Tragove svoje prošlosti sam izbrisala davno,
Samo sam ostavila datum rođenja i ime svoje,
Jer sve ono što sam u toj prošlosti proživjela
Bilo je teško, sumorno, patničko, iako samo moje.
Izbrisala sam potpuno tugu i bol sa svoga lica,
Nerazumjevanje onih do kojih mi je bilo stalo,
Jer sam shvatila kako sam prepuštena sama sebi
I kako nitko od njih, za mene, nije mario niti malo.
Nizala sam bolne dane svoje samoće i tuge
Iako zapravo fizički i nisam nikad bila sama.
Gušila suze i bijes zbog njihovog nerazumjevanja,
Ne dozvoljavajući sebi da me obavije životna tama.
Borila sam se kao lavica, grizla, ujedala, grebala,
Životu nisam dala da me potpuno ostavi bez nade.
Iako sam teško sa svim problemima na kraj izlazila,
Nikome nisam dozvolila da mi ni mrvicu ponosa ukrade.
Ja, jaka i snažna, puna životnog optimizma,
Bila sam zapravo samo pred drugima takva.
U mome srcu je postojala samo tuga, bol i strah
I samo sam tražila izlaz iz ovog svog pakla.
A izlaz je došao u tebi, snazi i podršci tvojoj,
U tvom srcu što je znalo ljubavlju ljubav da vrati.
U tvom nesebičnom davanju i punom razumjevanju
Želio si mi svu propuštenu ljubav nadoknaditi i sreću dati.
I zato ti samo mogu reći: beskrajno ti hvala!
Hvala za sve dane sreće i ispunjene snove.
Hvala za uzvraćene osjećaje i pruženo povjerenje,
Jer, bez tebe uz sebe, ne bih napisala ni stihove ove.