Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
nedjelja,31.12.2006.
Sretna ti Nova godina, ljubavi moja!
Kakvu ti čestitku napisati, najdraže moje,
Kako sve osjećaje pretočiti samo u riječi.
Za takvo nešto trebala bi mi cijela vječnost,
I uvijek bih ti imala još nešto lijepo i važno reći.
Pronašao si me u tuzi, zbunjenu i nijemu,
Usnama obrisao suzu što je niz obraz klizila.
Ista sudbina, ali i neka kemija među nama,
Bila je dovoljna da bi nas zauvijek zbližila.
Ušetao si u moj svijet, sa osmijehom na licu,
A pomislila sam kako je za mene život stao.
Ohrabrio si me da postoji ljepše i bolje sutra,
Pogledao me, zagrlio i ruku mi svoju dao.
Poklonio si mi sebe, cijelog, samo sam to i trebala,
Pružio si mi ljubav, iskrenost, sreću i povjerenje.
Sve što mi je nedostajalo, u tebi sam pronašla,
Ti si nova zora, radost života i moje opredjeljenje.
Uz tebe je sve ljepše, veselije, opuštenije i jasnije,
Naučio si me da svijet gledam novim, realnim očima.
Pokazao si mi kako uvijek postoji gore od goreg,
I da nisam sama i napuštena u dugim zimskim noćima.
Kako ti riječima reći sve ono što sada osjećam,
A mislila sam da poznajem sve riječi ovog svijeta?
Djelima ću ti pokazati ovu svoju ogromnu ljubav,
A riječima zaželjeti sretna i vesela sva nova ljeta.
Ovo je moja čestitka, koju sam svima vama ostavila na blogu!
Svi ste vi meni jednako dragi, svi ste vi moje mirisne dunje i svi
zaslužujete iste želje i iste riječi. I zato vam svima i čestitam
jednom čestitkom, ali iskrenom i iz srca!
Nova godina je na pragu, Stara polako izmiče... i neka izmiče. Mogla je biti i bolja, ali zato vam svima od srca želim da u ovoj, nadolazećoj, 2007. godini doživite puno više zdravlja, sreće, zadovoljstva, ljubavi, blagostanja i vedrine. I neka vam se sve želje ispune, neka tuga nestane, a sreća zakorači na velika vrata u vaš život i život vaše obitelji. Želim vam to, od sveg srca.
Moja se sreća ogleda u očima tvojim,
U njima se skrivaju svi poljupci i osmijesi.
Ti si moj pokretač, ali i moja kočnica,
Uz mene si kad me prate i uspijesi i neuspijesi.
Moj si anđeo čuvar, moja jedina zaštita,
Kad nisi uz mene, i mislima me braniš.
Sa tvojih usana najslađe riječi ispijam,
I svojom ljubavlju uvijek me dovoljno hraniš.
Uzdahom kad te pozovem, osjetiš to odmah,
U moj zivot unosiš smirenje, radost i sreću.
Moje raspoloženje prepoznaješ i uvažavaš ga,
I znaš da te nikad u životu povrijediti neću.
A kako i povrijediti nekoga, kome sam dala sebe,
Tko je gospodar mog tijela, srca i moje duše.
Ti si uvijek uz mene, kad mi je najteže i najbolnije,
I kad suze poteku i hoće da me potpuno uguše.
Moja utjeha, moj mir, moje veselje i moj ponos,
Nisam ni slutila da takav dar sudbine mogu da dobijem.
Moja si mudrost, potvrda mojih misli, moj oslonac,
Jedini čovjek koji me uz suze može natjerati da se smijem.
Tamo gdje se dodiruju svjetlost i tama,
I gdje snovi i stvarnost nemaju granicu,
Tu smo sagradili naš raj i kraljevstvo
I otvorili ljepšeg i novog života stranicu.
Postoji to mjesto, to je samo naš svijet,
U kojem mi daruješ najslađi cjelov svoj.
Tu si mi se zakleo na svoju vječnu ljubav,
Uz obećanje kako ćeš zauvijek biti jedino moj.
A ja sam ti ponudila svoju dušu, srce i tijelo,
Jer riječi ti nudim u stihovima svojim svaki dan.
Naše misli, želje i ljubav spleli su se u jedno,
A ruke i zagrljaj potvrdili kako sve ovo nije san.
Ovo je mjesto omeđeno samo našom ljubavlju,
I nema oblaka da sakriju sunce i da nam prijete.
Sagradili smo svijet u kojem nema laži i nepovjerenja,
I u kojem se sve rješava razgovorom, bez suza i osvete.
Stvorili smo život kakav smo oduvijek htjeli,
O kakvom smo cijeli svoj vijek sanjali snove.
Blagoslovljeni smo i sunčevim sjajem i mjesečinom,
A zvijezde su saveznici i čuvari ogromne ljubavi ove.
Spusti poljubac na moje vrele usne,
Probudi u meni sve snove i želje.
Onako drhtava, u trenutku zanosa,
Bit ću tvoja ljubav, radost i veselje.
Pratit ću te vječno, uz tebe sam stalno
I vjerna ću ti biti do kraja svog života.
Kada se srodne duše dodirnu i sljube,
Treba li što više tražit od života?
A kada poželiš, da ti snagu pružim,
Da se i ti nekad na mene osloniš,
Tu sam, jer te volim cijelim svojim bićem.
Zbog tebe postojim i znam da me voliš.
Ponudi mi svoje rame, meko, nježno i toplo,
Primi me u svoje široko i snažno krilo.
Uz tebe ću se osjećati opušteno i sigurno,
I zaboraviti sve ono što je nekada ružno bilo.
Radosti moja, sve tuge ostavljam iza sebe,
Ti si moj oslonac, ti si mi na lice vratio osmijeh.
Po prvi puta sam nekome povjerovala na riječ,
Prepuštajući se potpuno, a znajući da ne pravim grijeh.
U moj si život unio vedrinu, sreću i ogromnu ljubav,
Ni slutila nisam koliko je u meni emocija stalo.
Tijelo je prepoznalo svu iskrenost tvojih dodira
I cijelim ti se bićem potpuno i svjesno predalo.
Sva pripadam tebi, to osjećaš i znaš već odavno,
Povjerenje smo izgradili, svaka sumnja je prestala.
Ovo je ljubav u koju smo oboje uložili mnogo,
Pa je zato i njegujemo, da ne bi tek tako nestala.
Radujte se narodi, kad čujete glas,
da se Isus porodi u blaženi čas.
Svaki narod čuj, čuj,
i Betlemu pristupljuj,
pristupljuj.
Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici
I tko trpi uboštvo na toj tvrdoj slamici.
To otajstvo čuj, čuj,
i k jaslicam pristupljuj!
Pristupljuj!
Raduje se Marija s Josipom gledeći
Anđeo pjeva "Glorija" po zraku leteći
I ti, svijete čitavi,
Spasitelja pozdravi!
Pozdravi!
(tradicionalna božićna pjesma)
---------------------------------
Sretni nastupajući blagdani dragim prijateljima, mojim anđelima,
mirisnim dunjama, koje su mi sve jednako drage i ovaj raspored
je napravljen samo prema tome kako su otprilike dolazili na moj
blog i ostavljali trag, kako na blogu, tako i u mom srcu:
Ribarnica, Erin, Osmijeh, Rajna, Hera, Forza Fiume, Gajo,Trill,
Fallen Angel AU, Lotos, RiLady,En-Sof, Prolaznik, HAHAHA, očevi,
M.H.Svabica, Artphoto, jahač oluje, čarolija, faraonn, Iskra, Friva,
tockica svjetlosti, safiris, modri odsjaj,Univerzum,Magična noć,
Neretvansko dite, zaljubljena mala, Teuta i njen Zeleni, Tihi,
Evangelista, Timea, Lady Di, Škropec, Pjesma o jednoj
mladosti, darkwolf, mimoza9,Extion, Tihi, Ksenija, Galadlier,
Marija Helena, Mačko, Zevemail, Tanja, Miki, Goldeneye,
Gogoo, Auroraisa, Jamais, BW, Erchamion, Sunce, Mladen,
Frkachu, Zentren, Neni, Slatko-grko, Fri, Lady Nada, Smuki,
Smajly,cvjetovi zla, Prorok, Grof V., forsaken angel, kenguur,
sjeta, Almaa, aquaria, zeleni kaputi, sonata ljubavi, focus,
sa okusom soli, sam, justawoman, Poeta, svijet od stakla,
neću tako, provincijalka, mari, fizikalac, izgubljena, pitalica 7,
katrida, ledena, morenza, frida, poeta Jesenjin, boxerworld,
Mysteries, plava_mala, yana, šljokica, poZoy, Pegica, vrabac,
grintavac, kristalni beskraj, Megi, Melody, sara515, Sanja45,
sonata snova, Forsaken Angel, buket crvenih ruža, Riječi tišine,
1Njofra, santea,blog bijesne domaćice, triptih, prozirna, Aries,
Riječi života, Thora, stopalce, Biti bolji, Vera, Festina Lente,
tear, melodius, atlantida, sunlight, Medo, Persona ingrata, Zagi,
Desert rose, Sivka, Ina, Pjesnik, Gaspodin profesor,B.J.U.P.,
Nina MB, Alpaćino, Vatroslav, Maura, Merita, josephmartonus,
myroom, maja60, neke ljubavi su vječne, Ptica s drevnog gorja,
Zrmanja, Van Ver, Vodenjak, U prolazu, Niki,manga.blanco, _*_ ,
Leona, Lory, letmesee,Zvjezdana, Bezimeni, JJ, Marlon Brando,
Zabranjeno voće, Lei. Siddartha, Megane........
i svima onima koje sam izostavila, ali nenamjerno, jer je nemoguće
"upratiti" sve koji posjete blog,te onima koji me posjećuju
na blogu i čitaju moje tekstove ne ostavljajući komentare,
kao i anonimnim prolaznicima koji ostave poneki trag.
Blagdani su pred nama, vrijeme je za obiteljska okupljanja.
Svodimo račune, sve ružne trenutke želimo ostaviti u
ovoj staroj 2006. godini, a neke nove trenutke isčekujemo
u nadolazećoj 2007. godini. Nadamo se da će biti daleko više
sretnih i veselih trenutaka od onih tužnih, da će se život
i nama nasmiješiti i da ćemo u novu godinu zakoračiti veseliji,
vedriji, smireniji i nadasve zdraviji.
Od srca vam čestitam predstojeće blagdane i provedite ih
što ljepse i ugodnije u krugu onih koje volite i onih koji vas vole.
Ako su i daleko, zatvorite oči, pružite ruku, sigurno ćete ih osjetiti.
Dragi ljudi su nam uvijek u srcu i uvijek su nam blizu, tu,
uz nas.
NEKA VAM JE ČESTIT BOŽIĆ I SRETNA NOVA GODINA !!!!!
Ti si jedini odbljesak moga otvorenog oka,
Kao sjaj ogledala, potvrđenu vraćaš mi nadu.
U tvojim rukama stotinu kamina je upaljeno,
I ja se ne osjećam zaboravljenom u ovom gradu.
Svi zidovi šutnje i neprijateljstva oko mene,
Tvojom rječju i ljubavlju ruše se i padaju.
Ti si vjesnik nekih novih, ljepših budućih dana,
Ona vedrina kojoj se svi, olujom zahvaćeni, raduju.
Tvoje usne ne lažu, one su strast u istini,
I kad ljube kratko, ostavljaju trajan trag.
U trenutku kad si se pojavio u mom životu,
Nisam ni slutila da ćeš mi toliko postati drag.
I da će mi toliko prijati ljubav što mi je daješ,
Spletene ruke u grču potrebe za toplinom.
Kad si me dodirnuo svojim pogledom i srcem,
Nagradio si me nježnošću, srećom i istinom.
Moja ljubav nije zahvala, ona je iskrenost,
Osjećaj koji se probudi samo jednom u životu.
Ja sam je doživjela, kad si mi ruke pružio,
I sad uživam, osjećajući svu njenu ljepotu.
Probudi me svojim poljupcima,
Poharaj sve snove nedosanjane
I zagospodari svjetlom, mrakom i sjenom.
Budi onaj dio mene što je najjači,
Pa me svojom ljubavlju još više ojačaj.
Objeručke prihvaćam svaku tvoju nagradu,
Ako je u vidu tvog prisustva.
Ovisnik sam tebe u sebi,
A ne želim nikakvo izliječenje.
Gutaj moje dodire smjele,
Ja ću tvoje uzdisaje pratiti.
Našim sjedinjenjem,
Postat ćemo hram ljubavi,
Vječna vjera u radost i sreću,
Nepregledna bujnost osjećaja
I život kakav smo oduvijek željeli.
Život, ljubavlju obrubljen,
U kojem se dvije zvijezde sjajne,
Nakon dugog traženja, susreću,
I jedna uz drugu, prema vječnosti kreću.
Ispod spuštenog kapka
Plamen požude zapaljen.
Kad te mirisom osjetim
Otvorit ću zaljubljene oči.
Lavina strasti će krenuti
Bjesomučno, neuhvatljivo,
I između mene i tebe, samo će
Nezaustavljivo da se toči.
Molim te, nastavi dlanovima,
Sve ono što će oči užarene
Prenijeti na tvoje prste.
Klizi po meni, kao pogledom,
I svaki dio mene istraži.
U onom najskrivenijem kutku
Pronaći ćeš ugravirano ime svoje,
Prepoznat će te, u tome su draži,
Jer sve na meni je samo tvoje.
Pa kad ti se dlanovi užare,
Nastavi usnama svojim
Izvlačiti svu pohotu iz mene.
Prepustit ću ti se onako,
Kako to znaju samo zaljubljene žene.
Sve što želiš da se tebi čini,
Molim te, poslušaj srce i tijelo.
Sve to isto meni ovog trena učini
I konačno pređi sa riječi na djelo.
Kako bi samo zabolili nepokušaji
U ona rosna jutra sanjana.
Kako bi se osvetio neposluh
Prema srcu, zbog moje tvrdoglavosti.
Kako je sve moglo biti drugačije,
Da onog dana nisam tebe poslušala.
Pitam se, ponekad, bi li ova ljubav
Ikad započela, vriska da nije bilo?
U mom neizmjernom očajanju,
Tvoja je ruka jedina iskreno pružena,
I najsigurnije utočište mi je bila.
Tvoja nježnost i toplina
I vjerovanje u mene,
Vratili su mi zamopouzdanje
I ponovo osposobili krila.
Nisam više robinja nepoželjna,
Sad sam tvoja nebeska vila.
Mreža tvoje bezgranične ljubavi
Ne lovi, nije bezdušni ubica.
Ona je čuvar tvoga blaga,
Dragocjenog izvora nepresušne sreće.
Vlasnik si i gospodar,
Ali i jedini prijatelj moga srca.
Dodirom dlana upali
Sva svjetla moje duše.
I neka se sva požuda
U buktinju jednu stopi.
Ovo su samo naši trenuci,
Naše blaženstvo i sjedinjenje.
Ovo je ljubav u kojoj se uvijek daje
I u kojoj se nikada i ništa ne gubi.
U moj si život unio pregršt radosti,
Smijeh i smirenost mojim licem vlada.
Ti, najljepša pjesmo moga života,
Zauvijek si se nastanio u mom srcu sada.
Moji trenuci više nisu samotni i tužni,
Ti si u njima, moja svjetlost i dan.
Sigurna sam, sve što mi treba je tvoja ljubav,
I u stvarnost pretočen zajednički san.
Ne odustajem, dušo, ti znaš da sam borac,
Ne prepuštam se životu da me baca tek tako.
Uz tebe, želim da ponovo dišem i živim,
Iako znam da to neće biti baš tako lako.
Imamo jedno drugo i vjeru u same sebe,
I želimo oboje doživjeti iskrenu sreću.
Zaslužili smo, nakon toliko tuge i patnje,
Da se i naša životna kola uzbrdo kreću.
Naučio si me da je ljubav najveća vrijednost
I da je temelj sreće povjerenje među nama.
Vjerujem ti, ljubavi moja, znam da me voliš
I nikad više neću biti zaboravljena i sama.
Uranjam u tvoj zagrljaj,
Kao uzdrhtalo dijete,
Što zaštitu i toplinu traži.
Molim te, daj me osnaži.
Nježnošću svojom božanskom
Cijelu me prekrij, do kraja.
Uvij me nebrojeno puta
U omotač svoje ljubavi.
Najljepše se u tvom zagrljaju sniva,
Kad me preplavi ocean emocija.
Makar i sutra da sve nestane,
Da i sama apokalipsa nastupi,
Niti jednog trenutka ne bih zažalila,
Što te volim i što sam ti se prepustila.
Jer, kad se uvučem u tvoje ruke,
Kad zadrhtim od želje i strasti,
Kad znam da mi cijeli pripadaš
I da te od nikoga ne moram krasti.
Prepustit ću se strastveno tebi,
Učahuriti u tvoje srce, dušu i tijelo,
Oslobođeno svih stega i tuga,
Moje će biće tvojim se nazvati, cijelo.
Kad zaronim u tvoj meki zagrljaj,
I kad mi šapneš koliko me voliš,
Priznat ću ti, samo sam uz tebe sretna,
I zahvalna životu, što za mene postojiš.
Znate li sa koje planine
Dolaze najljepši osjećaji,
I jedinstveni, treperavi zvuci,
Kao da anđeo prebire po liri?
Otkrit ću vam, to znaju
Samo oni zaljubljeni.
Sva ta ljepota dolazi
Sa planine ljubavi,
Čiji su obronci užitak,
a podnožje mirni snovi.
Mi smo je pohodili,
Na tren se zaustavili, i onda
Zauvijek na njoj nastanili.
I ma gdje god da zakoračimo
Ona je pod nogama.
Kad god zaprijeti zaborav,
Ili nas počne gušiti navika,
Ona je opomena u nama.
Njen vrhunac je strast,
A odatle se i zvjezdano nebo
Može, slobodno, rukom dosegnuti.
U mojim prstima
Zaplele su se tvoje misli.
Polako ih rasčešljavam,
A iz svake po jedna želja niče.
Misao na tebe i želja da si tu.
Misao na dodir i želja za njim.
Misao na riječ i jeka među mislima.
Misao na ljubav i tvoje postojanje u meni.
Ako si gospodar moga srca,
Vladar mojih dana i noći,
Onda budi i putnik,
Što će tijelom, punim čežnje,
Radosno hodati, bez putokaza.
Što će krvotokom putovati,
I snovima sagraditi most
Da pređu u stvarnost.
Tada je zastala riječ,
Zanijemila od dodira.
Vatrom svog pogleda
Opožario si moje tijelo,
Vulkan strasti probudio,
Što ni osmijehu tvome
Odoljeti ne može.
Jesen života pretvorio u proljeće,
Omladio grane, izdanke nove dajem.
Sad ponovo i listam i pupam
I cvijet ću plodom zamijeniti.
Sva si moja čula izoštrio,
Moju ljubav umnogostručio,
Poljupcem svojim me obilježio
I sad pripadam samo i jedino tebi.
Tamo, gdje me je tvoje srce vezalo,
Na vječnost ljubavi sam ti se zaklela.
Ponovni susret dvije duše sa Neretve
Draga prijateljice, draga Auroraisa Isti osjećaj je i mene obuzeo, ovaj put kiša nije padala, ali i da je, susret ne bi izostao. Prelijepi su i predragocjeni svi trenuci provedeni u razgovoru s tobom, u smijehu, šali, druženju, u prisjećanju na neke dane iz djetinjstva....Hvala ti što postojiš, hvala ti još jednom na divnom prijateljstvu koje mi pružaš. Maloprije sam doputovala, umorna, ali sretna...naš susret je zaista ponovo pokazao i dokazao da pravo i iskreno prijateljstvo postoji...I neka traje....divno te imati za prijateljicu...
Na stanicu ljubavi
Vlakovi nikada ne kasne.
I ne kupuju se povratne karte,
Ni s popustom, ni bez popusta.
Ovdje, jednostavno, svi vlakovi,
Kad krenu, ne vraćaju se.
U novom danu, posvećenom,
Kao bespomoćno, goluždravo ptiče,
Toplinu tvog dlana tražim.
Jer, evo, već naše vrijeme sviće
I riječima se tvojim snažim.
Može život da osvane
I nekim novim zorama.
Nama su naše zore dodijeljene,
Da ih u dvoje čekamo,
Bilo kada i bilo gdje.
Mi smo stanica ljubavi,
A tu vlakovi nikada ne kasne.
Pogledom mi miluješ tijelo,
Ljubiš svaki milimetar kože.
Ti, anđele mojih snova,
Što i budnost moju čuvaš.
Zbog tebe je tren postao vječnost
I duša moja u vodopad se pretvorila.
Sjaj očiju tvojih i zvijezde je zasjenio,
A strast tijela sve potrese posramila.
Ti si nebo bez ijednog oblaka,
More bez oluja i valova,
Dan kad se kiša i sunce smjenjuju,
Onako, po mojoj želji, bez svađe.
Tvoj treptaj oka, moja je jasnoća,
Dodir ruke, snaga što me jača.
Tvoja riječ, istina je što neće zaboljeti,
Tvoje srce - moje najsigurnije utočište.
Pjesmom sam te uzdigla do nebesa.
U oblaku ljubavi, rasplinuti,
Pogledima se došaptavamo.
Uzdrhtalim rukama sreće
Čeznutljivo se dodirujemo.
Bez ikakvih ograničenja,
Plovimo vodama naših tijela.
Ovo i nije rijeka želja, što je pratimo,
Ovo je ocean požude u kojem se utapamo.
Cijelu me pretražuješ,
Od malog prsta na nozi,
Ispod kože, lelujavo,
Osvajaš me dio po dio.
Nemoj prestajati, prija mi,
Svako otkrivanje tebe u meni.
Ne odustani ni onda,
Kad ti se moj dah učini isprekidanim,
I kad očima počnem ubijati mrak.
U blaženstvu sjedinjenja
Naših zajedničkih misli i snova,
Poniranjem jedno u drugo,
Mi osmišljavamo život.
Ti znaš, niz obronke moje duše,
Uzavrela, poput lave,
Rijeka emocija se slijeva.
Obrušava se svom silinom,
A ti je željno dočekuješ, raširenih ruku.
Iz magle je izronilo Sunce
Kad si se ti pojavio na obzoru.
Lagano, poprimalo je jasnoću
Svakim tvojim korakom naprijed.
Došli ste zajedno u moj život.
Ruku pod ruku, sa istim osmijehom,
Vedrina je zračila iz svake pore.
Naučio si me da se smijem,
Da vjerujem u sebe, kao u tebe.
Osvijetlio si mi vidike,
Namjestio nove putokaze.
Sad svaki korak napravljen,
Iz moga srca u tvoje ide.
Svaka stopa ostavljena,
Povezuje nam postojanje.
Sad znam, kad nestaneš na tren,
To je kao kad Sunce ide na počinak,
Kao da Mjesecu čini ustupak.
Ne smijem im priznati:
Sunce noći u mojoj sobi
I zajedno samnom se budi.
Brušene dijamante mojih očiju,
I gorski kristal čiste mi duše
Poklanjam ti, bez ičega za uzvrat.
Mojim usidrenim mislima
Tvoje ime je odavno zagospodarilo.
Kapetan si moga srca, mojih misli,
Mojih snova i moga života.
I slani okus povremene suze
Ti slatkoćom svojih dodira mijenjaš.
Kristale soli u kristale šećera,
Kemijskim procesom ljubavi pretvaraš.
Moj si čarobnjak, alkemičar,
Mudrost nekih novih dana,
Na dlanu si iscrtan kao linija mog života.
Koračaš uzanim puteljcima moje slobode,
Spretno, naviknut na to odavno.
Ti si glas istine i nježnosti
U okruženju podlih udaraca,
Pa ni tvoja mala greška
Više u meni tugu ne stvara,
Ne prišivam ti je na savjest.
Život si smislen i realan,
Mojim životom sanjara ukrašen.
Tamo gdje je stala moja pisana riječ,
Ti si stihovima stvarnosti nastavio.
Tvoj zagrljaj je kao školjka,
U kojoj biser ne sjaji, nego kuca.
Šum ljubavi prolazi drhtajima
I ne čujem ga uhom,
Ćutim ga svom svojom dušom.
More čežnje u meni nadire,
U valovima, prelijevaju se,
Strasni uzdasi tijela.
Dubinama predajem
Svu požudu u nama.
More vode i more lave
Uporedo putuju.
Zapjenjeni, naviru
Snovi nedosanjani.
Hoće da bokom osjete
Udarac u hridi stvarnosti.
Da se ne razbiju
U svoj jačini nadiranja.
Zaustavi bar jedan njihov dio,
U obje polovice svoje školjke,
Dok se potpuno ne zatvoriš.
Neka meko uzglavlje
Tvom biseru budu.
Prije, nego se sva
Svjetla pogase.
Uzela sam u ruke poklon trenutka.
Oblaci mi se zapleli u njedrima,
Pogledima omeđuješ moje postojanje,
Tvoji dodiri na bedrima mi leže.
Sve nade, odavno potonule,
Uskrsnut ćeš dodirom usana.
Sve vatre i vriskove mog tijela,
Gasit će tvoje ruke oplemenjene.
Svojim trajanjem u meni,
Izdignut ćeš me iznad svakodnevnice.
Molim te, nek slijedeći korak
Bude poniranje u moju dušu.
Tek tako, jedino ćeš saznati,
Koliko si bogatstva pohranio u meni,
I koliko si mojih skrivenih snova
Pretvorio u željenu stvarnost.
Preklinjem te,
Od sada do vječnosti,
Čežnju mi ljubavlju gasi.
Tu sam, čekam te,
Poput njive uzorane,
Prijemljiva, sva u isčekivanju,
Sjeme ljubavi po meni da raspeš.
Dišem svakom svojom porom,
Dok po meni orgijaju osjetila
Svim svojim intenzitetom.
Oči te traže, gladne su tebe,
Riječima sam ti ime ispisala,
U nosnicama tvoj miris ćutim.
I još čekam nestrpljivo,
Samo tvoj dodir.
Da se raspojasaš,
Da se raširiš po mojim brazdama,
Da duboko zaoreš,
I vječni trag ostaviš u meni.
Jednoga dana i zemlja će plodna
Propjevati imenom ljubavi naše.
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.