Ti si jedini odbljesak moga otvorenog oka,
Kao sjaj ogledala, potvrđenu vraćaš mi nadu.
U tvojim rukama stotinu kamina je upaljeno,
I ja se ne osjećam zaboravljenom u ovom gradu.
Svi zidovi šutnje i neprijateljstva oko mene,
Tvojom rječju i ljubavlju ruše se i padaju.
Ti si vjesnik nekih novih, ljepših budućih dana,
Ona vedrina kojoj se svi, olujom zahvaćeni, raduju.
Tvoje usne ne lažu, one su strast u istini,
I kad ljube kratko, ostavljaju trajan trag.
U trenutku kad si se pojavio u mom životu,
Nisam ni slutila da ćeš mi toliko postati drag.
I da će mi toliko prijati ljubav što mi je daješ,
Spletene ruke u grču potrebe za toplinom.
Kad si me dodirnuo svojim pogledom i srcem,
Nagradio si me nježnošću, srećom i istinom.
Moja ljubav nije zahvala, ona je iskrenost,
Osjećaj koji se probudi samo jednom u životu.
Ja sam je doživjela, kad si mi ruke pružio,
I sad uživam, osjećajući svu njenu ljepotu.