Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






subota,25.02.2006.





Zovem se Čekanje

(Uvijek ću te čekati)

Tog jutra si me probudio rano i tiho,
Šapatom jednim i snenim poljupcem samo.
I lagano me zaogrnuo kišnim ogrtačem
I poveo stazama koje samo mi znamo.

U našu šumu snova, među stabla istine,
Privio si me i čvrsto stisnuo oko struka.
Započeo si priču negdje od sredine,
Dok je u tvojoj ruci drhtala moja ruka.

Govorio si mi riječi nepoznate i daleke,
U njima sam kopala bunare svojih strasti.
Nijedan nisam uspjela tijelom svojim zgotoviti,
I znala sam da ću te opet kao i do sada krasti.

Pričao si o sebi, o nama,o daljini što prijeti,
A ja sam razaznavala kontrure novog dana.
Jesi li mi to htio nešto teško i tužno priznati,
Bojeći se da se ne otvori još jedna nova rana.

Ne trebaš se bojati, moje je srce naučilo,
Ono je toliko izranjavano i izgaženo bilo.
Slobodno reci, sve ću stojećki izdržati,
Samo ću se malo naslonit na tvoje krilo.

Tek toliko da te dodirnem još samo jednom,
Da se stari drhtaj drhtajem ponovo vrati.
I slobodno idi, znam da te daljine zovu,
Ali misli moje i srce uvijek će da te prati.

Pa kad poželiš jednom da se opet vratiš,
U našu šumu snova, među stabla istine,
Nemoj se iznenaditi ako se ne pronađeš,
Na stablu će biti urezano samo moje ime.







- 06:37 - Što misliš (35) - Misli na Tropske Šume - #
- 08:05 - "Mirisni trag" (0) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.