Pregled posta

Pozvani smo od Isusa da molimo, "Oče naš…", ali što to uistinu znači? Je li Božje očinstvo neodređen pojam ili je životno-promjenljiva stvarnost? Dođi Duše Sveti, potakni naše misli i naša srca onome o čemu Bog želi da nas pouči o njegovom očinstvu!

Sjetila sam se momenta u Budimpešti, Mađarskoj, kada sam upitala mog prevoditelja na koju nakanu želi da se pomolim za njega. Bili smo pri kraju cjelodnevne službe, te smo sad bili komforni jedno prema drugom. Uronio je svoje oči u moje i kriknuo, "Želim da mi Bog probudi srce!" Bila sam potresena emocijama u njegovom glasu.

Naš nebeski Otac je nježan Bog. Iz njegove nježne ljubavi sve proizlazi. Kroz Isusa upoznajemo njegovu narav. Kroz Duha Svetoga doživljavamo moć njegove ljubavi.

Ta moć je veća od bilo koje moći koja nas pritiska. Njegova ljubav je veća od našeg straha. Njegova sposobnost nadilazi sve naše potrebe.

Sa dubokim emocijama nas Isus poziva da našeg Oca zovemo «Abba». Bog je poslao Duha svoga Sina u naša srca, Duha koji zove "Abba,' Oče" (Gal. 4, 6). Riječ Abba koju koriste mala izraelska djeca znači "Tatica (Tata)". Mi smo njegova djeca i on nas poziva da mu sjednemo u krilo, te otvoreno i iskreno razgovaramo s njim kao što bi razgovarali sa svojim ljudskim ocem.

Mnogi ljudi se opiru zvati Boga "Ocem" zbog iskustava s ljudskim očevima. Oni sa voljenim ocem mogu mnogo lakše gledati na svoga nebeskog Oca kao voljenog. A opet isto tako oni sa voljenim ljudskim očevima trebaju veću predodžbu o očinstvu Boga. Oni sa lošim očevima skloni su projicirati tu negativnost i strah na Boga.

Moja borba sa zvanjem Boga "Ocem" je bila obojena mojim iskustvom zlostavljanja od moga oca kada sam bila mala djevojčica. Kada bih mu trčala u zagrljaj on bi me dirao na način koji nije očinski. Nisam se osjećala sigurno u očevim rukama. Razvila sam model bježanja od muškaraca za koje sam se udavala i rastavljala u nekoliko brakova. Otkrila sam da mi je veoma teško vjerovati kako mogu biti sigurna u rukama Boga Oca.

Bog nas nikada ne ostavlja u našim slomovima. Nakon što sam kao odrasli obraćenik krštena u Duhu Svetom, Gospodin je započeo proces liječenja rana u mojoj duši koje mi je nanio otac. Nježno mi dozivajući u sjećanje što to još uvijek zarobljava moje srce, šaputao mi je: "Gledaj u moje rane, Linda. Suoči se s boli. Zatim gledaj preko rana u najveću istinu o tom što si ti u mojoj ljubavi. Dopusti da budem ono što trebaš." Odgovorila sam, "Dozvoljavam ti da me liječiš". Njegovom milošću mogla sam oprostiti, zaboraviti, ostaviti. Pozvao me da primim i uronim u moju istinsku narav kao kćer mog Oca u nebu.

Gospod mi je također pokazao svoje smilovanje prema mom ljudskom ocu. Jednom kad su pokrenute neke stare bolne uspomene na oca, čula sam sažaljiv glas mog nebeskog Oca: "Tvoj otac nije znao kako treba voljeti ili ispravno činiti. On jednostavno nije znao kako." Vjerovala sam da sam sposobna čuti te riječi zato jer je Duh Sveti preko biblijskog citata progovorio u mom srcu: "Poštuj svoga oca i majku" – to je prva zapovijed popraćena obećanjem: "da ti dobro bude i dugo živiš na zemlji!" (Ef 6:2-3).

Jednom sam u molitvi upitala mog nebeskog Oca, "Na koji način sam te uvrijedila?" Njegov odgovor je bio topao i jasan: "Još uvijek mi ne vjeruješ." On želi da mu vjerujemo. On nas poznaje osobno i želi da i mi njega posve osobno poznajemo. Takvo prisno prijateljstvo zahtijeva povjerenje. Šokirana, upitala sam: "Kako ti ne vjerujem?" Njegov odgovor je bio jasan i praktičan: "U zdravlju i u financijama." Kao osoba koja je preživjela rak naginjala sam bojazni da svaka bol i muka znači povratak strašne bolesti. Te mi je kao ženi-samcu ovisnoj o Gospodinu za svaki dolar, ponekada strah zasjenjivao njegovo obećanje o providnosti. Dao mi je da korisno utrošim vrijeme za snimanje na kazetu o svakom "vjerovanju" iz Biblije kojeg sam mogla naći, i to sam preslušavala iznova i iznova.

Kao naš ljubljeni Otac on nam želi sve najbolje. Jednom sam čula njegov jasan glas, koji mi obećava dati moga srca želje ako ću upotrijebiti slobodu koju mi je dao da ga častim. Nisam razumjela što je mislio, no zapisala sam ih i reflektirala sam mu ih periodično. U međuvremenu sam eksperimentirala s malim projektom pisanja. Nakon nekoliko godina, kada sam počela putovati i održavati seminare, u čudesnoj viziji uronila sam u kraljevski prostor našeg Oca. Uzeo me rukom i poveo do otvorenih vrata gdje sam vidjela kolonu ljudi skoro bez kraja. Govorio je o očinskoj utjesi i zaštiti. "Ovo su ljudi koje sam pripremio da ti pomognu na idućoj stepenici tvoga puta." Govorio mi je da kada me pošalje u daleki kut zemlje da izvršim njegov plan za moj život (u malim projektima pisanja i jednostavnog podučavanja), njegovi ljudi će biti tu kako bi mi pomogli. "Ne boj se" jedna je od njegovih najdražih rečenica. "Straha u ljubavi nema" (1 Iv 4, 18).

Unutar kratkog vremenskog razdoblja od nekih šest godina bila sam su-autor devet knjiga sa fra Robertom DeGrandesom, i zatim sam napisala nevjerojatno popularnu brošuru Čudesni sat molitve , koja me odvela u oko dvadeset i pet zemalja. Gospodin me je također počeo uvoditi u službe ozdravljanja o Očevom blagoslovu , utemeljenu na knjizi koju sam djelomično napisala i poradi mog vlastitog izlječenja. Neka od najdubljih ozdravljenja o kojima sam svjedočila, desila su se kroz tu službu iscjeljenja. Jedan kršćanski voditelj jednom je rekao da je rana od oca "najdublja rana na svijetu". U Italiji su ozdravila leđa jednom starom čovjeku i jedna žena srednjih godina je oslobođena. Duh Sveti ih je potaknuo da se otvore Očevoj moćnoj ljubavi kako bi primili ozdravljenja koja im je nudio.

Isus nas je pozvao na molitvu "Oče naš". Bez prestanka dozvoljavajmo Duhu Svetomu da nam širi shvaćanje tih riječi.

Nebeski Oče,
Hvala ti što si moj roditelj.

Hvala ti za milosti da mogu odati počast mome ljudskom ocu i poštivati ga kao tvoj izbor za mene. Hvala ti za ozdravljenje svake bolne uspomene na oca. Oprosti mi za ona vremena kada sam prigovarala, "Da me Bog uistinu volio učinio bi ovo, ili ono…".

Oprosti mi za vremena kada sam vjerovala da nisam vrijedna ljubavi. Primila sam tvoju ljubav. Ti si moj Stvoritelj i vjerujem tvojim riječima da sam predivno načinjena. Vjerujem ti da ćeš okrenuti na dobro najgore situacije u onolikoj mjeri koliko ti ih povjerim. Hvala ti što mi daješ sposobnost da ti vjerujem u svemu, osobito kada mi govoriš, kao kada si rekao svome Sinu na rijeci Jordanu, "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!" (Lk 3, 22). Amen.


Linda Schubert
(prijevod s engleskog: D. Kolobarić)



Ne boj se, jer ja sam s Tobom - Luka



Post je objavljen 09.01.2009. u 02:19 sati.