Vrijeme idealno za trening i dobro sam to iskoristio. Sa Lori sam otišao na zaobilaznicu, prije toga odradivši trbušnjake, pa počeo prvih 800 m lagano, a kasnije sve brže, svejedno čuvajući snagu, dišući lagano, duboko i bez napora. Moram priznati; malo sam sumnjao u svoje mogućnosti, ali su se sumnje brzo raspršile! Do sada sam dva puta trčao, zbilja TRČAO, sa Aleksandrom i mislio sam da me možda on "vukao". Već nakon prvog kilometra osjetio sam da to nije tako, da mogu i sam, ne trebi mi "vuča". Postepeno sam povisivao tempo i namjestio ga tako da sam za 30 min. istrčao točno 5 km. Zatim sam odjogirao niz ulicu do parka i sa dr. Draganom prešao još tri, ali prave laganice, ukupno 8 km. Nije loše! Nakon 5 km puls mi je bio 172, ali je odmah pao na 120, a aritmije uopće NIJE bilo!!! To je znak da mogu ići i do 10 km! Dr. Dragan mi je pročitao misao i opomenuo me da ne pretjerujem, rekavši mi da sve mogu upropastiti. Kod njega ću na operaciju i on zna što govori, ali meni ne da vrag mira i svejedno u nedjelju idem do Velog vrha, runda od 12 km sa gadnom uzbrdicom na početku! Tko ne riskira, ne profitira! Pun mi je nos puzanja po zemlji! HOĆU TRČATI !
Moja ljubimica, Lori, danas je pošteno odradila svoje: trčala je pored mene, a u parku je veselo lajala, kad smo se malo udaljili od nje. Dao sam joj obilnu klopicu i sad zadovoljno leži pored mene na suncu!
Kad sam stigao kući, navalio sam na utege i odradio turu! Sa lakoćom!
Sutra ću samo lagano trčkarati sa doktorom, čuvati snagu za nedjelju i misliti na stazu koja me čeka, na one gadne uzbrdice, unaprijed u mislima pretrčati stazu!
O stanju u svijetu i Hrvatskoj neću pisati, ne danas, uživati ću u opuštanju...Danas me nija briga gdje to srlja ljudski rod...
"Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora".
Post je objavljen 13.05.2005. u 13:40 sati.