NEPRILAGOĐENI
Jedina živa bića na planeti Zemlji koja nisu prilagođena su ljudi! I to je nepobitna istina! Jedino mi prilagođavamo okolinu prema svojim zamislima i potrebama! Smatramo da smo bolji u kreiranju od same Prirode! Ili od samog boga, kako vam drago.
A oni koji su sasvim i nepopravljivo neprilagođeni, sasvim otuđeni od svega – to su političari! Oni su umislili da su bogovi pa nastoje nas prilagoditi njihovim interesima! Misle da sve znaju, sve razumiju više i bolje od nas, a vrhunac njihove arogancije jest u tome što žele nametnuti svima ostalima svoje vrijednosti, ne brinući o tome jesu li njihove vrijednosti i naše vrijednosti. Žalosno je to, što većina prihvaća njihove vrijednosti, pa tako postaju i njihove i uđu u pakleno kolo koje se neumorno okreće, vrti sve brže i brže, sileći ih da zaboravljaju zašto su u stvari ovdje, na životu, gubeći ljudskost, gubeći smisao, gubeći dostojanstvo, a stječući stvari, mnoge nepotrebne, a za koje su ih političari uvjerili da su im i te kako potrebne!
Uzori običnog, ili malog čovjeka, nikad nisu ljudi vrijedni divljenja, pravi velikani; naprotiv, po njima pljuju i govore sa mržnjom: nemoguće im je shvatiti smisao života takvih velikana, a ono što ne razumiju tjera im strah u kosti! Pohlepu razumiju dobro, jer i sami su pohlepni, pa pljačku koju nad njima vrše političari koji bi im trebali služiti, uvijek nastoje nekako svesti na ljudsko ponašanje; kao, pa svi bi to učinili kad bi bili u mogućnosti! Ljudska je glupost neizmjerna!
Aroganciju političara, koji nas žele svesti u okvire koji njima odgovaraju, da bi nas što više i što bolje eksploatirali, tumače, ti mali ljudi, vizijom budućnosti, koja titra pred očima političara. A istina je da oni nemaju viziju, ni jedan od njihove kaste, jer postali su kasta, izdigli se iznad običnog čovjeka i gledaju na tog istog običnog čovjeka, preko čijih su se leđa uspeli na vlast, kao na puku stvar, alat, koji nemilosrdno odbacuju kad prestane potreba za njim!
U svoju pamet, u svoju viziju, uvjeravaju nas ovih dana, Korzo je puno tih umišljenih veličina, koje su sigurne da znaju izlaz iz bijede u koju su nas upravo oni gurnuli. Na svakom koraku zaustavljaju ljude, šetače, gurajući im letke u ruke, letke na kojima piše da su oni jedini i pravi ljudi za nas. Svi političari vole ljude-glasače ovih dana! Kad prođu izbori zaboraviti će na njih, naravno; ta poslužili su svrsi – pet minuta su se igrali demokracije i to je dovoljno! Pobogu, kamo bi nas odvelo kad bi bilo po njihovom? Netko mora njima upravljati! Za njihovo dobro! Naravno!!!
Uz bok političara stoje ljudi od Crkve, brižno pazeći na nas izgubljene ovce koje bleje prestrašeno u magli nesnalaženja i nerazumijevanja svijeta i događaja oko sebe! Sa svojih propovjednica svojim vjernicima tumače kako će doživljavati svijet, baš kao da njihovi vjernici nemaju ni jedno osjetilo! I samo grabe za sebe! Gdje kod se čovjek okrene, crkve se renoviraju! Iz državnog buđeta redovito pristiže pozamašna suma, svakog mjeseca! Od vjernika za vrijeme službe isto tako! Ljubav prema bogu može se izmjeriti davanjem Crkvi! I poslušne ovce daju, nije važno što ni sami nemaju dovoljno!
Grme sa propovjedaonica o ćudoređu – a koliko ga imaju oni? Nisu se baš pretrgli u pokazivanju čovjekoljublja prema svom vjernom stadu! Još ni jednom vjerniku nije Crkva obnovila kuću oštećenu u nekoj nepogodi, ne mora to biti rat; još ni jednom teškom bolesniku nije platila preskupu operaciju…Ali govore o tome kako treba ljubiti bližnjeg svoga, pa ponekad i previše ljubeći neki odgovaraju Papi, ali sve ostaje u krilu porodice, nitko ne odgovara, sve se zataška; ljudski je praštati, zar ne?
Neprilagođenost ljudske vrste vrišti do neba! Zbog toga i gledamo u nebo, spas tražeći u molitvi, meditaciji, skrivenom smislu života…u svemu i svačemu; jedino ne možemo shvatiti da je ova stvarnost JEDINA stvarnost, a mi, ljudi, ne možemo se snaći u njoj. Ne razumijemo je! I nikad nismo! Pa smo izmislili boga, kralja, političara, sve i svakog ne bi li nekako prebacili teško pitanje egzistecijalizma, u njihovu domenu, jer možda su oni pametniji od nas i znaju kamo idemo. A i lakše je ako te netko vodi, zar ne? Dobrovoljno pristajemo biti ovce!
Ostajemo neprilagođeni u dubokom uvjerenju da smo spoznali istinu, a ni približili joj se nismo! Ne možemo shvatiti da ne postoji univerzalna istina; gledamo zalaz Sunca i kažemo da Sunce zalazi, a onaj sa druge strane polutke gleda izlazak Sunca i kaže da Sunce izlazi i obojica su u pravu i obojica ne govore istinu; ne izlazi Sunce, niti zalazi; Zemlja se okreće i sve je tek privid! Samo je promjena stalna, ništa drugo! A mi se, ljudi, ne mijenjamo već 10 000 godina i to nas vodi u propast. Tukli smo se onda, tučemo se i sada! Samo je oružje sofisticiranije! Sad ubijamo, a da ni ne vidimo protivnika! Molili smo se božanstvima onda, molimo se i sada! Samo su imena drugačija! 10 000 godina ne napredujem! Osim u svojoj nasilnosti prema svemu; prema okolini, prirodi, životinjama, drugim rasama, drugim državama, drugim religijama…prema svemu i svačemu! Ovisni smo o nasilnosti! Volimo silu! Klanjamo joj se! I ta mi se karakteristika ljudskog roda gadi, izaziva odvratnost! Nismo se prilagodili – sve prilagođavamo svojoj sebičnosti! I to će biti naša propast, ništa drugo.
Post je objavljen 06.05.2005. u 15:50 sati.