Umor, umor, umor! To bi bio sve što osjećam! Naravno, nisam dobro spavao; pretjerujem sa naporima! Znam to i moram prestati! Ali gotovo je!!! Ponovo vrijeme pripada samo meni! Sad ću se dobro odmoriti, a pošto za sutra prognoziraju kišu, večeras odlazim na trčanje! U 10 i 30 imam sastanak sa Fićom na Korzu, pa ćemo malo zajednički gubiti vrijeme klopajući sladoled i promatrajući lijepe žene uz obavezne komentare o poludjeloj modi!
Lori je "mazasta", smanjio sam joj klopicu, pa zbog toga neprekidno traži pažnju; i sada mi leži na krilu pored tastature! Iskobeljala se iz svog ležaja odmah čim sam ustao u 6, boji se da ću je i danas napustiti, ali čeka je iznenađenje!
Juče sam dobio nalaze (podignula mi ih je stara) i svi su negativni! Napredujem! Osjećam se divlje-snažno, da se tako izrazim, i onaj moj inat se budi u meni! Dok sam se juče znojio na poslu, ulovio sam se kako mislim da bih mogao pretrčati desetku! Počeo sam se samom sebi ceriti, zbilja sam luuuuuuuuuuuuuuuuuuuud za trčanjem! I neka me vrag odnese ako to neću i probati poslijepodne! Samo moram lagano, pažljivo, bez žurbe; na svoj ću pogreb stići, a to je jedino važno! Nema žurbe! Nema straha! Kako je ono pisalo na poligonu? Bol, muka, patnja - uživaj u tome!
Post je objavljen 03.05.2005. u 07:18 sati.