Marketing
Riječi
Brže su od svake misli.
Strelovito, poput munje,
A teške, kao kamen,
Na srce ti padnu.
Kad ih izgovoriš jednom,
Nikad se ne vraćaju iste.
Budu i gore i žešće i jače,
I onda se obično plače.
Krenu sa srca,
Kao da je olistalo,
Pa sad otkidanjem,
Svoju jesen dočekuju.
Ubojite, teške, nepromišljene,
U slijepoj želji da povrijede.
Umjesto da stanu,
Na samom izlasku iz duše.
Da se, suzama ovlažene, otrijezne
I da slijepilo bijesa progutaju.
Da same sebe uguše.
Zašto riječi tako jako zaboljeti znaju?
Post je objavljen 02.12.2006. u 05:19 sati.