![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
31.05.2005., utorak
|
TRČANJE Istrčao 4 000 m za rekordno vrijeme od 20 min. To je već PRAVO trčanje! Raduje me to, što sam trčao sa oko 70% snage: znači moglo je i brže! Sa Lori sam otišao na stazu misleći kako ću se samo rastrčati, ali zbog nekog razloga povećavao sam sve više brzinu. Šetači pasa, sve moji poznanici, gledali su me u čudu. Takvog me ne poznaju, mislili su da ne mogu trčati, samo trčkarati. Lori me pratila, zbilja čudan pas: dok se vučem stazom, odbija me pratiti, a kad jurnem, evo nje uz mene veselo me gledajući! Malo sam pretjerao, vrućina je i puls mi se popeo do neba, ali se isplatilo! Osjećam se mirno, ispunjeno, kao poslije moćnog seksa. Jutros osjećam lagane bolove u desnom tabanu i kvadricepsima, ali to nije ništa. Dobro tuširanje, lagana šetnja i sve nestaje. Danas je dan odmora, opuštanja, možda napišem još nešto... Eh, da, Fićo me moli da odradim jedan posao sa njim. U dilemi sam, toliko je nepouzdan...Divno se zezati sa njim, za društvo je dušu dao, ali kad su ozbiljne stvari u pitanju, kad se traži odgovornost... Odlučiti ću poslijepodne, ima vremena! Evo još jedne pričice: Dvije rijeke Planinski je lanac bio velik, ogroman, masivan i stršio je usađen točno između dvije moćne rijeke, koje su svojim snažnim bujicama krčile put prema moru. Tako je bilo mnogo godina, ništa se naizgled nije mijenjalo, sve je bilo isto, ali nije bilo isto. Bujice su uvijek iznova bile nove i istovremeno ostajale one stare. Ljeti, kad su velike vrućine palile sve što su žarko obasjale, rijeke su jedine bile hladne i nisu vodile brigu o vrućinama koje su neumoljivo svojom težinom sve ostalo pritiskale. Životinje su se napajale na tim rijekama, uživajući u njihovoj reskoj svježini, a poneki se put i kupale. Godine su prolazile, rijeke su i dalje tekle svojim izdubljenim tokovima, koje su otele zemlji, a da nisu ni znale jedna za drugu. Svaka je mislila da je sama, jedina rijeka u planinskom lancu, u svijetu, jer planinski je lanac predstavljao cijeli svijet rijekama. Njihov je svijet počinjao izvorom visoko u planinama, a završavao u morima: jedna se ulijevala u tropsko, a druga u ledeno more. Njihova je višemilenijska mirnoća iznenada prekinuta, kad je rijeka, ona koja se ulijevala u tropsko more, osluškivala priče dvije antilope, koje su se u večernji sumrak napajale na njoj. - Voda je hladna u ovoj rijeci - reče mužjak ženki - ali je više hladnija iz druge rijeke. Boli te grlo dok je piješ. Rijeka se iznenadila, mislila je čitavo vrijeme kako je jedina, a sad odjednom ima još jedna rijeka. Mozgala je o tome, a kako joj mozganje teško padalo, bujice su rasle više i postajale brže i ribe u njoj uživale ko lude! Vrijeme je prolazilo, a rijeka je sve više željela upoznati onu drugu rijeku. Bujice joj postale prekrasne i postala je čuvena među ribičima po svojim brzacima. Mnogi su dolazili pecati na njenim obalama, a rijeka ih strpljivo podnosila i mozgala o drugoj rijeci. Rješenje je pronašla slučajno, osluškujući razgovor dvojice ribiča, koji su tu već nekoliko godina stalno navraćali. Rijeka je po njihovim riječima shvatila da su obojica inženjeri, graditelji brana i malo po malo, iz prisluškivanih razgovora, shvatila je što su to brane. Shvatila je i da na taj način može upoznati drugu rijeku, rijeku koja teče sa druge strane planinskog lanca. Svoj je plan počela strpljivo provoditi u djelo. Dok su ribiči pecali, ona im je mekim žuborom usađivali ideju o spajanju dviju moćnih rijeka i iskorištavanju njihove zajedničke vodene snage za dobrobit ljudi. Inženjeri su slušali, a da nisu toga bili ni svjesni. I kao što to obično ljudi rade, ideju rijeke o spajanju i kroćenju njihove divlje snage, pripisali su sebi. Čestitali su sami sebi na domišljatosti, primali nagrade i bacili se na posao, a ostalo je sve teklo po planu rijeke, a inženjeri su bili uvjereni da se sve to događa zahvaljujući njima i njihovim planovima. Ali nije bilo tako, bilo je sasvim drugačije. Rijeke su se upoznale, tokovi im se pomiješali u ogromnom, ljudskom rukom usmjerenom akumulacijskom jezeru. Sad su žuborile zajedno, jedna drugoj pričajući o svojim putovanjima, izmjenjujući iskustva, a za dobrobit ljudi, kao uz put navodnjavale polja, tjerale turbine i davale energiju, bez koje je ljudska vrsta izgubljena. A sve to jedino i samo zbog toga, što je jedna rijeka silno željela upoznati drugu! "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 08:01 - Budi (7) - Iskren - #
30.05.2005., ponedjeljak
|
Čini se da danas plaćam danak jučerašnjem trčanju! Lijevi me kvadriceps probada, a lijevi kuk šalje upozoravajuće signale. Sve ćemo to prebroditi večeras, kad budem krenuo na lagano, osjvežavajuće trčkaranje! Jučer sam zbilja bio zmaj, bio sam neumoran i šibao sam onim znanim šumskim stazama kao nekad! Kilometarsku uzbrdicu sam savladao bez naročitog naprezanja! Mišići pjevaju odu radosti! Kakvo uživanje! Lori me pratila, radosna što ponovo trčimo zajedno. A ja sam radostan što ponovo mogu ono što nisam mogao od daleke 1998 godine! Isuse, zamalo da nisam odustao! Koliko li sam puta samo pomišljao na to! Pun mi je nos bio bolova, neuspjeha, puhanja, uzaludnog naprezanja... Ali zato sada ponovo mogu zagrabiti uz oštru uzbrdicu, jurnuti, osvojiti je, i kad dotrčim na njen vrh raširiti ruke prema nebu, i kao što sam radio u najboljim danima, vrisnuti prema Svemiru: "Nikad neću umrijeti!" Večeras samo lagano protrčavanje, moram se kontrolirati! Evo još nešto: ovakve mi se misle pridružuju na LSD trčanju (LSD = long slow distance - označava dugotrajno lagano trčanje - da ne bi netko krivo shvatio).  Drvene priče Sigurno nikad niste pomislili kako postoje drvene priče! A postoje, kunem vam se! Drvene su priče ništa drugo nego priče drveća, a drveće ima dugotrajno i dobro pamćenje, može se reći fotografsko pamćenje. I silan način međupovezanosti, naprosto su umreženi, poput kompjutera, i svaka se informacija velikom brzinom prenese istog trena na sve strane svijeta. Pitate se kako? Veoma jednostavno, i sami će te to morati priznati. Toliko jednostavno, da je naprosto genijalno! Pazite, odati ću vam tajnu, ali nemojte je zloupotrijebiti: ovo ne smiju doznati oni koji ne cijene Prirodu! Nikako! Tajna se otkriva samo onima, koji vole šume, planine, mora, pa budite diskretni i dobro pazite kome prenosite informaciju. Većina ljudi kad gleda u šumu, ne vidi stabla. Oni, u stvari samo misle da vide stabla, znaju da ih je mnogo, ali ne primjećuju njihovu različitost, a to je upravo ono što ih čini toliko dragocjenim. Ne gledaju ih onako kako stabla zaslužuju biti gledana, pažljivo i sa ljubavlju. Svako se stablo razlikuje od drugoga. Bez obzira na veličinu, starost, mjesta gdje raste, svako je posebno i neponovljivo. Kao i ljudi. Ti isti ljudi vide stabla, vide kako rastu iz zemlje i nesavršeni kakvi već jesu, misle da vide sve, a vide samo ono što im stabla žele otkriti! Naravno da im stabla ne otkrivaju svoje tajne! Ljubomorno ih čuvaju! Pravi život stabala, šume, ne odigrava se iznad zemlje. Eto, to vam je tajna. Pravi život, život pun svega i svačega, živi se ispod zemlje! Nemojte raditi grešku većine i vidjeti samo ono što morate vidjeti! Stabla nas zavaravaju, mame naš pogled ustreptalim lišćem, odvraćajući nam pažnju . Pogledajte dobro i zapazite korijenje stabala, žbunova, trave: vidite li kako se sva ta silna korijenja u dubini zemlje dodiruju, sva su povezana, prava žilava mreža kojom kruže informacije tjerane sokovima u žilama korijenja. Arterije i vene šume, to je, u stvari, korijenje! Najvažniji dio šume, a nama nevidljiv: tek ponetko, mudriji od većine, shvati istinu i osjeti tu veliku, moćnu povezanost korijenja u šumama, korijenja koje puže na sve strane, probija čak i kamenje, a sve u nastojanju da budu što bolje povezana. I osjeti poštovanje! S vremena na vrijeme pojave se ljudi, oboružani raznim alatkama, pa nemilosrdno navale na šumu, koju istinski i ne vide, niti razumiju. A stabla onda plaču i korijenjem koje je povezano sa drugima, šalju titraje koji prenose strah, tugu, nemoć, pa čitava šuma drhti, životinje se umire, kao da nestanu: prekinuo se njihov život, život drveća. I zavlada tuga, dugotrajna, mjeseci prolaze, a šuma plače i suzama topi sjećanje koje blijedi, dok se mladi izdanci budućih velikih i snažnih stabala, sramežljivo probijaju iz zemlje stremeći prema svjetlosti, a pod zemljom guraju korijenje, žile svoje pune sokova, boreći se za svoj životni prostor. Bori se šuma za opstanak, duboko se ukopavši korijenjem, kojim komunicira i život uvijek iznova pobjeđuje smrt. "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 14:37 - Budi (1) - Iskren - #
29.05.2005., nedjelja
Galaktička ljubav
 Galaktička ljubav Zbilo se nešto veliko u Vremenu i Prostoru, u Svemiru: dogodilo se rađanje, početak života nove galaktike u hladnom i tamnom ogromnom prostoru, ispunjenom ponajviše Prazninom, ali je mnoštvo galaktika radoznalo u toj Praznini-Vremenu-Prostoru gledalo porođaj Majke Svemira. Sve su se ostale galaktike pomakle, dale su prostora pridošlici, primili novu i mladu galaktiku plavičastog sjaja u svoje jato, svoje ogromno društvo, koje je plutalo u Crnini sjajeći bljeskavim sjajem. U bolu porođajnih muka, pridošlica je zasjala prekrasnim bojama, plinovi su se stapali, praskali, odašiljali poruke svoje prisutnosti u svaki kutak Velikog, pozdravljajući Stvaranje, slaveći svjetlost. Udaljena mnogo svjetlosnih godina, jedna je stara galaktika, čiji se sjaj polako gubio, radoznalo gledala u novu ljepoticu na Velikom. Nikad još nije vidjela toliku ljepotu. Što ju je više gledala, više ju je privlačila. Odluči prići novoj i mladoj galaktici, koja se vrtjela pomamno u crnini Velikog. Počela je putovati prema njoj, postižući umalo punu svjetlosnu brzinu, a opet polako, jer daljine su to ogromne, čak je i brzoj svjetlosti bilo potrebno mnogo godina da joj se približi. Staroj se galaktici mlada sve više i više dopadala, zaljubila se: pomamno je jurila prema mladoj i još pomamnije joj slala svoje ljubavne poruke na koje mlada nije odgovarala, nije ih ni primjećivala, jer bila je mlada, prekrasna, okružena pažnjom i mislila je da tako mora biti. Mnoge su joj divno svjetleće galaktike udvarale. NGC123456, koja je prva primijetila njenu neobičnost, njenu ljepotu, očajno je žurila i sve više ubrzavala ionako mahnitu brzinu približavanja prema mladoj NGC992000. NGC123456 je primijetila kako ima mnogo suparnika i u pomamnoj strasti još više ubrza kretanje, a ne bi li preduhitrila svoje suparnike, pošalje žuto-svjetleći zaručnički prsten mladoj NGC002000, koji se pažljivo omotao oko nje, štiteći je od ostalih udvarača, šaljući poruku o ozbiljnim namjerama NGC123456. Prekrasan je to bio zaručnički prsten: mnoge su galaktike zavidno uzdahnule, uživajući u njegovoj ljepoti i žaleći što nije poslan njima. Mlada NGC99200 konačno primijeti NGC123456, pomno je promotri i bi oduševljena silnom veličinom i još silnijom brzinom, kojom se NGC123456 mahnito približavala. U hipu, koji je Vječnost, shvati veličinu ljubavi koju NGC123456 gaji prema njoj! Isti tren zaboravi na ostale udvarače i sjajno zatreperi Vremenom-Prostorom, šaljući poruku, a Prsten je zatitrao radosno, shvaćajući da je ispunio svoju dužnost. Njegov je sjaj prenio poruku, još više: poruka je radosno dočekana! Zaljubljene su galaktike hrlile jedna prema drugoj, nestrpljivo očekujući susret. Brzine su se još više povećavale, a one se još više i još brže približavale! Drhtale su i svjetlost je njihova treperila u crnilu Velikog. Srele se u jednom kozmičkom trenutku, čitav je Svemir zadrhtao, sudar je bio epskih razmjera, ništa više nije bilo isto, mnoge su nove gromoglasno i plamteći blještavo eksplodirale, supernove još i jače, više, bogatije; pomahnitalo slavlje Velikog. Prožele su jedna drugu, stopile se u Jedno, zajedno disale u istom ritmu, treperile su njihove bezbrojne zvijezde, Svemir postao još bogatiji, mnoge mlade plavičaste zvijezde se rodile, mlada Sunca zasjala po prvi put, koja će u budućnosti možda grijati nekog radoznalog, koji će postavljati pitanja: zašto se neke galaktike udaljavaju jedna od druge, a druge približavaju! Copyright © 2005. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. |
- 21:04 - Budi (7) - Iskren - #
Lea-meduza
|
Prvo što me privuklo ka njoj bila je njezina poput podivljalog plamena crvena kosa. Obujmila joj je lice, a ona ju je nastojala dovesti u red na ne baš uobičajen način: plela ju je u mali milijun tankih i bakrenastih odsjaja. Uživanje za oči i nisam mogao skinuti pogled sa tih pozivajućih crvenih vatrenih jezika, koji su u meni izazivali želju da pružim ruku i pomilujem ih: ne bi me iznenadilo da su pekli, toliko su izgledali vatreni. Moram priznati da je i ona bila vatrena: ime joj bilo Lea, a svi su je naravno zvali "Riđa". Bilo je to na jednom dočeku Nove godine, u stanu jedne moje prijateljice, čija je gošća Lea bila: došao sam sa prijateljem, djevojku nisam ni imao, 17 sam tek imao, uskoro je trebalo biti 18 i jedva sam čekao taj dan. Prvo što sam primijetio, bilo je da je prisutno više mladića nego djevojaka i osjetio sam nelagodu zbog toga. Mi, mladići, svi vršnjaci,a neke nisam ni poznavao, sakupili smo se pored stola na kojem se nalazilo piće i jelo, te tu održali savjetovanje. Zaključak: onaj tko do 22 sata ne "ulovi mačku", mora nestati iz stana. Povukao sam se u jedan kut pored prozora, bacao povremene poglede na crvenokosu Leu i pijuckao neko piće, više se ne sjećam koje. U glavi mi se motala misao kako bi bilo najpametnije, najbolje i najbezbolnije otići, popiti negdje na ulicu bocu vina i vratiti se kući: doček je i onako sasvim sigurno propao! U to mom sumornom raspoloženju, žaljenju samo sebe, osjetih ruku na ramenu: okrenem se i vidim Leu kako stoji pored mene i osmjehuje se bademastim očima. Nisam "ulovio mačku", bio sam izabran. Kasnije, kako je noć odmicala, a mi se sve više zbližavali, rekla mi je, za vrijeme dok smo se čvrsto stiskali uz spori ritam glazbe, da ju je privukla moja povučenost, suzdržljivost i izgled bespomoćnosti. Šaptala mi je u uho da me je željela zbog moje nenasrtljivosti, nenametljivosti. Pripisivala mi je vrline zbog kojih nisam stajao po strani: jednostavno sam bio nesiguran i sramežljiv. Ali nisam joj to rekao. I tako, otišli smo u njenu sobu i tu se dogodio vatromet u slavu Nove godine, u slavu mladosti. Kasnije smo dugo pričali u noć, priljubljenih tijela... U neko doba se počela odigravati čudna svar: nisam mogao vjerovati svojim očima. One tako lijepe i meke pletenice, a bilo ih bezbroj, nisu više bile ni meke ni lijepe! Pretvorile se u hipu u tanke crvene zmije, sjajnih i hladnih koža, koje su plazile prema mom licu, a jezici im požudno palucali, oči hladno sjajile, približavale se sve bliže i bliže i napokon je jedna... - Budi tiho! - šapne mi Lea u uho i čvrsto me zagrli, primoravši me da legnem, jer probudio sam se sjedeći u krevetu. - Sanjao si nešto! Previše pića! Spavaj, još je rano! Naslonio sam glavu na njene podatne grudi i vratio se u topli zagrljaj moje Lee-meduze, umiren njenim toplim zagrljajem. PITANJE: Jel moguće da izvor ponovo izvire? Jako dugo nisam ništa mogao napisati. Na snagu je stupio drugi režim, ljetni: ujtro dižem utege, naveče trčim, svaki treći dan odmor. Prevruće mi je trčati ujutro, ionako više volim večernja trčanja! Copyright © 2005. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. |
- 11:58 - Budi (4) - Iskren - #
28.05.2005., subota
Bojana
|
Jutro je danas predivno odisalo ljetom: sunce, lagani povjetarac i moja Lori koja trčkara ispred mene zauzeta svojim važnim poslovima, njuška li njuška, pa njoj je to njuškanje isto što i meni čitanje novina, shvatio sam to odavno. Prikupljanje informacija. Hodajući za nekim samo njoj znanim i pažnje vrijednim mirisom, dovela me do klupe na kojoj je spavao neki mladić, pomalo zapušten, ali još uvijek pristojnog izgleda. Ležao je na leđima, lijevu je ruku podmetnuo pod glavu u zamjenu za jastuk, a desna mu ruka mlohavo, kao da ne pripada njemu, visila bespomoćno i dlanom se valjala u prašini. Kakvu li je noć proveo? Zbog čega tu spava? Nije beskućnik, to je sigurno. O čemu sanja? Lori je pošla dalje, ja za njom, a moje misli za dalekim sjećanjem. Slika mladića na klupi izmamila je u meni druge slike, poluzaboravljene, slike mojih buđenja na svakojakim neobičnim mjestima! Prvi put kad nisam spavao u svom krevetu i poput tog mladića noć, ili bolje rečeno, ostatak noći do jutra, proveo na klupi, zbilo se davno, na onom osjetljivom raskršću između dječaštva i mladosti. Imao sam 14 godina i mislio da sam muškarac i prvi se put susreo sa mekim i vlažnim ženskim, djevojačkim usnama. Zvala se Bojana i dan danas se sjećam njenih vlažno-nabubrenih usnica i ničeg više! Ne bih znao reći boju njenih očiju, sakrivenih naočalama, ali kunem se, da me sad poljubi kao odrasla žena, istog bi je trena moje usne prepoznale i ja bih ponovo imao 14 godina. Živo se sjećam onog divljeg uzbuđenja koje mi je zahvatilo dušu, nagnalo tijelo na drhtanje, onog trena kad sam prvi put smogao svu snagu i hrabrost, nagnuo se ka njoj i svoje usne položio na njene, poluotvorene, pozivajuće, tako vlažne i meke...Nemoguće je zaboraviti mi njihovu vlažnost i mekoću, sve me na njih podsjeća: voda je vlažna i meka poput njenih usana, kiša je vlažna i meka poput Bojaninih usana, magla je... Dugo smo se mazili, a zatim sam Bojanu otpratio u kamp u koji su svake godine svraćali njezini roditelji, pa tako i ona. Još smo se jednom, na rastanku, za laku noć, lagano i vlažno poljubili. Zatim je ona otišla, nestala bešumno, stopila se sa noći, a ja odšetao do "naše" klupe, uzbuđen doživljenim: nisam želio otići još kući i napustiti ovo čarobno mjesto. Sjeo sam na klupu i u mislima odmotavao klupko sjećanja...i probudio se u rano jutro, začuđeno gledajući oko sebe, ne shvaćajući gdje se nalazim. Toliko od mene za danas: odmor je, nema trčanja, pa pažljivo čitam o svim gadostima koje se događaju kod nas i u svijetu. I zbog toga sam želio napisati nešto nježno i lijepo, nešto što uopće nije u mom stilu i pomalo se sramim zbog toga, ali nitko nije savršen, savršen je bio samo onaj daleki poljubac Bojane, onog dalekog i poluzaboravljenog ljeta, koje je iz tame izronilo zahvaljući mladom spavaču na klupi. Copyright © 2005. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. [/B] |
- 15:00 - Budi (4) - Iskren - #
27.05.2005., petak
|
Prvo ono prijatno - trčim sve lakše i osjećam ekspolziv u nogama, ne što se tiče brzine, ali da kad je izdržljivost u pitanju nema problema, imam osjećaj da bih mogao trčati dugo, dugo... Sa lakoćom savladavam uzbrdice, nagla ubrzanja, a to je sve znak da sam u dobroj formi. Uveo sam i nešto novog: čim završim sa istezanjem, odrađujem trbušnjake i utege. Na taj mi način trening traje između jedan i jedan i po sat. Sasvim pristojno. Opominju me da ne vučem vraga za rep, pogotovo doktor Dragan, ali znam da neću izdržati. Isto mi govori i Lučano, ali on nema pravo glasa kod mene - ponovo je istegnuo leđa pretjerujući u dizanju utega! A meni drži prodike! Kaže da mi zavidi što imam toliko vremena za sebe, za treniranje, da živim kako hoću...Konjina jedna, je li ga netko tjerao da se dva puta ženi, pravi djecu i sad doslovno crnči samo za alimentacije i da se održi na životu! Naravno da sam mu to rekao - uvijek kažem što mislim - poludio je i naljutio se, ali ga je prošlo nakon pet minuta i priznao da sam u pravu. Ali ga to nije spriječilo da baca požudne poglede na susjedu, juče naveče, dok smo čoporativno šetali pse! Kladim se da će se i po treći put oženiti! Neki ljudi nikad ništa ne nauče u čitavom svom jadnom životu! Onako usput, tek da se zna da sam primijetio: nitko drugi nego Vladimir Šeks objavio je kako će se uđbenici povijesti revidirati i pisati o partizanima onako kako zaslužuju, ispraviti će se nepravda koja traje 15 godina. Hm, i baš Šeks da to kaže! To je sav moj komentar! Drugi osvrt (jer ovo su osvrti, zar ne?) čitam o pedofiliji: silovali su bebe i to stavljali na Net! Zamislite - BESPOMOĆNE BEBE! Dokle seže ljudska gadost? Čini se da joj nema kraja, kao ni ljudskoj gluposti! Taj mi je članak pokvario dan, neprestano mi se vraća u mislima... Uvijek sam bio protiv smrtne kazne, ali mislim da takvi zaslužuju jedino nju! Sutra moram olabaviti, nema treninga, mišići se moraju odmoriti. Čudno je to, što sam već počeo brinuti kako provesti dan bez...Kakvo je zaguljeno biće čovjek: uvijek se predajemo ovisnosti! "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 17:21 - Budi (3) - Iskren - #
26.05.2005., četvrtak
 Rano buđenje; Lori je zalajala, neuobičajeno za nju i to me probudilo. Kad sam zalio svoje kaktuse i palmu, izašli smo van, a bilo je tek 7 i 30.Odlučio sam posjetiti Omladinsko igralište; nisam bio na njemu ni ne pamtim od kad! Na njemu trče pravi trkači, pa sam izbjegavao dolaziti, nešto zbog nemogućnosti dobrog trčanja, a nešto zbog toga što sam, kad kod bih tamo došao, počeo žaliti samog sebe i misliti na stara dobra vremena.Nisam to želio, prezirem samosažaljenje, čovjek se mora boriti, uvijek boriti, najviše boriti kad mu se najteže boriti! Čim sam stigao na Omladinsko, ugledao sam satnika (nikad mu nisam doznao ime, iako sam mnogo puta trčao i razgovarao sa njim), koji je isto tako ugledao i mene, usporio, pružio mi ruku i zanimao se kako se osjećam. trčkarao sam uz njega, noseći Lori, i objasnio mu da se oporavljam, našto je on nasmijano klimnuo i odjurio istom brzinom kao i nekad - bar se meni tako učinilo. Stavio sam Lori na tribine, zapovijedio joj da se ne udaljava i krenuo! 12 krugova za 20 min. Solidno. Za mene, više nego solidno, ako se uzme u obzir da sam juče imao brdski trening i da je ovo danas moralo biti samo opuštajuće kratko trčanje. Dok sam nizao krugove Lori je lajala sa tribina, sva usplahirana, ali od kad su postavili tepih trave, ne može trčati sa mnom, kao što je navikla. Prvi sam put trčao na travnatoj podlozi, dobro je, noga meko udara i nema onih stresova koji prodrmaju čitavo tijelo. Jedino me ubija monotonija, to dosadno nizanje krugova! Dok sam prolazio pored gledalaca, kojih uvijek ima, čuo sam jednu djevojku: "Dugo ga nije bilo", kako govori za mene. moram priznati da mi je godilo; nisu me zaboravili! Satnik me prestigao za čitav jedan krug, ali nije me to omelo; sjetio sam se kako me je znao preteći za 4-5 krugova, kad je bolest uzimala svoj danak. Predposljedni, 11-ti krug, uzeo sam Lori i istrčao ga sa njom, dok me ona zahvalno lizala po licu, a gledatelji se smijali i djeci pokazivali na nju. 12-ti, posljednji, raspalio sam toliko da sam mislio kako će mi srce iskočiti kroz širom otvorena usta; zraka, zraka... Brzim hodom do kuće, stavljanje Lenona i odrađivanje 200 trbušnjaka i trening utezima! Ostatak dana mogu krepivati, u očekivanju sutrašnjeg dana, kad idem sa Aleksandrom na brdsko trčanje! "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 10:58 - Budi (1) - Iskren - #
25.05.2005., srijeda
 Predivan početak dana! Istrčao skoro čitavu uzbrdicu prema Katarini, koja ima strminu od 70 % nagiba! Onaj tko to može istrčati, nikad neće umrijeti!Jutro je sunčano, predivno, kakvo i treba biti - zar nije Dan mladosti? - i odlučio sam ga iskoristiti na najbolji mogući način; dobrim trčanjem u prirodi! Moja mala Lori i ja krenuli smo lagano trčkarajući ulicama, dok nismo stigli do čuvene 70 %-tne uzbrdice dugačke oko 800 m. Tu sam sreo poznanika i rekao mu što ću pokušati, a on se nasmijao i rekao da ću sigurno uspjeti! Lijepo od njega što mi je pružio podršku! Krenuo sam lagano, blago pognut prema naprijed, licem bliže gadnoj uzbrdici, gledao je sa mržnjom i poštovanjem i počeo, ne prebrzo, lagano, duboko dišući i ne snažno odgurujući se ložama (ponekad me zna desna loža tooooooooooooliko boljeti), napredujući metar za metrom, svi mukotrpni, gadni, ali pobjednički metri! 70 m prije završetka uzbrdice morao sam stati, kvadrcepsi mi počeli drhtati! Ostao bez daha! Pluća se vraški nadimala! Ali to nije neuspjeh! Sad znam da ću je idući put istrčati čitavu i bez naročitog naprezanja! IMAM JE!!! Došli smo u zelenilo, nema prometa, nema nikog, samo Lori i ja i naše dahtanje; ptice cvrkuću a ja uživam, uživam! Lagano sam pretrčao sve šumske staze, koje sam bezbroj puta pretčavao i koje sasvim dobro poznajem. Očekivao sam da će biti teže, još uvijek nemam povjerenja u svoju snagu! Moram to ispraviti! Umalo sam zaboravio kakvo je to uživanje trčati stazom širokom oko metar, a iznad glave mi se diže zelenilo okupano suncem, ptice održavaju koncert, znoj mi se slijeva niz lice, umor pomalo zahvaća svaki pojedini mišić, dahćem i dahćem i stalno govorim samom sebi: "Još sam sto metara",lažem samog sebe tješeći, da bi se to na kraju pretvorilo u nekoliko kilometara - danas oko 10! Sunčan dan, toplo, a ja trčim u hladu, zelenilo iznad mene, Lori pored mene! Što mi još treba? Vraćajući se, lagano smo se spustili niz opaku nizbrdicu, ne smijem ni po koju cijenu brzo! Inače ode desni taban, mogu se pozdraviti sa trčanjem! Kad smo se približili zgradi u kojoj stanujem, Lori je jurnula ispred mene, prezrivo me pogledavši, a ja uzvratio vraškim ubrzanjem i zapuhani smo stigli do mjesta gdje se istežem, a Lori označava teritorij! Što reći na kraju? Osjećam se predivno, sretno, zadovoljno i ZNAM da ću ponovo trčati maraton! "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 11:43 - Budi (5) - Iskren - #
24.05.2005., utorak
 Jučer sam pogledao pola "Latinice", ma ni pola, jer sam u međuvremenu izveo Loricu da piški, to mi se činilo da ima prioritet! Ono što sam pogledao, gledao sam ne zbog toga što sam "jugonostalgičar", mada ću uvijek potpisati za ona vremena, one ideale, nego jednostavno sam želio pogledati film "Kockarnica", a pošto je malo kasnio, kratio sam vrijeme gledajući Latina i njegove goste.Sve je to jedno veliko ništa, mnogo brbljanja, koje smo bezbroj puta prožvakali, ali moram priznati da mi je bilo neobično drago, kad je uvaženi doktor(zaboravio sam mu ime, i ne znam čega doktor, mlađahan da bi se dobro sjećao onih vremena, sa bradicom) izjavio kako su na radne akcije mladi ljudi bili pozivani i MORALI su se odazvati! Obradovala me reakcija publike, koja je spontano negodujući zažamorila! To jednostavno nije istina! Nije se moralo, nego željelo! Kažu da se branilo biti vjernik. Imam prijatelja koji je vjernik i on mi je nekoliko puta ponovio da nikad nije imao nikakvih neprilika zbog toga i da ne pozna nikoga koji ih je imao. Ako su neki vjernici imali neprilika zbog svoje vjere, nije u redu! Ali pitam se, što je sa onima koji NISU vjernici, a njihova djeca slušaju vjeronauk? Osobno ih poznajem nekoliko i svi su mi rekli da idu linijom manjeg otpora. Znači, danas se postupa na isti način kao i onda, jedina je razlika u tome, što su promijenjene strane, sportski rečeno! Što je toliko lošeg u ideji bratstva i jedinstva? Genetika nas uči da svi ljudi na svijetu imaju ZAJEDNIČKO porijeklo. Jesmo braća, ali nažalost nismo ujedinjeni! Podjele postoje u našim malim umovima, sputanim, nenaviknutim sanjati velike snove! Poznato je da je manjina i više nego dobro unovčila svoje hrvatstvo! Kažu da su pri zapošljavanju "neki" imali prednost! Zar se nešto promijenilo? I danas "neki" imaju uvijek prednost! Radnik je u ono "doba mraka" bio tretiran poupt čovjeka, a danas se prema njemu odnose kao prema smeću! Ne spavaju li i danas obespravljeni radnici na ulici u glavnom gradu? U ovo se prosvijetljeno doba bez straha mogu moliti bogu da ne umru od gladi, dok su za vrijeme "strahovlade" bili možda sputani u izražavanju svoje vjere, ali uvijek sa plaćom u đepu i to solidnom, a ne ovakvom crkavicom koju danas dobivaju, ako dobivaju! Kažu, Tito je bio nedodirljiv! Nisi ga smio opsovati! Lijepo je rečeno - nismo osjećali potrebu da psujemo Tita! A ovi današnji vlastodršci? Njih svi psuju, ali podosta njih ubire lijepu lovu na ime "duševnih boli", dok je istina da duše nemaju! Kažu da nisi smio reći da si Hrvat, isticati svoju nacionalnost! Kad sam imao 13 god. u jednoj sam Remarq-oj knjizi prvi put pročitao riječ "kozmopolita" i od tog sam dana to i postao! Uvijek mi je bilo važno biti u prvom redu ČOVJEK, pa tek zatim Hrvat, pomorac, ateist; sve ovo iza čovjeka je sporedno, služi za popunjavanje raznih formulara koje nas vladajući uvijek iznova tjeraju popunjavati. I u ovom su slučaju pojedinci dobro unovčili svoje hrvatstvo! Nekima je smetalo naziv "drug" i "drugarica". Danas smo svi "gospoda", ali samo nazivom, nikako po obrazovanju, ponašanju, etici...Daleko smo mi od gospode! A ono pitanje; Balkan ili Evropa? Nevažno! Učinimo da nam stanovništvo prosperira, potencijala imamo, pa će NAS moliti da im se pridružimo! Ali to je samo moj san, koji se sigurno neće ostvariti, ma žalost! Moj je zaključak; ako je ono bilo jednoumlje ovo danas se zove bezumlje! "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 13:28 - Budi (10) - Iskren - #
23.05.2005., ponedjeljak
 Već neko vrijeme sve se nekako komeša u Lijepoj našoj, koja baš i ne pruža tako lijepu sliku, koliko bi političari željeli, kad uz razne povode drže govore i tumače nam kako živimo mnogo bolje nego ranije.Evo "slike": U Borovom Selu i Trpinji odjekuju bombe! U srijedu, 18. svibnja prije podne, jedna je pastirica pronašla beživotno tijelo umirovljenika Dušana Vidića kako leži okrutno ubijen nožem! Čitam, kako na ulazu u kamp u Karinu Gornjem, kamo ljudi dolaze na odmor, kupanje, uživati u ljetu, i čijoj je okolici ubijen Dušan Vidić, piše ovo: »Srbima, Židovima i psima zabranjen ulaz«, a da taj natpis nitko niti skida, niti komentira. Postao je dio folklora! U Opatiji, jednom od jačih turističkih središta, gotovo da su se razbojstva uobičajila, prešla u dosadnu sbakodnevnicu, koju jedva da primjećujemo! Počelo je sa talijanskim turistima i stiglo do zlatara Marka Sokolija koji je više nego brutalno pretučen u svojoj radnji od nepoznatih ili nepoznatog počinitelja! Čovjek se bori za život u bolnici! Radnici "Sljemena" spavaju već 25 dana pod vedrim nebom; plaću nisu dobili uopće ove godine! To su krupne stvari, koje zapinju za oko; onih sitnih ima bezbroj! I svaki je dan sve više i više ovakvih neugodnih događanja! Do kad? Koliko još treba "događaja" da bi uzavreo kotao stigao do kritične mase i eksplodirao? Netko će reći da je to previše pesimistički pogled, ali ne bih se složio sa time! Kuha se, kuha... "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 12:46 - Budi (4) - Iskren - #
22.05.2005., nedjelja
 Nedjelja, lijena, umorna, teška. juče sam se premorio i danas sve radim usporeno. Malo smo trčkarali, Lori i ja, tek toliko da ne zaboravimo našu glavnu preokupaciju. Sve je drugo sporedno! Neka drugi pomahnitalo rade i gomilaju materijalna dobra, Lori i ja živimo po taoističkom principu koji kaže da je prvo od dva sveta trojstva:1. život 2. oblik 3. funkcija, koji dobijamo samim činom rođenja, dok drugo sveto trojsvo sadrži pravila po kojima trebaš živjeti, a koja su: 1. polako 2. blago 3. smireno. Trudim se uspjeti u tome. Ide nekako. Zadovoljan sam! Poslijepodne dolazi Aleksandra (upravo se najavila telefonom), pa ćemo malo raspredati o egzistencijalizmu! Provesti ću pravu mirnu nedjelju! P.S. Ovaj sam kaktus ja posadio ispred zgrade. "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 13:58 - Budi (5) - Iskren - #
21.05.2005., subota
|
Čitam u Novom listu članak pod imenom: "Izdajnik u očima FBI-ja", koji govori o praćenju Einsteinovih građanskih aktivnosti od strane FBI.a! Sve im je bilo sumnjivo oko njega. Povijes se ponavlja, čini se, bar u S.A.D. -avama. I sada prate ljude zbog nijhovog porijekla. I ne rade to samo u Americi, tamo je to samo nekako najizraženije, jer prasnulo je sa njujorškim "Blizancima", svijet je upro pogled u njih. Posvuda u svijetu, kao da se nastoje prigušiti ljudske slobode u ime neke izmišljene lojalnosti prema vlastitoj državi. Lažu i izmišljaju razloge za ratove! Uvjeren sam, kako pronalazači ubrzano rade na pronalaženju aparata sa kojim će se moći mjeriti ispravnost mišljenja i lojalnos građanina, pučana, svojoj zemlji. Prikopčaće nam neke žice, pritisnuti neki prekidač, očitati na monitoru rezultat i izreći nalaz-presudu-osudu! Uvijek stavljaju našu lojalnos pod upitnik, nikad svoju, ona se podrazumijeva, zato su oni vođe, a mi MORAMO biti sljedbenici. Ako ne mislimo onako kako oni kažu da ispravno, nešto sa nama nije u redu i treba nas izopćiti, prokazati! Nekima se to obija o glavu, sad kad su i oni došli na red. Ali neću o "našima"! "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 08:45 - Budi (3) - Iskren - #
20.05.2005., petak
|
Osniva se država Titoslavija! Juče je ta vijest objavljena u mnogim medijima i mnogim zemljama! Titoslavija će biti virtuelna država bez vlasti zakona i predsjednika, a osniva se 25.05.2005. Nostalgija je zavladala prostorima bivših republika Jugoslavije, mnogi žale za prošlim vremena, shvatili su - tek sad! - što su imali! Eh, da, ljudska je priroda zajebana! Obično nešto počinjemo cijeniti tek kad to izgubimo! Gledam ljude oko sebe kako se pogano odnose prema svojim bližnjima, ali svi za sebe tvrde da su dobri ljudi! Ne poznajem ljude koji su nezadovoljni sobom, svi su tako puni sebe. Nitko ne izražava želju za većim znanjem, ali zato bi mnogi mijenjali izgled nosa! Svi su zadovoljni svojom pameću! Svi su prepuni vrlina! Pitam se, kad je već tako, kad smo već blagoslovljeni tako dobrim i pametnim ljudima, zašto nam svima skupa nije bolje? Ili se gledamo u iskrivljenim ogledalima? Konačno je osvanuo krasan dan, sunčan, pravi majski dan! Pun mi je nos vlage, željan sam sunca! Poslijepodne Lori i ja krećemo na trčanje u prirodi. Idemo do Katarine, tamu su divne šumske staze po kojima se da lijepo trčati. Unaprijed se radujem tome! "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 11:56 - Budi (6) - Iskren - #
19.05.2005., četvrtak
 Danas odmaram, sutra "napadam" dnevnu sobu! Ostalo mi je dovoljno boje. Vrijeme je oblačno, tmurno, a tako se i sam osjećam. Skupljam sngu volje da naveče istrčim nekoliko kilometara. Nisam ni za što danas; samo bih "crkavao".Pročitao sam Novi list. Uobičajene stvari; u Saboru opet neka deklaracija o nečemu što se dogodilo prije milijun godina! O današnjici ne govore! Za njih je sve OK! Ljude ubijaju, ljudi se ubijaju, ali sve je OK. Njima! Sumnjam da je nama. Prijeti nam kompletan kaos; bankrotirati ćemo, po svemu sudeći! Građani su prezaduženi! Država već poodavno, mada to nikako ne žele priznati! Svi kupuju na dug! Živjele kreditne kartice! Uživaj danas, pati sutra! Uživaj ti, a nek pati tvoje dijete! Jer i oni su već dužni, a pomama ne posustaje, a kamoli prestaje! Svima je važno kupovati stvari, nove "bijesne" automobile, još "bjesnije" jahte...Što mislite, koliko će samubojstava dnevno biti kad pristignu računi? Jednom će morati pristići, ne će ih se moći vječno izbjegavati! Više nema toga da se"druga" ili "drugaricu" izbavi solidarno iz nevolje, jer, zaboga, ljudi smo, moramo pronaći riješenje, ne smijemo dozvoliti da čovjek propadne, jer čovjek je naše najvrednije blago! Tako je to bilo za vrijeme "strahovlade", u neka daleka i druga vremena. Čovjek je to prestao biti! Sad je potrošna roba i to ona koju se najradije troši! Vidim da sam u raspoloženju sličnom vremenu! nešto drugo me muči: Lori nikako da prestane ta umišljena trudnoća! Čak ima i mlijeka i neprestano mi okreće trbušić, postavlja se u pozu za dojenje! Hranim je piletinom i naprosto je živnula, trči uz mene, ispred mene i imam dojam da me izaziva! Zanimljivo, kad se jedva vučem na stazi, odbija me pratiti, kad raspalim, evo nje veselo me gledajući preko ramena! Smiješan pas! "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 16:21 - Budi (10) - Iskren - #
18.05.2005., srijeda
|
Građani Hrvatske mogu biti ponosni, radosni i sa optimizmom gledati u budućnost! Do tog se zaključka dolazi čitajući u dnevnim listovima komentare vodećih političara o posljednjim izborima! Svi proglašavaju svoju pobjedu! Nitko nije gubitnik! Blago nama! Od sad se ne moramo ni za što brinuti. A ja mislim da su svi oni - političke stranke - gubitnici! Konačno im je javnost javno pokazala što misli o njima i njihovim obećanjima. Jednostavno nisu izašli na izbore, apstinencija je jedina koja je pobijedila na ovim izborima! Naravno da to osuđuju, kao mi smo lijeni, neobrazovani i nezaintertesirani građani - pučani - ali većini je "pučana" svega dosta! Ne mogu više slušati laži; vjerovati su prestali odavno! Čitam kako nije nemoguće da koaliraju SDP i HSP! Što reći? Zar to ne potvrđuje misao apstinenata da su političari izdvojena kasta, dovoljna sama koja živi ZA sebe od glasanja "pučana"! Odmahujem rukom... Sobu sam udesio, živnula je; sa jedne strane plavetnilo, nasuprot koga je žutilo. Boje EU, kako je primijetila naša blogerica Pegy. Znači li to da sam podsvjesmo za ulazak u EU? Sumnjam! Evo mog mišljenja o EU, iako, da se razumijemo, i to je bolje nego ova parodija što se odigrava kod nas, a zovemo je mladom demokracijom: U Europskoj uniji vidim otjelovljenje međunarodnog kapitala i njegove zavjere protiv radničke klase. Bogati se udružuju da bi živjeli na račun siromašnih, muzu nas i muzu, a mi sve to prihvaćamo, jer to je Put u Evropu,a ja bih prije rekao da je to put u podjarmljivanje, jer razlike između bogatih i siromašnih su ogromne, nepremostive i što je najvažnije - bogati ne žele, ni ne pomišljaju, jer to je nezamislivo - odreći se djelića svog kolača i dati koju mrvicu siromašnima; pa zaboga, oni su to zaradili, a mi siromašni zato smo siromašni jer ne znamo, ne želimo zarađivati, ukratko - nesposobni smo! I zato fućkaj Evropu ili Europu, jer to je još samo jedan poredak izmišljen da bi manjina vladala nad većinom!!! JURIŠ U NOVE SPORTSKE POBJEDE !!! "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 14:47 - Budi (5) - Iskren - #
17.05.2005., utorak
|
Izmoren sam do krajnosti i samo kratak osvrt na današnji dan. 1. Završio staroj ogradu balkona 2. Skinuo sve knjige, oprašio ih i poludio zbog toga; posla da ti mozak stane! 3. Uređujem svoju sobu, jednu stranu sam obojio plavo, sutra ću završiti i drugu stranu u žutoj nijasi. Neka se boje tuku! 4. U 19 sati izveo Lori na joging, lijepo smo se istrčali, lagano, ne previše. 5. Pročitao kritike na slučaj poziva Sanadera od strane biskupa - svi se zgražaju i po milijuniti put: Quo vadis, Hrvatska? Umoran sam, umoran, umoran...A i vrijeme je užasno, čini se da se sprema veeeeeeeeeelika kišurina! Pogledati ću neki glupi film, pa na spavanje! |
- 20:43 - Budi (2) - Iskren - #
16.05.2005., ponedjeljak
|
Može Sanader kokodakati o pobjedi koliko želi, može i hoće, ali mu ovaj pu neće uspjeti laž pretvoriti u istinu! Zanimljivo je, kako vođa HDZ-a svaku izgubljenu bitku proglašava pobjedom! Kladim se , da će jednom i neuspjeh sa EU proglasiti djelimičnim uspjehom, koji se , naravno, dogodio zahvaljujući HDZ-u. Laži političarima nikako da dosade! Ali su ovaj put kažnjeni! Nažalost, ni "drugi" neće biti mnogo bolji, ili "učinkovitiji" kako ono govore. Evo nešto zanimljivog iz Novog lista od 16.05.2005. Nešto o "našim" vječnim čuvarima morala: Prema izvješću GONG-a fratar Ante Šilović u Prapatnici (općina Seget) na misi je rekao vjernicima da »se mora glasovati za HDZ jer će inače sve propasti i neće se izgraditi spomenik Stepincu«, čime je prekršena izborna šutnja. U trogirskoj crkvi Gospa od Anđela dijeljena je brošura u kojoj je i tekst sljedećeg sadržaja: »Može li vjernik dati glas stranci koja se protivi izgradnji crkve? Sportskim rječnikom govoreći to je isto kao da član Hajduka navija za Partizan!«. Komentar? Mislim kako nije potreban, ako se ima u vidu da su biskupi pozvali, pazite pozvali, ne predložili ili zamolili, Sanadara na razgovor, na što se on spremno i odmah odazvao! Bi li se odazvao da ga, recimo, pozovu Romi na razgovor o svojim problemima? Sumnjam! Ja, osobno, nisam glasao! Čitam da smo mi, apstinenti, nadmoćno pobijedili! Ima nas sve više koji uviđamo da je sve ovo šarada, daju nam pet minuta godišnje da se igramo demokracije, a zatim nemilosrdno tjeraju po svome! I neka mi nitko ne govori kako nemam prava kritizirati jer nisam htio glasati, i svojom sam apstinencijom navodno izgubio pravo na kritiku. Takve pitam samo ovo: Zar sam postao građanin drugog reda? Ponovo podjele na pravovjerne i krivovjerne? Zar ne plaćam uredno račune? Ne pridržavam li se zakona? Pitanja mogu nizati u nedogled... A sad malo vedrije teme, ono što je meni začin života. Poslije jučerašnjih pretrčanih 12 km, brdskih, danas se osjećam sjajno; puls mi je ujutro u 7 bio 55 otkucaja u minuti. Prošetao sam Lori otišao onoj vražjoj staroj urediti balkon; tri i po sata mi je pričala iza leđa dok sam joj uređivao ogradu! Došlo mi je da urličem, ali sam u pravoj maniri taoizma sve strpljivo podnio, smješkao i odgovarao na njena sasvim nezanimljiva pitanja. Vjerojatno joj je to bila prilika nakon dugog vremena da se dobro izlaje. Sad mi vrag ne da mira; počeo sam praviti plan treninga za polumaraton! 21 km! Kada? Mislim da ću biti spreman - ako ne "zaradim" povredu - negdje oko 10. 06. Juuuuuuuuuuuuriiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiš u nove pobjede!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 16:14 - Budi (8) - Iskren - #
15.05.2005., nedjelja
 Jiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiipiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii !!!ISTRČAO SAM !!! Bez problema! Sa uživanjem! Iznenađujuće dobro! Prvo sam izveo Lori da obavi svoju jutarnju toaletu, nisam je želio voditi sa sobom, jer jednim dijelom trčim cestom, u susret prometu, a nisam želio trčati u strahu za njezin život. Vani sam pogledavao nebo i zaključio da neće biti kiše. Krenuo sam u 9 sati i lagano se počeo uspinjati onom opakom uzbrdicom prema streljani i što sam više odmicao od početne točke, to sam postajao sve svjesniji da idem lagano, bez napora, a disanje mi je blago, ugodno, opuštajuće. Odjednom mi je sinulo da i nisam u tako lošoj formi - 3 godine nisam mogao trčati ovu prokletu uzbrdicu! - nisam toliko loš, koliko sam mislio. E, sad se moram pohvaliti! Nije me to opilo i nisam ubrzao tempo, što bih ranije sigurno učinio i stopalo bi mi otišlo u vražju mater! Smireno sam nastavio i do streljane nisam se zaustavljao. Tu sam hodao oko 50 m i usput izmjerio puls: 152 u minuti. Produžio sam lagano uz još gadniju uzbrdicu, ali sad nema više prometa, zelenilo se nadvilo nad mene i oko mene, ptice cvrkutale, luđaci na streljani za divno čudo nisu pucali, zemlja je mirisala na kišu, ozon mi je ulazi u pluća, ma ljudi moji, koje misli mi se motale po glavi! Kad sam prošao pored starog groblja i stupio na bijelu cestu, iza mene se stvorio neka stara krntija koja me natjerala me u puni trk, jer nisam želio stati i pokvariti ritam. Kad sam skrenuo na sporednu stazu usporio sam, da uhvatim dah, a oni iz auta mi svirali i mahali. Usporio sam, hodao oko 20 m i zapeo uz najstrmiju i posljednju uzbrdicu, uskom prtinom, a sa desne mi strane bio odron, srušilo se i ogromno, staro stablo, koje sam godinama poznavao. Do samog vrha stigao sam zadihan za ukupno 45 min. Izmjerio sam ponovo puls: 172 u minuti! Nije strašno! Da mi je takav više vremena, ne bi valjalo, ali par minuta…Hodao sam oko 50 m da mi se puls umiri i disanje stabilizira, a zatim se lagano za 30 minuta spustio nizbrdo do kuće. Moram polako niz brdo, stopalo mi je slalo signale, slušao sam i nisam divljao i sve je prošlo bez ozljede! E, sad ono glavno! Kad sam završio i izmjerio puls ispred svoje zgrade, nisam vjerovao da je to moguće; samo 128! VRAĆAM SE !!! Na ovakav se način započinje dan! |
- 13:46 - Budi (8) - Iskren - #
14.05.2005., subota
|
Nakon što 18. svibnja na snagu stupi Pravilnik o kupalištima, donesen ovih dana u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, kupači na uređenim kupalištima (otvorenim i zatvorenim bazenima, prirodnim kupalištima na moru, rijekama ili jezerima), više neće smjeti vršiti nuždu u vodi, ili se pak kupati u »neprimjerenom kupaćem kostimu«. Novi list od 14.05.2005. Komentar je možda i suvišan! Dotično ministarstvo je već sve probleme riješilo na zadovoljstvo svih i sad se bavi tričarijama, da im prođe vrijeme. Dobro sam se nasmijao kad sam pročitao naslov!¨Hvala im na tome! Kakva mi postajemo čistunska zemlja! Možda će uskoro zabraniti mladima i ludo zaljubljenima držanje za ruke? Ništa me ne smije iznenaditi, zar ne? Ali oni uvijek uspijevaju! Zaboravljam na rečenicu Einsteina, koji je rekao: "Samo je dvoje beskonačno; Svemir i ljudska glupost! Ali nisam siguran za Svemir". Mudar je bio Albert, shvatio je što se događa na svijetu! A sad ono važnije; lagano smo, Lori i ja izđogirali oko 3 km, tek toliko da se mišići opuste. Štedim se. Sutra idem na veliki ispit! 12 km brdskog trčanja! Mislim da mogu to istrčati! U stvari, kad bolje razmislim, ne mislim, nego znam! Nestrpljivo očekujem sutrašnje jutro! "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 11:29 - Budi (5) - Iskren - #
13.05.2005., petak
|
Vrijeme idealno za trening i dobro sam to iskoristio. Sa Lori sam otišao na zaobilaznicu, prije toga odradivši trbušnjake, pa počeo prvih 800 m lagano, a kasnije sve brže, svejedno čuvajući snagu, dišući lagano, duboko i bez napora. Moram priznati; malo sam sumnjao u svoje mogućnosti, ali su se sumnje brzo raspršile! Do sada sam dva puta trčao, zbilja TRČAO, sa Aleksandrom i mislio sam da me možda on "vukao". Već nakon prvog kilometra osjetio sam da to nije tako, da mogu i sam, ne trebi mi "vuča". Postepeno sam povisivao tempo i namjestio ga tako da sam za 30 min. istrčao točno 5 km. Zatim sam odjogirao niz ulicu do parka i sa dr. Draganom prešao još tri, ali prave laganice, ukupno 8 km. Nije loše! Nakon 5 km puls mi je bio 172, ali je odmah pao na 120, a aritmije uopće NIJE bilo!!! To je znak da mogu ići i do 10 km! Dr. Dragan mi je pročitao misao i opomenuo me da ne pretjerujem, rekavši mi da sve mogu upropastiti. Kod njega ću na operaciju i on zna što govori, ali meni ne da vrag mira i svejedno u nedjelju idem do Velog vrha, runda od 12 km sa gadnom uzbrdicom na početku! Tko ne riskira, ne profitira! Pun mi je nos puzanja po zemlji! HOĆU TRČATI ! Moja ljubimica, Lori, danas je pošteno odradila svoje: trčala je pored mene, a u parku je veselo lajala, kad smo se malo udaljili od nje. Dao sam joj obilnu klopicu i sad zadovoljno leži pored mene na suncu! Kad sam stigao kući, navalio sam na utege i odradio turu! Sa lakoćom! Sutra ću samo lagano trčkarati sa doktorom, čuvati snagu za nedjelju i misliti na stazu koja me čeka, na one gadne uzbrdice, unaprijed u mislima pretrčati stazu! O stanju u svijetu i Hrvatskoj neću pisati, ne danas, uživati ću u opuštanju...Danas me nija briga gdje to srlja ljudski rod... "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 13:40 - Budi (6) - Iskren - #
12.05.2005., četvrtak
|
koliko |
- 21:23 - Budi (5) - Iskren - #
|
hej |
- 20:56 - Budi (2) - Iskren - #
|
GLOBALIZACIJA Najmanje 12,3 milijuna ljudi u svijetu žrtve su prisilnog rada, procjenjuje Međunarodna organizacija rada. Dvije trećine svih žrtava je u Aziji, no nisu pošteđene ni razvijene i tranzicijske zemlje. Prema Međunarodnoj konvenciji prisilan je svaki oblik rada protiv volje nametnut uz prijetnju kazne. Prisilan rad naličje je globalizacije. Krši prava i dostojanstvo ljudskih bića. Ovo je pravo lice globalizacije! Globalizacija donosi blagodati manjini, a većinu melje nemilosrdno i baca u očajno siromaštvo! Ničeg dobrog nema u globalizaciji! Čovjek je sveden na zrnce koje je uvijek lako i brzo zamijeniti i koji se nemilosrdno zamjenjuju istog trena kad se "potroše", jer milijuni drugih čekaju! Da budu potrošeni! Vlast, koja bi trebala štititi i služiti svoje građane, radi protiv njih, donoseći zakone sa kojima se smanjuju radnička prava, svakog dana sve više! Jeste li kad pokušali odbiti ostati prekovremeno kad vam je to naredio vaš svemoćni Gazda? Ako jeste, siguran sam da više niste u radnom odnosu - sigurno ne kod tog Gazde! U Hrvatskoj to znaju najbolje oni koji rade u trgovinama! Kotači nemilosrdne globalizacije mnoge su već samljeli, oduzeli im ponos, zgazili ih i sad ih cijede sve dok mogu iscijediti posljednju kap znoja, a onda ih odbacuju, jer drugi čekaju, zar ne, očajni, gladni i sa nadom da će upravo njega ili nju mimoići tako gadna sudbina. Kapital kaže da je to "naličje" globalizacije, ali nije naličje, već pravo lice! NIje globalizacija pokrenuta da bi se poboljšao život čovjeka-radnika, nego je pokrenuta da bi kapital zavladao svijetom! U udruživanju kapitala ne pitaju za nacionalnost, vjeru ili bilo što drugo; sve njih na okupu drži vrhovno božanstvo Profit! "Najkice" u kojima trčim, proizvedene su u Vijetnamu! Zamišljam male dječje ruke, kako brzo i spretno barataju oko kože za dnevnicu od 40 centi! Američka tvornica dopremljena u Vijetnam, oduzeta američkim radnicima (preskupa radna snaga) i vijetnamska radna snaga u njoj, mnogo jeftinija ujedinjeni u globalizaciju. Zahvaljujući globalizaciji oko 15 dolara ih dođe proizvodnja jedog para, prodaju ih za...To sigurno znate! I što je to tako lijepog u globalizaciji? To da smo globalno iskorišteni? I unaprijed odbačeni!? "Copyright © 2005.Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 15:34 - Budi (3) - Iskren - #
11.05.2005., srijeda
|
Kakav dan! Kakvo trčanje! Kakvo zadovoljstvo! Kakav uspjeh! Još uvijek lebdim u oblacima endorfina! 6 km za 33 min. To je PRAVO dugoprugaško trčanje! Protivno mom običaju spavao sam malo duže, vjerojatno zbog toga što mi se Lori uvukla u krevet, pa sam osjećao da je sve u redu, da ne moram van. Stigao sam na zaobilaznicu i u daljini ugledao Aleksandra, onog 21-ogodišnjaka sa kojim sam i prošli put trenirao. Kad smo se sreli, pustio sam da on diktira tempo, lagano sam ga pratio, čitavo smo vrijeme pričali, a kilometri polako klizili ispod nas. Osjećao sam snagu i znao sam da mogu još, pa sam nakon petog kilometra preuzeo vodstvo i JA diktirao tempo. Aleksandar me naravno pratio, mlad je, izdržljiv, ali nije me pokušavao prestići. Podizao sam tempo svkih 100 m i posljednjih smo 200 m sprintali! Posljednji je kilometar bio đavolski brz, ali istrčan sa lakoćom. Sad znam da mogu, da ono prošli put nije bila slučajnost! Mogu i više i brže i jače! Kako znam? Pri završetku sam puls imao SVEGA 140 - Aleksandar 152! A koliko je on mlađi od mene! Moram priznati da je on istrčao 2 km više od mene, ranije je stigao na stazu. Pravo je zadovoljstvo nakon četiri godine nemoći, ravnopravno trčati sa mnogo mlađima od sebe! Već sam se bio pomirio sa time da više nikad ne osjetim to zadovoljstvo! Za nedjelju planiram specijalitet! Brdsko trčanje! Moram ojačati kvadricepse! Samo da se vrijeme konačno proljepša! Kad sam stigao kući i sjeo na kauč da izujem tenisice, Lori je skočila do mene i počela me lizati, oblizavši mi čitavo lice. Nije htjela sa mnom, kišovito vrijeme ne voli, a ja je nisam želio maltretirati i narediti joj. Toliko sam zadovoljstvo osjećao, da sam joj dao omiljenu poslasticu. Tako treba započinjati dan! Usprkos svemu - juriš u nove pobjede!!! "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". " |
- 12:14 - Budi (5) - Iskren - #
10.05.2005., utorak
|
Potaknut člankom blogerice pegy, malo sam "kopao" po starim rokovnicima na kojima sam ispisivao sve i svašta u ona zlatna vremena kad sam čitao poput manijaka i po 12 sati dnevno (moram ih već jednom srediti i sve ih staviti na komp) tražeći neka objašnjenja o ljudskom ponašanju, djelovanju, življenju. FREUD tvrdi: "Seks je jedini prvobitni pokretač ljudskog ponašanja". ADLER tvrdi "Težnja za superiornošću je glavni motiv za ljudska bića". Spojimo ovo dvoje i što dobivamo? Sad pazite što kaže filozof i pisac: SARTR: "Čovjek se rađa sam i sam umire; samo se samoobmanom može uvjeriti da između tih dvaju trenutaka, toliko presudnih, nije sam" A ljudski je rod samoobmanu doveo do savršenstva, vječno se valja u paklu u nadi da korača prema raju. EINSTEIN: "Moralno i estesko ispunjenje je cilj koji je bliži umjetnosti negoli znanosti. Dakako, RAZUMIJEVANJE naših bližih je važno. Ali ovo razumijevanje postaje plodno kad ga podržavaju u radosti i patnji. Njegovanje ovog najvažnijeg izdanka moralnog čina je ono što preostaje od religije kad je se pročisti od natruha praznovjerja" PITANJE: Pokazujemo li razumijevanje za naše bližnje? "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". " |
- 17:25 - Budi (8) - Iskren - #
09.05.2005., ponedjeljak
|
Još sam uvijek pod dojmom jutrošnjeg trčanja - da TRČANJA, ne joginga! Bilo je to pravo trčanje, kao u onim lijepim prošlim danima! Nisam osjećao umor, gubljenje daha, samo snagu, snagu i želju za brzinom! Na drugom sam kilometru sreo susjeda, 21- ogodišnjaka koji se aktivno bavi tenisom i u sjajnoj je kondiciji, prihvatio sam njegov ritam, misleći pritom da nije važno koliko izdržim, važno je pokušati! Kiša nas je udarala po licu, ali nije mi smetalo, uživao sam, a otkriće da se ne umaram, da imam daha, da mogu razgovarati uz trčanje, davalo mi je krila i morao sam se suzdržavati da ne jurnem i jurim, jurim...Kilometri su se nizali bez osjećaja umora, a posljednjih smo 400 m izvukli sve od sebe! Sav sam se naježio, zaboravio sam kako je to divan osjećaj vjetra oko ušiju, krvi koja udara u noge, bubnjanje srca, osjećaj pune sreće i zadovoljstva! Prvo pravo trčanje nakon dugog vremena! Na kraju trčanja puls mi je bio samo 140, ali moram priznati da mi je srce nekoliko puta poskočilo, znak nespremnosti, mali nedostatak snage, kondicije! Ali to je sad pitanje dana! Sad znam svoje mogućnosti i ako stopalo izdrži... Kući sam stigao skroz mokar, ali me to nije spriječilo da se dobro istegnem ispred zgrade; nisu mi potrebni bolni mišići! Neki su me susjedi začuđeno gledali; baš me briga! Jadnici, nikad neće shvatiti što propuštaju u životu! Zaboravili su da sve što je živo ujedno je i dinamično, sem njih, naravno, žive tako statično da je to odvratno; svaki im je napor odvratan i po svaku ga cijenu nastoje izbjeći. |
- 12:52 - Budi (7) - Iskren - #
08.05.2005., nedjelja
|
Prije 60 godina završio se jedan od mnogih ratova koje su ljudi vodili, nazvan Drugi svjetski rat, završio je izgleda za sve narode koji su učestvovali, osim za nas! Mi i dalje vojujemo lude bitke, vrijeđajući i žive i mrtve! Uzalud Stipe Mesić govori ono što je svakom normalnom jasno; čini se da kod nas ima malo normalnih! Pogledajte samo "Večernji list" - pri tom mislim na on line izdanje, pogledajte komentare čitatelja! Pretpostavlja se da su informatički obrazovani ljudi kulturni i uvijek spremni na dijalog, ali ih hrvatski informatički pismen čovjek pobija! Koliko mržnje ima u tim komentarima, laži, bijesnila...da čovjek posumnja u duševno zdravlje autora tih suludih natpisa obojenih svim negativnostima! Sve što je Istina, oni popljuju, sve što je ponos, oni izvređaju, vrijeđajući toliko vulgarno, da se čovjek sa pravom zapita - gdje i kako žive ti ljudi? Je su li to ljudi koji pripadaju civilizaciji? Sumnjam! P.S. Onako uzgred, pitam se zbog čega nije Stipe Mesić to isto govorio prije 5 godina? Zar onda to nije bila istina? Ili prije 10 godina? Ili 15? |
- 15:52 - Budi (2) - Iskren - #
07.05.2005., subota
|
Zlikavci "Mi takve pojave kritiziramo, a oni umjesto da se bave rješavanjem tih problema sve žele zataškati", odgovorili su autori popularnog animiranog serijala na tvrdnje Udruge Radio Marija. Nikako da shvate; nije kriv onaj koji piše o nekim pojavama, ili govori: kriv je onaj koji čini te pojave! Čini se da tako običnu istinu ne mogu shvatiti u Udruzi Radio Marija, pa su ponovo pokušali sa pregrupiranjem svojih čistunskih snaga i napali na rijetko dobre i osvježavajuće "Zlikavce", u moru sterilnih emisija na televiziji! Prikupili su gomilu potpisa i sastavili peticiju, a potpise su naravno sakupljali kod svojih vjernika, a koji i ne gledaju "Zlikavce"! Bar većina njih! Žele uvesti cenzuru! Dopustiti govor samo kad to NJIMA odgovara i o temama koje NJIMA odgovaraju! Zar su urednici "Zlikavca" krivi za afere koje potresaju Katoličku crkvu? Nisu! Zar je zabranjen bilo koji komentar o negativnostima koje se događaju unutar Katoličke crkve? Što se to pokušava? Zašto sami ne komentiraju i osude negativne pojave - i ne samo negativne, već i strašne - kojih ima sve više? Ne pada im to na um! Radije ih zataškavaju! Pritom zaboravljaju da više nismo u godini 1 500-oj i da se NIŠTA više ne uspije zataškati! Možda i žale za onim vremenima kad su se Evropom dimile lomače, a na njima... |
- 15:31 - Budi (7) - Iskren - #
06.05.2005., petak
|
NEPRILAGOĐENI Jedina živa bića na planeti Zemlji koja nisu prilagođena su ljudi! I to je nepobitna istina! Jedino mi prilagođavamo okolinu prema svojim zamislima i potrebama! Smatramo da smo bolji u kreiranju od same Prirode! Ili od samog boga, kako vam drago. A oni koji su sasvim i nepopravljivo neprilagođeni, sasvim otuđeni od svega – to su političari! Oni su umislili da su bogovi pa nastoje nas prilagoditi njihovim interesima! Misle da sve znaju, sve razumiju više i bolje od nas, a vrhunac njihove arogancije jest u tome što žele nametnuti svima ostalima svoje vrijednosti, ne brinući o tome jesu li njihove vrijednosti i naše vrijednosti. Žalosno je to, što većina prihvaća njihove vrijednosti, pa tako postaju i njihove i uđu u pakleno kolo koje se neumorno okreće, vrti sve brže i brže, sileći ih da zaboravljaju zašto su u stvari ovdje, na životu, gubeći ljudskost, gubeći smisao, gubeći dostojanstvo, a stječući stvari, mnoge nepotrebne, a za koje su ih političari uvjerili da su im i te kako potrebne! Uzori običnog, ili malog čovjeka, nikad nisu ljudi vrijedni divljenja, pravi velikani; naprotiv, po njima pljuju i govore sa mržnjom: nemoguće im je shvatiti smisao života takvih velikana, a ono što ne razumiju tjera im strah u kosti! Pohlepu razumiju dobro, jer i sami su pohlepni, pa pljačku koju nad njima vrše političari koji bi im trebali služiti, uvijek nastoje nekako svesti na ljudsko ponašanje; kao, pa svi bi to učinili kad bi bili u mogućnosti! Ljudska je glupost neizmjerna! Aroganciju političara, koji nas žele svesti u okvire koji njima odgovaraju, da bi nas što više i što bolje eksploatirali, tumače, ti mali ljudi, vizijom budućnosti, koja titra pred očima političara. A istina je da oni nemaju viziju, ni jedan od njihove kaste, jer postali su kasta, izdigli se iznad običnog čovjeka i gledaju na tog istog običnog čovjeka, preko čijih su se leđa uspeli na vlast, kao na puku stvar, alat, koji nemilosrdno odbacuju kad prestane potreba za njim! U svoju pamet, u svoju viziju, uvjeravaju nas ovih dana, Korzo je puno tih umišljenih veličina, koje su sigurne da znaju izlaz iz bijede u koju su nas upravo oni gurnuli. Na svakom koraku zaustavljaju ljude, šetače, gurajući im letke u ruke, letke na kojima piše da su oni jedini i pravi ljudi za nas. Svi političari vole ljude-glasače ovih dana! Kad prođu izbori zaboraviti će na njih, naravno; ta poslužili su svrsi – pet minuta su se igrali demokracije i to je dovoljno! Pobogu, kamo bi nas odvelo kad bi bilo po njihovom? Netko mora njima upravljati! Za njihovo dobro! Naravno!!! Uz bok političara stoje ljudi od Crkve, brižno pazeći na nas izgubljene ovce koje bleje prestrašeno u magli nesnalaženja i nerazumijevanja svijeta i događaja oko sebe! Sa svojih propovjednica svojim vjernicima tumače kako će doživljavati svijet, baš kao da njihovi vjernici nemaju ni jedno osjetilo! I samo grabe za sebe! Gdje kod se čovjek okrene, crkve se renoviraju! Iz državnog buđeta redovito pristiže pozamašna suma, svakog mjeseca! Od vjernika za vrijeme službe isto tako! Ljubav prema bogu može se izmjeriti davanjem Crkvi! I poslušne ovce daju, nije važno što ni sami nemaju dovoljno! Grme sa propovjedaonica o ćudoređu – a koliko ga imaju oni? Nisu se baš pretrgli u pokazivanju čovjekoljublja prema svom vjernom stadu! Još ni jednom vjerniku nije Crkva obnovila kuću oštećenu u nekoj nepogodi, ne mora to biti rat; još ni jednom teškom bolesniku nije platila preskupu operaciju…Ali govore o tome kako treba ljubiti bližnjeg svoga, pa ponekad i previše ljubeći neki odgovaraju Papi, ali sve ostaje u krilu porodice, nitko ne odgovara, sve se zataška; ljudski je praštati, zar ne? Neprilagođenost ljudske vrste vrišti do neba! Zbog toga i gledamo u nebo, spas tražeći u molitvi, meditaciji, skrivenom smislu života…u svemu i svačemu; jedino ne možemo shvatiti da je ova stvarnost JEDINA stvarnost, a mi, ljudi, ne možemo se snaći u njoj. Ne razumijemo je! I nikad nismo! Pa smo izmislili boga, kralja, političara, sve i svakog ne bi li nekako prebacili teško pitanje egzistecijalizma, u njihovu domenu, jer možda su oni pametniji od nas i znaju kamo idemo. A i lakše je ako te netko vodi, zar ne? Dobrovoljno pristajemo biti ovce! Ostajemo neprilagođeni u dubokom uvjerenju da smo spoznali istinu, a ni približili joj se nismo! Ne možemo shvatiti da ne postoji univerzalna istina; gledamo zalaz Sunca i kažemo da Sunce zalazi, a onaj sa druge strane polutke gleda izlazak Sunca i kaže da Sunce izlazi i obojica su u pravu i obojica ne govore istinu; ne izlazi Sunce, niti zalazi; Zemlja se okreće i sve je tek privid! Samo je promjena stalna, ništa drugo! A mi se, ljudi, ne mijenjamo već 10 000 godina i to nas vodi u propast. Tukli smo se onda, tučemo se i sada! Samo je oružje sofisticiranije! Sad ubijamo, a da ni ne vidimo protivnika! Molili smo se božanstvima onda, molimo se i sada! Samo su imena drugačija! 10 000 godina ne napredujem! Osim u svojoj nasilnosti prema svemu; prema okolini, prirodi, životinjama, drugim rasama, drugim državama, drugim religijama…prema svemu i svačemu! Ovisni smo o nasilnosti! Volimo silu! Klanjamo joj se! I ta mi se karakteristika ljudskog roda gadi, izaziva odvratnost! Nismo se prilagodili – sve prilagođavamo svojoj sebičnosti! I to će biti naša propast, ništa drugo. |
- 15:50 - Budi (1) - Iskren - #
05.05.2005., četvrtak
|
ZDRAVLJE Juče sam bio kod doktorice sa nalazima; oporavio sam se, terapiju mi je srezala na pola, samo svaki drugi dan uzimam pilule! Krajem 8-og mjeseca kontrola željeza i pravac - specijalistički pregled! Malo sam izgubio na snazi ovih dana, kad nisam stizao trenirati; jutros sam morao skratiti trening sa utezima! Nije važno, brzo ću to nadoknaditi! TITO Povodom 25-te godišnjice smrti Tita, reći ću samo ovo; bio je od prijatelja i neprijatelja poštovani SVJETSKI DRŽAVNIK, a ovi danas, koji svim silama nastoje minozirati njegovu ulogu u povijesti su sitni politikanti koji gledaju samo svoj osobni interes, sitni političari koji traljavo obavljaju svoj posao, ako ga uopće obavljaju, svi od reda, bez obzira na njihovu stranačku pripadnost! ZABRANA PUŠENJA U VOŽNJI Čitam kako se predlaže zabrana pušenja u vožnji! Nisam vozač i nisam pušač, ali mislim da je to pravi besmisao; orvelovski pokušaj upravljanja ljudima! Dokle se misli ići? Ima li želja za kontrolom građanskog ponašanja kraja? Ja mislim da nema i ako im se ne usprotivimo, jednog će nam dana određivati dan u mjesecu kad smijemo voditi ljubav! Samo je zakonodavcima SVE dozvoljeno! BOMBICA - BOMBONI Evo jednog događaja koji je iznenadio čak i mene, a stvarno sam mislio da me ništa više što se događa u ovom poludjelom svijetu, pogotovo kod nas, ne može iznenaditi. Prilikom jučerašnje večernje šetnje sa psom, ušao sam u market kupiti čokoladu i dok sam stajao u kratkom redu kod blagajne iz puke sam dosade šarao pogledom. Ugledavši jedan predmet na stolu pored same susjedne blagajne, nisam povjerovao svojim očima! Bila je to ručna granata, bomba, sasvim realna imitacija i na prvi se pogled činila stvarna; prva ručnna bojeva granata! Upitao sam blagajnicu što se nalazi u njoj, jer nisam mogao dobro vidjeti, na što mi je ona odgovorila: "Bombončići". Primijetio sam kako smo daleko otišli kad najmanjoj djeci serviramo bombone u takvoj ambalaži, na što se blagajnica osmjehnula i blago zavrtila glavom. Ispričao sam doživljaj prijateljima koji su me čekali vani sa psima, a jedan je od njih ne mogavši vjerovati da je to zbilja, ušao u market da se sam uvjeri. Nemam djece, ali znam da to nije u redu! I za svaku je osudu!!! |
- 10:48 - Budi (8) - Iskren - #
04.05.2005., srijeda
|
Prije više od 2 000 godina jedan je rimljanin, konzul (jako mi je žao što sam mu zaboravio ime), svaki svoj govor u Senatu, bez obzira o čemu je bila riječ, uvijek završavao na isti način: "A inače mislim da moramo razoriti Kartagu!" Ja ću samo reći na početku; mučno mi je od naše stvarnosti! I trebali bi je razoriti! Nisam uspio istrčati! Na petom sam kilometru osjetio nelagodu u grudnom košu, zaustavio se, izmjerio puls koji nije bio prevelik, ali imao sam aritmiju i nisam želio ništa više pokušavati! Ipak sam bio preumoran; znam to, jer sam danas sa lakoćom sa doktorom Draganom istrčao peticu sa pulsom na kraju od svega 152 otkucaja u minuti i koji se rapidno smanjivao! Još dvadesetak dana i bit ću spreman! Danas je krasno išlo, uzbrdo i nizbrdo, ravno sa fartlekom! Često mijenjane ritma nije mi smetalo, disao sam lagano; jedino sam osjećao neku malu težini u kvadricepsima i blagu, opminjujuću bol u desnoj loži; znak da ne pretjerujem sa uzbrdicama! Razmak između dva trčanja je bio samo 14 sati i to nešto govori. Naveče je sad postalo pravilo; puls mi se ustalio na 48 otkucaja u minuti. Najvažniji znak da sam na dobrom putu! Juče smo Fićo i ja sjedili na Korzu i pijuckali, on rum , ja mineralnu (povremeno mi je puhao u lice sa onim svojim ludim cerekom, želeći me podsjetiti na dane kad smo obojica tamanili rum). Uživali smo u lijepom danu i gledali lijepe žene, kad je on odjednom počeo primjećivati vrlo mlade djevojke sa ogromnim pozadinama! Nabrojio ih je 27! Ali sa stvarno OGROMNIM stražnjicama! 27 njih prošetalo je ispred nas u toku jednog sata, sve mlade, vrlo mlade djevojke, ni jedna nije navršila dvadesetu! Je li to neki genetski poremećaj? Kakav način da se provede jutro! |
- 13:16 - Budi (5) - Iskren - #
03.05.2005., utorak
|
Umor, umor, umor! To bi bio sve što osjećam! Naravno, nisam dobro spavao; pretjerujem sa naporima! Znam to i moram prestati! Ali gotovo je!!! Ponovo vrijeme pripada samo meni! Sad ću se dobro odmoriti, a pošto za sutra prognoziraju kišu, večeras odlazim na trčanje! U 10 i 30 imam sastanak sa Fićom na Korzu, pa ćemo malo zajednički gubiti vrijeme klopajući sladoled i promatrajući lijepe žene uz obavezne komentare o poludjeloj modi! Lori je "mazasta", smanjio sam joj klopicu, pa zbog toga neprekidno traži pažnju; i sada mi leži na krilu pored tastature! Iskobeljala se iz svog ležaja odmah čim sam ustao u 6, boji se da ću je i danas napustiti, ali čeka je iznenađenje! Juče sam dobio nalaze (podignula mi ih je stara) i svi su negativni! Napredujem! Osjećam se divlje-snažno, da se tako izrazim, i onaj moj inat se budi u meni! Dok sam se juče znojio na poslu, ulovio sam se kako mislim da bih mogao pretrčati desetku! Počeo sam se samom sebi ceriti, zbilja sam luuuuuuuuuuuuuuuuuuuud za trčanjem! I neka me vrag odnese ako to neću i probati poslijepodne! Samo moram lagano, pažljivo, bez žurbe; na svoj ću pogreb stići, a to je jedino važno! Nema žurbe! Nema straha! Kako je ono pisalo na poligonu? Bol, muka, patnja - uživaj u tome! |
- 07:18 - Budi (7) - Iskren - #
02.05.2005., ponedjeljak
|
Padale su velike riječi, ali su ih oni koji nemaju kruha izviždali, znaju kako od riječi ne mogu živjeti! To bi bio rezime praznika rada, nekada velikog Prvog maja, a sada tek običnog i za neke nostalgičnog dana. I ovaj put su padala obećanja, ali obećanjima se više ne vjeruje! Sve je pomalo ličilo na cirkus! Grah, pasulj, fažol, ukratko klopa, razgrabljena je u tili čas - zapitajte se zašto? Političari su i ovu priliku iskoristili za samoreklamerstvo ili samopromiđbu, kako vam drago! Cirkus! Obećavaju bolje sutra, ali njima to bolje sutra traje još od jučer, a ostalima nikako da stigne! Gdje je nestao ponos ovog naroda? Ima li ga još uopće? Sumnjam! Ostala je samo gola želja za samoodržanjem; preživjeti je glavni moto, umjesto živjeti! Danas nema trčanja, idem raditi, čeka me naporan dan, zato i pišem sad, jer znam da ću doći toliko umoran, da ću se morati prisiliti izvesti Lori u šetnju, koja se, usput rečeno, drži uvrijeđeno jer odbijam je nositi. Mora malo smršaviti! Kaže, Pegy, da mnogi više slave nego rade! Možda! A što rade oni koji su opljačkali ove iste koji su sad bez posla i koji su razgrabili klopu, ne zbog tradicije jedenja graha na jučerašnji dan, već zbog...ali to i sami znate, oprostite, buntovnik se u meni uvijek pjeni... |
- 09:13 - Budi (4) - Iskren - #
01.05.2005., nedjelja
|
Još jedno lijepo trčanje! Dan sunčan, topao, pravi prvomajski i kao stvoren za trčanje u prirodi! Moja Lori me čitavo vrijeme pratila, zajedno smo pretrčali svaku uzbrdicu, pa čak i uz stepenice, a nema ih malo, a kvadricepsi su pjevali i pjevali, pluća mi se nadimala i osjećao sam se divno sretan i vrag mi nije dao mira, pa sam poslljednjih 800 metara tako raspalio, da je Lori ostala iznenađena i zaostala, pa me jedva stigla! Kakvo trčanje! Morao sam upotrijebiti svu snagu volje da se zaustavim; dobio sam volju istrčati onu moju staru rutu do Velog vrha, ruta od 15 km, ali znam da bih to skupo platio; rano je još za to, a osim toga sutra me čeka đavolski naporni rad. Ali nema veze, važno je samo to da ponovo UŽIVAM u trčanju, da ne patim na svakom koraku, da se mišići raduju naporu... I pošto su ovo "osvrti" ne mogu a da se ne osvrnem na Prvi maj, nekad jako slavljeni dan radnika! Međunarodni je to praznik, a mi se odnosimo prema njemu kao da je ništa! Danas će političari - izbori dolaze! - obilaziti kazane sa grahom (pasuljom) i to će biti vjerojatno jedini dan u godini u kojem su pojeli nešto tako obično i svakidašnje! Ne mogu, a da se ne prisjetim nedavno objavljenog jelovnika za vrijeme održavanja nekog samita, uopće nije važno koga, jer ionako ništa nije postignuto, sem što su učesnici bogovski žderali, a svaki pojedini obrok je stajao toliko, da bi netko u Trećem svijetu mogao živjeti čitavih mjesec dana! Kakve su se tu razne đakonije našle! Još samo da su im poslužil1 jezike ptice ševe - po ugledu na rimske careve od prije 2 000 god.! Jer tako se ponašaju, poput careva! Kako oni mogu shvatiti što je glad, kad svakodnevno žderu takve poslastice? Kako mogu enormna bogastva kojima raspolažu pravedno podijeliti? Kad već u samom startu ne mare za umiruće od gladi, dok miluju svoja pohlepna nepca poslasticama, za koje većina bijednika ni ne zna da postoje! A kod nas, u Lijepoj našoj, taj je praznik ko za inat "pao" u nedjelju - mislite li da je zbog toga ponedjeljak neradni dan? Nipošto! Crnči radni narode, da bi ovi drugi bez rada ubirali vaše plodove! I moram dodati, revolucije nisu riješenje, nikad ništa ne postignu, sem što izrode NOVU kastu koja nas opet pljačka! Ali o tome ćemo drugi put, ima toga mnogo... |
- 12:06 - Budi (4) - Iskren - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||