Pregled posta

Darovi za zajednicu

Sadržaj poučavanja

1. Darovi Duha Svetoga izgrađuju zajednicu

2. Darovi Duha Svetoga moraju djelovati u jedinstvu

3. Darovi Duha Svetoga moraju djelovati u ljubavi

U subotu 30 svibnja 1998. našao sam se među skoro 250.000 ljudi okupljenih u Rimu na trgu Sv. Petra, da bih sudjelovao na Susretu Svetog Oca s Crkvenim Pokretima i Novim Zajednicama. Mnoštvo je ispunjalo Trg Svetog Petra i Via della Conciliazione, i ovo more ljudi koje se gubilo s pogleda očiju okupilo se oko Kristovog zamjenika na zemlji. Zaključio sam, da ako dolazimo iz raznih krajeva svijeta, a i čuo sam oko sebe razne jezike, da u ovom skupu činimo dio jedinstvenog Tijela Kristova. Postali smo zajednica vjernika, ujedinjeni zajedničkom vjerom u Isusa i pomazanjem Duha Svetoga.

Darovi Duha Svetoga izgrađuju zajednicu

Dar jezika

Jedan dar Duha Svetoga koji snažno uzdiže izgradnju zajednice je dar jezika. Rečeno nam je da apostoli i drugi okupljeni u Cenacolu prigodom Pedesetnice "počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti" (Dj 2,4), i tako bijahu optuženi od nekih da su previše popili slatkog vina. Sveti Petar se usprotivio optužbama govoreći: "Nisu ovi pijani, kako vi mislite" (Dj 2,15). Oni su zapravo iskusili dar glosolalije, slavili su i hvalili Gospodina jezikom Duha Svetoga, koji je kao fenomen opće nazvan kao "dar jezika". I dan danas smo naviknuti na očitovanje ovog dara tijekom molitvenih susreta i karizmatskih okupljanja. Ma koliko brojne bile okupljene različite narodnosti, nesposobne da komuniciraju između sebe zbog različitosti jezika koji govore, kada se počne slaviti Gospodin u jezicima, dobija se jedinstveni molitveni jezik, zajednički svima, koji Svemogući Bog poznaje dobro.

Dar proroštva

Jedan drugi dar Duha Svetoga je dar proroštva. Često, tijekom molitvenih susreta, neka osoba izgovori riječ primljenu od Gospodina, koristeći nepoznati jezik. Budući da sudionici nisu u stanju razumjeti što je rečeno, Gospodin nadahnjuje istu osobu, što je najvjerojatnije, ili neku drugu da navijesti tumačenje poruke na zajedničkom jeziku. Može se dogoditi da cjelovita poruka bude tumačena od dvije ili tri osobe, od kojih svaka dobija različiti dio proroštva prema nadahnuću Duha Svetoga. Često poruka počinje izrazom "Narode moj", a ovo je stoga što Gospodin ne želi da slušamo kao pojedinci, nego svi zajedno, da učinimo našom Riječ i tako budemo jedinstven narod. Sveti Pavao je precizan, u poslanici Korintskoj crkvi glede dara proroštva, kada tvrdi da tko koristi ovaj dar koristi ga za izgradnju zajednice. (usp. 1 Kor 14:4).

Dar ozdravljanja

Slijedeći veliki dar koji nalazimo izražen u zajednici je dar ozdravljanja. Možemo samo zamisliti kakav je učinak imalo ozdravljenje Petrove punice na zajednicu okupljenu u njenoj kući, (usp. Mk 1,29-31); ili ozdravljenje gubavca na narod (usp. Mk 1,40-45), te također ono paralitičara spuštenog kroz krov od prijatelja (usp. Mk 2,1-12).

Vjera ovih zajednica biva neposredno potkrijepljena (ojačana) i rečeno je da "Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima" (Mk 1,45). Sjetio sam se jednog molitvenog susreta kojemu sam bio nazočan, a koji se održao u jednom seocetu gdje su se svi poznavali međusobno. Jedan je stanovnik ušao šepajući s vidno upaljenom petom i tako natečenom da nije mogao obući cipele. Dok smo molili za razne potrebe stanovnika, ovaj čovjek je čudesno ozdravio. Počeo je plesati i skakati tamo i ovamo s velikim emocijama, pokazujući svima petu sada potpuno zdravu. Nije bilo ni traga upale koja je nestala prije nekoliko trenutaka i na čijem su mjestu ostala samo tri tanke bijele crte. Prijatelji i stanovnici mjesta su ostali začuđeni i počeli su svi slaviti i zahvaljivati Gospodinu za ono što je učinio među njima. Bijaše to čudesan primjer kako je dar ozdravljanja dan za cijelu zajednicu, rušeći tako pregrade koje su razdvajale braću i sestre i ujedinjujući ih u samo jedno tijelo, usredotočeno na nazočnost i snagu Isusovu.

Darovi Duha Svetoga moraju djelovati u jedinstvu

Sveti Pavao jasno tvrdi, u prvoj poslanici Korinćanima, da bez jedinstva darovi ne funkcioniraju kako bi morali. Apostol se služi analogijom ljudskog tijela. "Mnogi udovi - jedno tijelo. Ne može oko reći ruci: «Ne trebam te», ili pak glava nogama: «Ne trebam vas»" (1 Kor 12,20-21).

Kako pojedini dijelovi ljudskog tijela tvore jedinstveno biće, tako također Krist daruje jedinstvo svim članovima svoga Tijela i tvori jedno jedino biće koje je Crkva. Vidi se mnogo jasnije, kako Gospodin, kada je skupina vjernika ujedinjena i služi se darovima Duha Svetoga, u zajednici tako oblikovanoj, šalje blagoslove u obilju. Tamo gdje zbog bilo kojeg razloga se pojavljuju podjele, gdje se bori za moć među animatorima ili odgovornima, zajednica je razjedinjena. Iako može biti bogata darovima Duha Svetoga, manjak jedinstva neizbježno će završiti razjedinjavanjem.

Darovi Duha Svetoga moraju djelovati u ljubavi

Trinaesto poglavlje Prve Poslanice Korinćanima je veoma kratko, sadrži samo 13 redaka. Unatoč tomu, pisac uspijeva u ovo malo izraza, koncentrirati jak nauk o daru ljubavi. Doslovno govori, da korištenje darova bez ljubavi ne koristi ništa niti onomu tko ih koristi, niti zajednici, ne umanjujući važnost ovih samih darova sadržanih u njima samima. Uvijek imam ovaj utisak kada gledam Isusa kako tvrdi: "Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici" (Mt 7,23); uistinu je užasno tvrditi kako su ove njegove riječi upućene onima koji koriste darove Duha Svetoga, ali koji ih koriste bez ljubavi za braću. Sveti Ivan govori "Bog je ljubav" (1 Iv 4,16), i jasno je da kada ljubav biva isključena iz bilo koje službe, biva također ostavljen vani i Gospodin. Ljubav i jedinstvo potvrđuju istinitost darova, i Sveti Pavao je bio veoma svjestan kada je napisao "Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči." (1 Kor 13,1).

"Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav" (1 Kor 13,4)

Kada sam pristupio Karizmatskom pokretu, sudjelovao sam na jednom velikom susretu gdje su govorili velikani toga vremena. Kada sam izašao naprijed izgovoriti proroštvo, bijaše mi rečeno da nije prikladno, udaljio sam se i razočaran vratio na svoje mjesto. Ne bijaše ni najmanji trag ljubavi i dobrote u ponašanju ovih animatora. Tada odlučih, da ću ako u budućnosti budem imao prigodu, uvijek nastojati drugoga prihvaćati ljubazno i brižno, s dužnim poštivanjem njegove osjećajnosti i dostojanstva. S milošću Božjom nastojao sam održati obećanje dugi niz godina i koristeći darove Duha Svetoga uvijek se sjetim Isusovih riječi upućenih svojim učenicima: "I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima" (Lk 6,31).

Na trgu Svetog Petra, u srcu velikog mnoštva, koje je na Duhove sudjelovalo na misi koju je slavio Sveti Otac, imadoh snažan primjer ljubavi i pažnje koju sam zabilježio. Bio sam izložen utjecaju jakog sunca, a jedan brat iz Savjeta ICCRS, koji je vidio moju nevolju, upitao me jesam li dobro. Odgovorih da jesam i u tom trenutku mi je stavio ruku pod rame i tako mi pokazao da ako bude trebalo, on je tu, darujući mi svoju bocu s vodom da se osvježim. Ovo je dar ljubavi na djelu, a odnosi se na zaključne riječi Svetog Pavla o ovom pitanju: "A sada ostaju: vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav!" (1 Kor 13,13).

Allan Panozza

Preuzeto s dopuštenjem iz ICCRS Newsletters srpanj/kolovoz 1998
ZAJEDNICA EMANUEL

Post je objavljen 13.01.2009. u 22:48 sati.