Pregled posta

Mmmm.....maestro!

Šmrc.

Odoše oni kući pjevajući .

Naši gosti iz Češke, naravno, znate ih iz prošlih komentara.

A znate i njihovog maestra, dapače, tražio se podatak više, pa eto posta.

Nema šanse da dobijete njegov mail, taj dragocjeni podatak čuvam k'o oko u glavi na poleđini velike, sjajne, 10 kuna plaćene sličice s autogramom i posvetom .

Kao i većina ženske populacije moje ekipice, uostalom .

Šmrc, šmrc i tisuću puta šmrc!

Naša putujuća amaterska glumačka družina "Udri brigu na veselje" (o kojoj sam i dalje prisiljena grdno lagati kao i prošli put), u daljnjem tekstu PAGD, tjedan dana bila je domaćin srodnoj i otprije poznatoj družini iz inozemstva.
Prijateljstvo njegujemo već par godina na bliskim susretima vesele vrste s njima i još nekim dragim družinama na raznim terenima - više bavarskih, jednom češkom i naravno, na našem domaćem terenu, s vrlo mekim ć.

O prethodnim susretima da bih riječ rekla , prepričavaju se godinama, ali tada nisam imala blog, pa ću mučat , a vi ćete biti sretni i presretni što ne morate slušati štorije primjerenije maturalnom putovanju nego jednoj navodno ozbiljnoj ekipi koja nastupa uglavnom po crkvama ( ali i oštarijama, što ćete, takav nam je program ).

Dunkve, došli oni k nama, ovaj put sami, jer za ostale ekipice Selo moje veselo nije zatvorilo financijsku konstrukciju. Ali je zatvorilo vrata za nešto o čemu su današnje novine pisale kao o nečemu što spaja narode simbolički utjelovljene u ove dvije ekipice. Valjda su štufi spajanja naroda bilo kakve vrste na ovim prostorima, ča ja znan...

Eh, bar nas ovi kulturni iz isto takve novinske rubrike razumiju.

Naši gosti imali su, zajedno s nama, tjedan dana proba, izleta, proba, kupanja po kiši, proba, protokolarnih prijema kod selomojeveselonačelnika, proba, susreta sa svojim sunarodnjacima koji žive ovdje, proba, razgledavanja kulturnih i manje kulturnih znamenitosti našeg kraja, generalnih proba, nastupa, još nastupa i generalne fešte za rastanak.

Opet šmrc, ali tako nam je uvijek .

A maestro s naslovnice....eh.

Naš je legenda, njihov valjda čarobnjak.
Možda vama nije nešto, ali nama je danima mahao onim štapićem ispred nosa tako da smo ostale masovno začarane i zblešene. Nije nam prvi put mahao, razmjena dirigenata je bitan dio tih susreta kojem se svi najviše vesele, jer pod drugim vodstvom drugačije reagiramo.

Na ovog reagiramo, hm, burno .

Da vi vidite styling, svaki put sve otkačeniji, od glave do pete!

Evo vam pete za primjer, slikano zadnje, folklorne večeri...




...a da vi vidite taj pogled ispod obrva upućen samo vama...ako nešto sfalšate, of kors ...

...pa te pokrete na razmeđi mačevanja, baleta i... ...ma zar vam moram baš sve nacrtat?!

...a kosica, lepršava, uvijek svježe oprana, svilenkasta...

Vrte mi se razni filmovi na ovakve, sve nešto o piratima, mušketirima ili vitezovima okruglog stola ako uzmemo u obzir uslikane cipele...

Vjerujte, sve naše dvorske dame, stare i mlade, dijele moje mišljenje pa su naše jače polovice zlu ne trebalo zdušno dolazile na sve koncerte i nudile prijevozne i druge usluge .

Koncert u katedrali bio je stvarno prekrasan i tražilo se mjesto više, za divno čudo, jer bio je petak-dan-za-ovaj, pretpostavljam, izlazak na neko zabavnije mjesto. Imam i video-dokaze, mada sumnjam da bi vas veselila količina giga-mega-tko-zna-čega-onoga što ždere novce i vrijeme na blogu, a meni predstavlja dragu uspomenu više nego neko stvarno stanje nacije.

Nakon nastupa zajedno smo tražili pivce više u našem uobičajenom pubu .

Završna večer bila je nacionalno obojena, pjevali smo svatko svoje vesele pučke pjesme u službenom, i zajedničke u neslužbenom dijelu programa.

Jeste li znali da i oni pjevaju "Zovi, samo zovi" i "Ja se konja bojim"?!
Prvo smo pomislili da nas zezaju, ali ne, to su pjesme koje oni pjevaju na svom jeziku i sa drugim sadržajem, ali melodije su iste. Mi smo im otpjevali naše verzije i zatim se bacili na , i pjesmu & ples za koje nemam adekvatnih emotikona .

Oh, itekako smo se bacili, naš kralj Artur, njihov mladi Lancelot i svi mi vitezovi švedskog stola!!!

Vole našu medicu, vino, Žuju, naš mentalitet i more, naročito neki koji se vraćaju možda već ovog ljeta na jedrenje .

Pjesma se čula dugo u noć iz konobe rodne kuće našeg velikog kompozitora, i iz srca i grla svih nas, njegovih malih štovatelja.

Krenuli smo kao pratnja autobusu naših prijatelja i dalje pjevajući.
Iz malog sela u borovoj šumici spustili smo se u veliko Selo moje veselo i vidjeli pravu kič-razglednicu Kvarnera u sjaju mjesečine.

Neka je i kič, ma ča je lipo, ljudi moji......naš domaći kraj!

Izljubismo se s našim gostima, pali su još neki oproštajni vicevi i obećanje - idućeg proljeća, u Bavarskoj...

Eh, tko pjeva, zlo ne misli...

...šmrc...








Post je objavljen 04.06.2007. u 23:32 sati.