Na stanicu ljubavi
Vlakovi nikada ne kasne.
I ne kupuju se povratne karte,
Ni s popustom, ni bez popusta.
Ovdje, jednostavno, svi vlakovi,
Kad krenu, ne vraćaju se.
U novom danu, posvećenom,
Kao bespomoćno, goluždravo ptiče,
Toplinu tvog dlana tražim.
Jer, evo, već naše vrijeme sviće
I riječima se tvojim snažim.
Može život da osvane
I nekim novim zorama.
Nama su naše zore dodijeljene,
Da ih u dvoje čekamo,
Bilo kada i bilo gdje.
Mi smo stanica ljubavi,
A tu vlakovi nikada ne kasne.