Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,27.02.2006.






Nakon svega što se danas odvijalo na ovom mom blogu, nakon
sukoba između mene i jednog blogera,kojeg još uvijek smatram za
dobrog prijatelja, samo je u nekim problemima, pa mu treba malo
odmora,donosim vam poruku jedne moje virtualne prijateljice, koja me
obradovala ovom porukom i koja je zapravo ušla u bit svega.Svi smo mi
ljudi od krvi i mesa, ali ne možemo se svi jednako razumjevati, ragirati
i prihvacati. I treba znati balansirati, odrzavati ravnotezu da nekoga ne
bi povrijedili, a često, to nam baš i ne polazi za rukom.

Griješiti je ljudski, tražiti ispriku je dokaz veličine čovjeka, a opraštati
je veličanstveno. To mogu samo Veliki ljudi.

Slijedi poruka moje virtualne prijateljice:


"Draga Dahlija!

Vidim da te jučerašnja ispovjedaonica nije izbacila iz forme - i
danas su ti predivne pjesme... najprije me rastužiš, pa onda raznježiš...
a tek fotografije... muzika... komentari... SVE !

Sve do jučer, mislila sam da je virtualni svijet samo bajka, bijeg iz
stvarnosti, utočište... Zaista je kopija realnog života... tražim opravdanje
za to... razmišljam - pa ti se ne uklapaš u prosječnost, normalno je da
izazivaš reakcije, bilo dobre, bilo loše... i još se nedaš, komentiraš - izdižeš se...
ne mogu to mnogi podnijeti... jer kako se usuđuješ pokazivati toliko dara?!
Čak i tvoje iskrene ispovjedi, nezadovoljstvo, tuga.. način na koji pišeš - opet
imaju dojam nadmoćnosti, iritiraš vladanjem situacijom... Eto, tako ja to
doživljavam. Kada se krećeš u drugom društvo, među blogerima,
sasvim je drugačija slika. Čitala sam i tvoje komentare fotografija
"Jahača oluje"...tvoj komentar trebao bi biti zapisan uz svaku fotografiju,
jer pojačava doživljaj...

I onda se zapitam - kako te može povrijediti netko tko te niti ne može razumjeti?! "

(Nirvana)


- 19:17 - Što misliš (4) - Misli na Tropske Šume - #
- 08:00 - "Mirisni trag" (0) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.