MiniMaxine

Kakva sam ja nula od domaćice i slavljenice jučer ispala !!!

I janjeze bodulsko pečeno i kumpirići mići i sva dekoracija našli su se na blođendanskom stolu kako i priliči prilici, a ja servirala samo "Miyamoto" tortu, održala podužu govoranciju saborskog tipa i utekla !!!

Dame i gospodo, uzvanici moji mili...a ča sad ?

Oprostite svojoj MiniMaxine, tromjesečnoj blog-bebi koja je kao i sve normalne bebe pred svojim dragim gostima, khm, recimo to tako, napunila pelene .

Umjesto obećanog updatea, evo vam ovaj upsssssdate .

Ovo iznad vam je ono janjeze s pratećim bendom. Prstiće na gotovs, ne zamarajte se pošadama & monadama.

Mudrica je predložila da porcije isporučujem DHL-om, ali ja vam love za to nemam jer sam prosječna hrvatska nezaposlena kućanica-sponzoruša.

Onaj Moj Poznat Pod Svakojakim Imenima A U Ovom Slučaju Kao Gosn. Sponzor službeno me obavijestio da imam još samo 100 megabajta ili tako nečeg strašno užasnog fore da ćakulam s vama, jer je kraj mjeseca i sve drugo sam spiskala, pa rekoh - 'ajmo onda i tih sto spalit, ča ćemo špažićarit, sutra je prvi i opet stižu friška 2 giganečega za izist .

A i za popit će se nać, jer...



...vidite, nije se jučer samo bančilo, onim slavnim višnjama & orasima u rakiji pridružile su se i višnjice u rumu !!!

Heh, bit će pijanih višanja za Japansku tortu!

Ne, oči vas ne varaju, ovo vam je link drito za tortu.

Raste beba, hihihi...

Da samo znate koliko sam svojih svemogućih recepata raščerupala, a torte ne našla!!!

Da samo znate kakve su mi sve neodoljive gastronomske krasote radile modnu reviju i migale riticama pred smućenim nosom dok sam tražila vražjeg "Miyamota", još mi se manta u glavi i mrači pred očima, a dok vam iznemogla od gladi zadnjim snagama ovo tipkam, zov nutrine je nepodnošjiv i cijedim k'o Pavlovljev pas.

No, imam još dvi-tri riči.

Moja torta je ljepša !

Umjesto onih par brižnih višnjica iz recepta, uzmite lijepo kompot od tri kvarti kila, ocijedite sok i iskoristite ga u preljevu za torte.
Ocijeđene višnje blagoslovite s rumom, pola ih uvalite u kremu po propisu, a preostalu polovicu poslažite na vrh torte i prelijte rečenim preljevom za torte po pe-esu.

Ukrasite kao ja u prethodnom postu i imate "Miyamota".
Mog najdražeg, najslađeg, najjeg nogometaša .

Ukrasite kao u službenom receptu i imate, pih, samo običnu Japansku tortu, tko vam je kriv...

Da bi blođendanski ugođaj bio potpun, potrudio se naš, inače legendarni linčina, Milko.
Ispunio je moju svemirsku muzičku želju !

Party može početi !!!


P.S. Umjesto uobičajenog mah-mahanja za kraj, sutra ću možda mahati s visoka .
Odoh nebu pod oblake, inspirirala me muzička želja, pa dokle stignem .
Na Grobniku je aeromiting, a panoramski letovi za dešperatne kućanice imaju prigodnu, rasprodajnu cijenu. Onaj Moj Danas Znan Kao Sponzor ponudio je sponzorirati đir.
Samo kućanici, naravno, on uopće nije dešperatan i odlučno tvrdi da čovik nije tica. Žena valjda je, naročito ova njegova.
Sve mu se nekako brk smješka, neprirodno mi je vesel i živahan danas. A zašto ne bi bio, naročito ako uzme u obzir činjenicu da tko visoko leti - nisko pada. Ja ću, zlu ne trebalo, oprtit padobran na leđa prije polijetanja. Ako imaju neki za tice neletilice ovakve nosivosti.
Ako ne dijele padobrane, ja bome ne gren .

Da sponzora ne unaprijedim u perspektivnog udovca.
Da o ishodu mog pothvata čitate ovdje, a ne u crnoj kronici.
Do slijedećeg posta letećeg,

...zato, navali narode na tortu !!!

Tek izašla iz frižidera, ova japanska torta "Miyamoto" uopće nema tijesta, nego rastopljenu čokoladu s rižom, slasnu dvobojnu kremu i pijane višnje u njoj, a ukrašena je šlagom, višnjama u želeu i katanama od čokolade kućne izrade da bi pojačali japanese efekt...kako, molim?

Tko to viče: "Pogledaj datum na sličici"?!

Pa pogledajte vi taj datum, ljudi moji!

Je li to dan kad su naši igrali protiv Japana u Nurnbergu?

Je!!!

Je li torta napravljena sa ciljem da na kapetana Tsuneyasua Miyamota djeluje kao one vudu-lutkice?

Hmm...'ajmo reć' DA. Je, oooo, jeeeee......djelovala je, svakako. Itekako. Naopako. Na mene !!!

Je li Miyamoto faulirao Pršu?

Da faulirao, on je.....pa su dali Srni....o, neee, jer bi možda Kranjčar...a onaj Kawaguchi je obranio sve živo....a Nakata...neeeee prema Pletikosi, neeeeee.....srećom, nije...a i ja sam načisto pop....ups!

Uuuuuuuuups....

Malo sam zastranila, post o Miyamotu, mobitelu, Gamba Osaki i Red Bull Salzburgu ići će nekom drugom prilikom , sorry....


Meni je tromjesečnica kucnula po blogeditoru !!!

A on kaže: "Lijenčino, ovo ti je tek 31. post, samo lijepiš sličice, pišeš ultraminimini postove ako uopće i napišeš išta, samo komentiraš i doma i svud naokolo i gdje te hoće i gdje te neće, još nisi sredila taj blog da na nešto liči, nemaš ni mejl ni onaj ajsiku... ajšikju... ajduku... čajaznamkojiQ u boksovima, ni avetinju nisi stavila kraj nicka, oćoravit ćeš totalno od ovog osmrtnica-dizajna, naročito od onog komentarskog mikro-fonta, tko ti uopće čita komentare ako nema povećalo, neš' ti i tog nicka, pfffffffff, MiniMaxine, ha, ha, ha, nije ni čudo da te prijavljivalo kao spamericu čak i na tvom vlastitom blogu, pa i hakiralo te, hej, ženo, HAKIRALO TE, zar te ni to nije naučilo pameti, misliš li ti napokon odustati???"

Ne .

Samo neka blebeće taj blogeditor, zvuči mi kao Onaj Moj, stalno nešto prigovara .

Da prostite, fućka mi se živo, meni je lijepo ovdje, s vama .

Dakle, prije tri mjeseca rodila se MiniMaxine, baš u trenutku upisivanja kod šjor Bloga.hr kad se postavilo kobno pitanje o imenu i svemu ostalom .

Ime je dobila po jednoj ludoj babi Maxine, zguglajte si ju sami jer meni je rojsni dan i ni me volja linkati . Dodala si je ono Mini jer voli minice ...he, he, ne, nego zato jer onoj oriđiđi Maxine nije ni do koljena .

Rodila se debela, zato se i upisala u Karakter Club. Ne. Stanimo. Rodila se zbog članstva u Klubu, a članstvo je bilo povezano sa imanjem bloga, a blog je otvorila tj. rodila se....opet sam se upetljala u kokoš-ili-jaje štoriju. Ali 15 kila lakša, yessss... i kokošima i jajima u inat !
Da skratimo, da nije bilo teta (i barba) Karaktera, ne bi bilo ni MiniMaxine!!!
Karakter Club, pusa najveća !!!

Kompjuterski nepismena, snalazila se brižna & nevoljna kako je znala i umjela, mnogi su joj virtualni prijatelji pomogli i još joj pomažu, a najveća pomoć i potpora bio je Mužić .

Sada naširoko poznat kao Onaj Moj Kojem Je Dopištilo Što Mu Žena Visi Na Adslu Umjesto Na Kućnim Rad(in)ostima.
Zvuči k'o Prince, ha, ali nije !!!

Druženje se s vremenom zalaufalo, vrijeme provedeno na blogu stvarno je prešlo granicu izdržljivosti i kućne ljubimice Tonke i Onog Mog, pa i mene same ponekad.

Znalo se i zaspati pored titrajućeg ekrana .

Znalo se i probuditi pored titrajućih živaca zanemarenih ukućana .

Zna se i to da je proljeće vrijeme za proljetno čišćenje, ali se isto tako jako, jaaaako dobro zna i di je močo zvani Radazza i di je mikrovalna zvana Ling i di je Whiskas za Tonku, zna se i to, a ako ne -znat će se da ne treba potezati vraga za rep bez prijeke potrebe i da je bolje pustiti tog istog vražjeg vraga da spava na prokletom laptopu kojeg DVIJE GODINE nije ni pipnuo/la. Ako se vragu uopće spava, dovraga! Pa vrag nikad ne spava!!!
Taj vrag, da bih riječ rekla , stvarno je vražina i pol .

I ne da mira. I hoće blog, pa bog !!!

U to ime i u ime tromjesečnice, vratimo se na sam početak ovog predugačkog posta:

...juhuuuu, tortaaaaa ...

...juhuuuu, blog vodi 1:0 !!!

Nakon svih nevolja sa Blogom.hr, pojedenih i krivo ostavljenih komentara, otkazivanja Internet Explorera, smrzavanja ovog mog blesavog laptopa Acota, krepivanja vešmašine Barice, švikanja Tontončina The Mobitela, Tonkinog višemjesečnog tjeranja te narušenih bračnih odnosa s Mužićem ( od sada zvanim Onaj Moj ) glede svega spomenutog te mog kroničnog neizvršavanja bračnih aktivnosti poznatih pod nazivom "Proljetno čišćenje", mislim da sam pronašla krivca.

Ovog šarenog na slici.

Je li moguće da je to ta čuvena BAKTERIJA???

Bo.

Vidjet ćemo...

Lipa moja ekipica, ljeto prži nesmanjenom snagom, a radni tjedan tek počinje.

Za sve vas udarnike, i za sve nas udarene ovom sparinom, predlažem mali izlet.

Hop - svi u moj vremeplov i pravac Fužine & jezero Bajer!!!

Gdje ima leda...





...gdje stvaaaaaarno ima leda...





...hmmmmmm...





...možda i previše za moj ukus .

Je li vam malo lakše? Malo, malo, mrvicu...kockicu leda lakše?

Ahhh, meni je...

Eh, da...

Doma je najljepše!

Nema gužve kao na cestama...ni cike & krike kao na plažama...

Riba plavuša - garant friška, danas ubrana na placi. Još jutros veselo se praćakala u moru koje se diskretno nazire u pozadini. Dušu dala za predah od silne mesine kojom smo se natrpali po ovim našim blogovima, jer ljeto je, ljudi moji!

T'ga za jug je na stolu zbog vas koji niste blizu mora, pa ste mi malo tugaljivi. Hajde, hajde, ljeto je tek počelo! Nazdravimo mu!

No, danas se nisam samo odmarala.
Mislilo se i na budućnost!!!





Nadam se da dobro vidite što piše .

Fizikalac, pusa !!! Što bih ja bez tvojih recepata i uputa?! Domaće višnjevače nije bilo u našoj kući otkako nema moje none, a ovako fini orahovac nisam nikad prije radila, zamirisalo je cijelo susjedstvo.
Dakle, ekipica, ako ima zainteresiranih za detalje, sve vam piše negdje u komentarima ispod nekog od prošlotjednih postova.
Ili gnjavite Fizikalca, no čula sam da ima posla preko glave oko Matilde, Kokola i Ramba, pa ako ga razljutite mogli bi oni i glavom platiti ...

Kako bilo, nek' se vidi, nek' se zna - bar su višnje i orasi na sigurnom! Do daljnjega...

Svašta se lijepog posložilo u ove staklenke - istarska rakija, dalmatinske maraske, primorski orasi i slavonski recepti!
Ma 'ko to može platit'...

Još se čekaju detalji o višnjama u rumu iz Njemačke...Kenguuuuur, gdje si...
Trebaju mi točne mjere, a ne onako kao s burekom, odokativno.......please!

Za desert predlažem lubenicu, sladoled ili...

......

...ljetovanje na blogu...

Vraćam se odmah...mah...mah...

Da vam sad pričam o onih prvih deset ili o ovih friško apdejtanih drugih deset, nema smisla.

Tko zna - zna.

Tko hoće doznati - ah, ovo je 21. stoljeće, sve negdje piše.

Ionako ih svi spominju, a malo tko ih se drži.


Dakle, kod mene samo jedna, ali vrijedna zapovijed:


SVI U HLAD!!!

Ovo su moji geni kameni.

Naslijeđeni od mojih starih, vezanih uz bitve i more.

Uronjeni u to more, spojeni sa cijelim svijetom.

Geni pomoraca i ribara ...



...geni težaka i težakinja...






...geni onih čija vrata su uvijek bila otvorena prijatelju i putniku-namjerniku, a od zlonamjernika ogradili su se davno visokim, čvrstim zidovima...



...geni onih čija je loza rodila i u dalekom svijetu, a ostala ista...



...nenavikla pokazivati rukom koliki je kukuruz izrastao.

Jer, te ruke su uvijek bile zabavljene konopima, vršama, mrižama, motikama, pikunima, dicom, blagom, grozjem, smokvama, sopilama i tamburama.

Druge vrste tamburanja nikad nam nisu sjele.

Tekli su samo znoj, suze, vino i ulje.

Po nama, nikad i ništa drugo.

I ovi moji su isto geni kameni, vidite, kao i neki drugi, poznatiji. Samo, naš kamen je druge sorte.

Ali isto tvrd, vjerujte mi!






Kategorija posta: priroda i društvo.


U sutrašnjem broju slijedi: "Deset zapovjedi"

Ako bog da

Što je sad ovo, pitate se vi u čudu.

Žena načisto smakla s zdravog razuma, pa ovu sliku je već imala!!!

U pravu ste, ali samo djelomično.

Naime, dobila sam drugarsku kritiku.

Nda, od bračnog mi druga.


Pa kaže:

- da kakvi su ovo neozbiljni postovi i teme;

- da kakve su to monade tipa post-glupost za kojim slijedi kao pametna pljeskavica i pol;

- da je sve to samo u se, na se i zna se i da zalud su me otac, majka & pokojna Jugovina školovali;

- da je li to vrijedno započetog-i-never-ever-dovršenog proljetnog čišćenja, saharskih dina po namještaju, mačke na rubu živčanog sloma zbog novostečene slave & ostalih posvemašnjih zanemarivanja bračnih veselja;

- itd.


Te pomislih: mudro zbori ovaj moj drug!

I odlučih se uozbiljiti.

Ne koristiti blentave smajliće a bojice samo blage, pastelne, tek toliko da lagano toniraju ovaj osmrtnica-dizajn, i ne, nikako ne bez prijeke potrebe.

Odlučih pisati SVAKODNEVNO i ANGAŽIRANO.


Da sam i do sada pisala angažirano vi sigurno znate, a imam i dokaze!
Postove - objavljene, sejvane, printane. S pratećim komentarima i zaštićene kopirajtom, ovim tu lijevo...O.K., desno!!!...u boksu i oštrim uzvicima: "iš! odi ća!"

Našlo bi se tu i svakojakih sličica, jer ovo je ipak samo MOJA SLIKOVNICA, ali i kojekakvih vrućih tema.


Npr. AKCIJA MAESTRO, pune su je mediji zadnjih par dana. Pfffhahhhh...

Kod mene je započela još u petak, 1.6., pod naslovom:

"U LAŽI SU KRATKE NOGE..."
Vrlo jasno, glasno i ravno u glavu.

Nastavila sam istim stilom i u ponedjeljak, 4.6.:

"MMM...MAESTRO!"
Nekome nešto nije jasno? Možemo dalje? O.K.

Nakon toga stvari su se, očekivano, malo zakomplicirale, pa je tog četvrtka, 7.6. pisalo zaista dvosmisleno:

"TKO PJEVA...JEDE, JEDE, JEDE, JEDE...:-)))"


Eto. Znam da se vi svega ovoga sjećate, ali ponavljanje je majka mudrosti, navodno. Kažu pametni i knjiški ljudi.
Neka to objasne roditeljima učenika-ponavljača, ako mogu.

Dakle, svi smo sve znali, komentirali itd.

Nadležna tijela nisu ni brkom trznula, pa sam se okanila ćoravog posla, te odlepršala na burek, pljeskavicu & mišolov pod naslovom "DILEMA".


A DILEMA JE POSTOJALA!

Reći ili ne reći sve ovo?!

Kojeg vražjeg miša prvog stisnuti za vrat? Nisu baš u tonu s onim crvenim, žutim, zelenim itd & ča-ja-znam vragovima, ali ipak...?!

Vidite li i vi bijele miševe?!

Kad mačke nema, da li i falši miševi kolo vode?!

WTF???!!!


Uffffff...
Toliko od mene.
Nadam se da sam bila dovoljno AKTUALNA i ANGAŽIRANA. I ozbiljna.

Možda sam opet promašila temu, ča ja znan.
Vruće mi je i prevruće & IQ mi rapidno kopni zbog toga k'o onaj ledenjak podno Grossglocknera po kojem veselo skakuću svisci.

Unatoč sviscima, i'll be back i malo sutra, također!


KISSSSS, POZZZZZ, SSSSSSUPACH, POSJETI MOJ BLOG I OSTAVI KOMENTAR!!!





(hihihi, virka mi preko ramena...pročitao je...hihihi, smijulji se...sve za mir u kući!)

( )

Upržilo, ljudi moji.

Upržilo.

Upržio zvizdan sa nebesa, dosta mi ga je za neko vrijeme. Jučer nam propade završna fešta za 600 milozvučnih glasova zbog mrkle i naravno, pogrešne prognoze. Pa se nekolicina nas grčevito borila s viškom jestvina & pivstvina dok nismo popadali s nogu . Koga zanimaju detalji, neka potraži ispod onog starog bureka, u komentarima.
Jedva sam došla kućici svojoj, teža za dva DVD-a za koje smo se borili i izborili ove sezone .
Otud i ova prva borba, zaslužili smo sav taj ratni plijen, da ča !!!
Volim vas i poštujem i ne pada mi na kraj pameti puštati vam išta od toga .
DVD-i nisu isprženi, ali ne morate zbog toga vi ispaštati, nije neko vrijeme za to .

Jer je upržilo za po...pržit, jelte.

Kako nema smisla podizati temperaturu u tako delikatnoj situaciji, mužić se dosjetio jadu - ma nek' prži onaj tko je plaćen za to .

Teta Fadila .

Rečeno - učinjeno.

Draga, dobra teta Fadila i barba Amil, kod njih je obično naš spas u zadnji čas, a uz ovo što vidite na slici ja skidoh 15 kila, pa vi odlučite jel' valja za proteinski un-dijetni dan . I još je, kao svaka prava, iskusna domaćica podviknula na tetu pržilicu da kakva je to mala pljeskavica i dodala još jednu, besplatnu, svojim starim mušterijama. Gdje toga ima?! Pa kod Fadile, eto . Pljeskavica i pol, doslovce.

Nisam imala što dodati ovoj lipoti, osim još zdravije zelene salatice & ajvara.

Uprženog .


Nego, ekipice moja, što se ljeto bliže primiče, ja sam vam u sve jadnijem psihofizičkom stanju. Ne šalim se, ozbiljno.
Vriti sam, skroz vriti. Potloh. Slijedi opisni prijevod s čakavskog, don't worry.
Nemojte mi se izvlačiti na "ne razumijem", a-a.
Teško mi je, sve mi je užasno teško i svi su mi teški, naročito ja .
Ne podnosim pržionu, što sam starija, sve mi je žešći taj osjećaj .
Tja, zimsko dijete...

Bojim se što će biti s ovim blogom kad dođe ljeto, bojim se jer mi i ovakvo proljeće teško pada. Samo ću kukati i naricati, a neću imati kome. Svi se razlete po godišnjim odmorima, samo se ja razletim u komadićke . Oj, bit' će tih NLO-a po cijeloj kući , moji životni supatnici već znaju i strepe. Zauzimaju obrambene položaje, kopaju rovove oko kuće i budno paze, jer nikad se ne zna kad ću izaći u revijalnom izdanju .
Pržim ih na laganoj vatrici .

Bakterija se samo smješka i trlja ručice.

Zato valja uvijek imati pri ruci 'ladno pivce za živce .

Pa, živjeli i preživjeli prženja svake sorte!!!





P.S. Bože, al' nadrobih slova & smajlova, a htjela sam samo maknuti onaj stari burek da pričamo ispod nečeg friškog.
Svašta.
Sorry, fakat mi je upržilo...
Još jedan pokušaj zatvaranja virtualnog gubeca,

BUREKOLJUPCI SVIH ZEMALJA...





...EAT THIS!!!

Bila sam k'o avion.

Baš jesam.

Ne, ne onako kako ste prvo pomislili .

Ni blizu općepoželjnih parametara ljepote koji vedre i oblače nebesima globalne ljepote , nego više, hm, onako nekako, na svoju ruku.
Taman koliko treba za ravnotežu, iznutra i izvana.
Svjesna svojih prednosti i nedostataka.

Prednosti, naprijed!
Ostali -stoj!!!

Ma k'o avion zrakoplov .
Sve pet, hvala na pitanju.

Kad, eto jada iznenada, ulijeće ona čuvena bakterija na scenu.

A onaj nesretni leptir zamahne krilcima negdje u Bangkoku, ličinku mu i kukuljicu njegovu.

Tektonski poremećaj 'vamo .
Požar, lavina i drvlje & kamenje tamo .
Tsunami za desert .

I svi složno zapjevaše: "Avijonu, slomit ću ti krila!"
K'o onaj jedan, da ga sad tu ne spominjem .

I jesu.
Slomili su.

Pa-pa, avion!

Nu ga, nu, pikira nosom full gas ka zemljici majci.
Slijetanje leđno, sve zvjezdice redom vidiš jasno k'o na astronomskoj karti, a ptičice ti cvrkuću "živ, ŽIV!" iznad zveknute glave

HOUSTON, IMAMO PROBLEM!
Houston ni da bekne.

Idu tako dani, ruku pod ruku, kolo-naokolo.
Ležiš i dalje lijepo leđno sa sve četiri u zraku, zuriš u mrakčinu k'o Pale sam na svijetu i crnom vunom crne misli predeš.

Kad, zasja točkica.

Ha, vidi, lampica!

Pa još jedna! Pa još jedna i još jedna; dvije, tri!
O, tu su i reflektori! I kontrolni toranj što bliješti, i pista sva šljašti......

Hej, pa ja sam avion! Samo sam to nakratko zaboravila!
Ti do mene, i ti si isto avion!

Nismo baš learjeti, O.K., više onako, leteće tvrđave, so what?!
Puna nas je pista, svakakvih, i svi možemo letjeti, uz sitne popravke, pravo gorivo i dobru podršku!

Što zna jedan, znaju svi!!!

Mi smo klub, i to ne bilo kakav, nego onaj pravi, karakterni!

Moramo, hoćemo i možemo, zajedno!

Mi letimo dalje, stavite nam soli na rep!!!

Ili...

...još bolje...

...letite s nama......


P.S. ZNAČI PAZI SAD!!!
Kako ne biste pomislili da čitate Komunistički manifest, reklamu za kule-stražare-u-oblacima ili NATO-ove i one tajne planove za desant na Drvar, slijedi završno slovo:

KarakterClub ide na godišnji, ali za nas karaktere nema odmora dok traje obnova!!!

Ne bu me ljeto diglo na staru foru, sve četiri u zrak !!!

Jer, jesen brzo stiže dunjo moja & I'll be back još karakternija, a i vi, nadam se .

Ovaj post posvećujem svima koji su se ikada u životu borili protiv samih sebe i ostatka nerazumnog svijeta .

Niste sami .

Niste izgubljeni!

Ima nas joooš...

I...nemajte straha od letenja!

Heh, tko o čemu, ja na mom blogu o mom maestru ...

Za tjedan dana dječje radosti - tjedan dana ( bloške ) žalosti...

Nakon ovog spotića, hihihi, pukla bih da vam se nisam pohvalila svojom...hmmm, dobro, mužiću, našom vještinom...valjda vam je i naslov posta malo jasniji, a moje sklonosti očitije.



Jede, jede, jede, jede - pjevaju naši prijatelji ispred švedskog stola koji tek što nije...

Jede, jede, jede, jede - pjevamo i mi svi zajedno, k'o jedan, pa i tu na blogu ...

Ljudi moji, čega sve ovdje nije bilo!!!

Prve su krenule cure iz Karakter Cluba - i ja mam krenula za njima !

Jede, jede, jede, jede tri mjeseca, oplela ja po reguli mesine, pašte, pizze, tutti frutti & verdure, maneštre, čokolade & kremšnite i nu me, nu!!!

PETNAEST I POL KILA LAKŠA!

Centimetre da i ne spominjem, mogao bi tkogod štogod pomislit , a geslo našeg PAGD-a je "Sram ga bilo tko zlo pomisli", pa kud baš ja da ispadnem provokator .

A zaredao i ostatak blog-ekipe, 'vamo pašticade i soparnikova rodbina, tamo rožade, ribe ovako i onako, neki nude i cijele marende, zbog nekih sa provokativnim sličicama cijeli božji dan priviđaju mi se smotani bureci i baklave...

Pa ti budi karakter!

Jedva se izvukoh od one maestralne napasti, a sad kao da cijeli blog kuha!!!

Eh, pa da ne zakuha i kod mene nešto, preventivno mužića za ručicu i pravac kućica u cvijeću .

Jer, smrklo nam se nebo nad Učkom, vrijeme je za poć .

Aš će nas noć .

A mogal bi i grom iz čista mira puknit, i nuto jada iznenada !!!

A i znate već di je ko kad grmi kod nas ...

...pa vas lipo pozdravljam ....

...i ostavljam u obostranoj nadi da je maestralna trilogija finila ...

Šmrc.

Odoše oni kući pjevajući .

Naši gosti iz Češke, naravno, znate ih iz prošlih komentara.

A znate i njihovog maestra, dapače, tražio se podatak više, pa eto posta.

Nema šanse da dobijete njegov mail, taj dragocjeni podatak čuvam k'o oko u glavi na poleđini velike, sjajne, 10 kuna plaćene sličice s autogramom i posvetom .

Kao i većina ženske populacije moje ekipice, uostalom .

Šmrc, šmrc i tisuću puta šmrc!

Naša putujuća amaterska glumačka družina "Udri brigu na veselje" (o kojoj sam i dalje prisiljena grdno lagati kao i prošli put), u daljnjem tekstu PAGD, tjedan dana bila je domaćin srodnoj i otprije poznatoj družini iz inozemstva.
Prijateljstvo njegujemo već par godina na bliskim susretima vesele vrste s njima i još nekim dragim družinama na raznim terenima - više bavarskih, jednom češkom i naravno, na našem domaćem terenu, s vrlo mekim ć.

O prethodnim susretima da bih riječ rekla , prepričavaju se godinama, ali tada nisam imala blog, pa ću mučat , a vi ćete biti sretni i presretni što ne morate slušati štorije primjerenije maturalnom putovanju nego jednoj navodno ozbiljnoj ekipi koja nastupa uglavnom po crkvama ( ali i oštarijama, što ćete, takav nam je program ).

Dunkve, došli oni k nama, ovaj put sami, jer za ostale ekipice Selo moje veselo nije zatvorilo financijsku konstrukciju. Ali je zatvorilo vrata za nešto o čemu su današnje novine pisale kao o nečemu što spaja narode simbolički utjelovljene u ove dvije ekipice. Valjda su štufi spajanja naroda bilo kakve vrste na ovim prostorima, ča ja znan...

Eh, bar nas ovi kulturni iz isto takve novinske rubrike razumiju.

Naši gosti imali su, zajedno s nama, tjedan dana proba, izleta, proba, kupanja po kiši, proba, protokolarnih prijema kod selomojeveselonačelnika, proba, susreta sa svojim sunarodnjacima koji žive ovdje, proba, razgledavanja kulturnih i manje kulturnih znamenitosti našeg kraja, generalnih proba, nastupa, još nastupa i generalne fešte za rastanak.

Opet šmrc, ali tako nam je uvijek .

A maestro s naslovnice....eh.

Naš je legenda, njihov valjda čarobnjak.
Možda vama nije nešto, ali nama je danima mahao onim štapićem ispred nosa tako da smo ostale masovno začarane i zblešene. Nije nam prvi put mahao, razmjena dirigenata je bitan dio tih susreta kojem se svi najviše vesele, jer pod drugim vodstvom drugačije reagiramo.

Na ovog reagiramo, hm, burno .

Da vi vidite styling, svaki put sve otkačeniji, od glave do pete!

Evo vam pete za primjer, slikano zadnje, folklorne večeri...




...a da vi vidite taj pogled ispod obrva upućen samo vama...ako nešto sfalšate, of kors ...

...pa te pokrete na razmeđi mačevanja, baleta i... ...ma zar vam moram baš sve nacrtat?!

...a kosica, lepršava, uvijek svježe oprana, svilenkasta...

Vrte mi se razni filmovi na ovakve, sve nešto o piratima, mušketirima ili vitezovima okruglog stola ako uzmemo u obzir uslikane cipele...

Vjerujte, sve naše dvorske dame, stare i mlade, dijele moje mišljenje pa su naše jače polovice zlu ne trebalo zdušno dolazile na sve koncerte i nudile prijevozne i druge usluge .

Koncert u katedrali bio je stvarno prekrasan i tražilo se mjesto više, za divno čudo, jer bio je petak-dan-za-ovaj, pretpostavljam, izlazak na neko zabavnije mjesto. Imam i video-dokaze, mada sumnjam da bi vas veselila količina giga-mega-tko-zna-čega-onoga što ždere novce i vrijeme na blogu, a meni predstavlja dragu uspomenu više nego neko stvarno stanje nacije.

Nakon nastupa zajedno smo tražili pivce više u našem uobičajenom pubu .

Završna večer bila je nacionalno obojena, pjevali smo svatko svoje vesele pučke pjesme u službenom, i zajedničke u neslužbenom dijelu programa.

Jeste li znali da i oni pjevaju "Zovi, samo zovi" i "Ja se konja bojim"?!
Prvo smo pomislili da nas zezaju, ali ne, to su pjesme koje oni pjevaju na svom jeziku i sa drugim sadržajem, ali melodije su iste. Mi smo im otpjevali naše verzije i zatim se bacili na , i pjesmu & ples za koje nemam adekvatnih emotikona .

Oh, itekako smo se bacili, naš kralj Artur, njihov mladi Lancelot i svi mi vitezovi švedskog stola!!!

Vole našu medicu, vino, Žuju, naš mentalitet i more, naročito neki koji se vraćaju možda već ovog ljeta na jedrenje .

Pjesma se čula dugo u noć iz konobe rodne kuće našeg velikog kompozitora, i iz srca i grla svih nas, njegovih malih štovatelja.

Krenuli smo kao pratnja autobusu naših prijatelja i dalje pjevajući.
Iz malog sela u borovoj šumici spustili smo se u veliko Selo moje veselo i vidjeli pravu kič-razglednicu Kvarnera u sjaju mjesečine.

Neka je i kič, ma ča je lipo, ljudi moji......naš domaći kraj!

Izljubismo se s našim gostima, pali su još neki oproštajni vicevi i obećanje - idućeg proljeća, u Bavarskoj...

Eh, tko pjeva, zlo ne misli...

...šmrc...

Get this widget | Share | Track details

...a moje su duge !!!

Nisam vam lagala kad sam obećala da ćete me najkasnije danas vidjeti & čuti na ovom blogu, zar ne?

Ovaj post je ustvari ispričnica sa elementima sindroma "LAŽE K'O PAS!"

Ovo sam vam zaista ja, glasom i stasom. Ne Sedma Od Devet, nego jedna od pedeset!


I zato slijedi ISPRIČNICA:

Osam godina iz hobija radim ovo što vidite i čujete,

a momentalno imamo totalni stampedo, pa ne stignem ni kod sebe ni kod

vas napisati dvi - tri riči.

Ali, ljeto je, proći će ...


Pa kaže : "LAŽE K'O PAS!"

Ovih pedeset mi je obećalo linč ako ih spomenem na blogu, pa da spriječim nevolje, lažem k'o pas:

ovo je putujuća amaterska glumačka družina "Udri brigu na veselje"!


He, he, mo'š mislit......

Eto, sad sve znate, a ja jurim/žurim udrit tu brigu na veselje,