Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






srijeda,01.02.2006.




Zahvalnost


Tragove svoje prošlosti sam izbrisala davno,
Samo sam ostavila datum rođenja i ime svoje,
Jer sve ono što sam u toj prošlosti proživjela
Bilo je teško, sumorno, patničko, iako samo moje.

Izbrisala sam potpuno tugu i bol sa svoga lica,
Nerazumjevanje onih do kojih mi je bilo stalo,
Jer sam shvatila kako sam prepuštena sama sebi
I kako nitko od njih, za mene, nije mario niti malo.

Nizala sam bolne dane svoje samoće i tuge
Iako zapravo fizički i nisam nikad bila sama.
Gušila suze i bijes zbog njihovog nerazumjevanja,
Ne dozvoljavajući sebi da me obavije životna tama.

Borila sam se kao lavica, grizla, ujedala, grebala,
Životu nisam dala da me potpuno ostavi bez nade.
Iako sam teško sa svim problemima na kraj izlazila,
Nikome nisam dozvolila da mi ni mrvicu ponosa ukrade.

Ja, jaka i snažna, puna životnog optimizma,
Bila sam zapravo samo pred drugima takva.
U mome srcu je postojala samo tuga, bol i strah
I samo sam tražila izlaz iz ovog svog pakla.

A izlaz je došao u tebi, snazi i podršci tvojoj,
U tvom srcu što je znalo ljubavlju ljubav da vrati.
U tvom nesebičnom davanju i punom razumjevanju
Želio si mi svu propuštenu ljubav nadoknaditi i sreću dati.

I zato ti samo mogu reći: beskrajno ti hvala!
Hvala za sve dane sreće i ispunjene snove.
Hvala za uzvraćene osjećaje i pruženo povjerenje,
Jer, bez tebe uz sebe, ne bih napisala ni stihove ove.




- 14:42 - "Mirisni trag" (17) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.