može samo Bog. Jedino što mogu jeste svjedočiti svojim primjerom i obrazložiti nadu koja je u meni onome tko to zatraži. Nemam ti se namjeru niti nametati, niti pravdati. Ono što sam napisao u komentarima jeste odgovor, mišljenje conto tvog tumaćenja što kršćanin jeste. Iznio si tumačenje, a sada ti ne odgovara kad ja iznesem svoje mišljenje kao onaj koji nastoji živjeti to u što vjeruje. Napisao sam ti što kršćanstvo jeste, a ti se okrećeš protiv mene osobno. Doista ne vidim razloga za to. Niti jednom rečenicom nisam diskreditirao tebe kao osobu. Vrati se nazad od rečenice do rečenice i vidjet ćeš da su moji komentari govorili o tome što kršćanstvo jeste. Ako se ne slažeš s nekom od istina vjere, to si mogao reći i obrazložiti zašto misliš da to nije tako. To bi bio DIJALOG, uz svo dužno poštivanje tuđih uvjerenja.
Ti kažeš da vjeruješ u Boga koji je ljubav ili u nešto slično, ali neodređeno. Tako ćeš reći na jednom mjestu da nije problem definitivno u Bogu nego u ljudima. Zašto ti smeta kad ja iznesem svoje viđenje Boga? Ne bi li morao zastati pred mojim uvjerenjem u poštovanju i graditi odnos na općeprihvaćenim vrijednostima. Zar možemo razgovarati samo ukoliko ja stavim upitnik na mjesto gdje u mojoj savjesti stoji uskličnik. Ugrožava li ikoga taj moj uskličnik? Osobno mislim da ne osim što provocira drugog u njegovoj savjesti i postavlja mu pitanja htio ih on ili ne.
Vrlo me iznenađuje tvoja reakcija. Već po tko zna koji put dolaziš na rub incidenta. Čak mislim da u sebi vrlo dobro znaš da si u jednoj mjeri prekoračio ono u što se kuneš, a to je tolerancija.
Jako mi je žao što si ustao protiv samog sebe. Ali poznajući te, vjerujem da slijedi isprika... ne zato jer je ja tražim ili trebam, nego jer znam da ti savjest neće dopustiti da nosiš u sebi taj teret.
P.S. Zaboravih ti reći da pozdraviš ptice i prirodu. :)
11.01.2009. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
king
sviđa mi se dizaj bloga moja je tema karizmatizam
don branko
11.01.2009. (18:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN :)
Razumijem, jednostavno ne možeš razumjeti o čemu pričam. Oprosti što sam te precijenio. Je u pravu si, ti znaš i ti si spoznao, ja nemam pojma ni o čemu. Srećom, kao što kažeš: "Kršćanin je DUŽAN opraštati, ukoliko želi da i njemu bude otpušten dug." pa ćeš ti meni oprostiti, ako ne zbog toga što je prštati ljudski u redu, nego barem zato da tebi bude oprošteno. Ajoj i ahoj :)))
11.01.2009. (20:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@dražeN:) , Kakvo je zlo u tomu ukoliko netko ne želi činiti kompromis sa zlom. Nije li ta isključivost poželjna? Što su principi nego uvjerenja jasno i glasno izražena. Ovako ispade da si ti isključiv po pitanju postojanja dobra i zla, tj. da jedini princip do kojeg držiš jeste da se ne treba držati principa. U tu maglu se ne dam uvući. Po tom pitanju sam itekako isključiv.
Niti jednom rečenicom se nisi osvrnuo na moj argumentirani odgovor, nego si stvar prebacio na osobno. Prije će biti da je povod ovakvom neargumentiranom komuniciranju sa mnom to što si vrlo dobro razumio ono što sam napisao, tj. što jest kršćanin, a što nije. Mislim da je u tom sav problem.
Ono što pouzdano znam jeste da čovjek nakon što spozna što krštenje jest, a što nije, da od toga dana njegov život poprima jednu novu dimenziju, bilo da još više raste u dobru, bilo da griješeći protiv milosrdne ljubavi tone u veće zlo.
Sretno!!!
12.01.2009. (00:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...