ponedjeljak, 28.05.2007.
Di si bija, bija, bija kad je grmilo...
 Dakle, ljudi moji, kakav vikend! Oj, blože & bože moj, ne ponovilo se. Ipak sam ja jedna teta u godinama i PMS-u, živci mi nisu što su nekad bili, a ni tad nisu bili bogzna ča  ...Šou je krenuo u subotu, a nije bio ni ples ni pjesma sa zvijezdama jer je termin bio jutarnji, uz prvu kavicu  .Prvo i prvo, na ovaj brižan blog uletila je  BAKTERIJAImate je od početka tu desno u boxu, znam ja nju jako dobro i bilo je samo pitanje vremena kad će iskočit i što će prouzročit. Zaslužila je poseban post i ja ću joj ga priuštiti, samo još čekam da se pokaže u punom svjetlu. Čisto sumnjam da je ovo kraj njene predstave, jer kad krene s prenemaganjem to obično ne traje samo jedan vikend. Dakle, hakiralo mi blog  Srećom, nakon što sam se isplakala Mudroj (neću vas linkati još neko vrijeme da bakterija ne skuži s kim se družim) a ona me uputila  da bacim oćadu na Blog.hr naslovnicu, krenusmo u akciju Haker-eliminator po uputstvima.Naravno, glavni terminator i haker-eliminator bio je mužić, jer su se meni toliko tresle ruke da sam ostatak dana jela isključivo suvu 'ranu, mada mi nije bilo ni do toga. Ma nije mi bilo ni do čega  .Nemam ovaj blogić ni dva mjeseca, a vezala sam se za njega i za vas više nego što sam očekivala. Da opet citiram nonu - ni oltarića bez križića, evidentno. No, krenusmo dalje, cookies smo potamanili brže nego kutiju Domaćice (a jako, jako smo brzi u izjedanju iste  , da postoji Olimpijada imala bih medalja k'o Janica), promijenili lozinku, izbrisali hakerov post i svi veseli, sve O.K.Nadam se da nitko nije ostavljao čudnovate komentare ponaokolo pod mojim nickom i to bi bilo to. Nije bio neki jako hudi haker, rekao je što je imao i otišao  . I ja i blog - k'o bog!  Sutra je novi dan i nova srića, pa opet na ćakule po blogovima, pomislih ja naivna kakva već jesam  .I pravac krpice  , ne bih li spriječila taj glupi dan da nastavi svoju revijalnu rabotu  .Kad odjednom.... CRASH!!!BOOOOM!!!BANG!!!BANG!!!BANG!!!Nebo je palo na zemlju. I još nije ustalo, mada ja jesam, već dvaput od tada. Grmilo/sijevalo/pljuštilo/stolice hitalo po terasi/gađalo ledenim kuglicama/grmilo/sijevalo/pljuštilo itd. cijeli božji dan. Sve šajete nebeske odlučile su imati nedjeljni šou istovremeno. I jesu, vrag ih zel & strel božja ih ubila    Priznajem pred svima, plašljiva sam k'o mali zeko. 177,5 centimetara u vis ne čini vas automatski ženom-stijenom. U mnogim situacijama ja jesam žena-stijena, ali prirodne nepogode ne spadaju u te  .Od čvrste stijene sitan pijesak posta. To je prirodno i u prirodi. U mojoj prirodi je da čvrsto zabijem glavu u nečvrst pijesak, a rit nek se snađe kako zna i umije  .Da se vratimo na naslov -di je 'ko bija kad je grmilo? He, he, slika vam zorno prikazuje da je Tonka pronašla najčvršći i najnoviji zidani element u kući. Slika vam ne prikazuje da je mužić zvani haker-terminator spokojno lupkao po svojoj tastaturi cijeli božji (božji?! pfff...imala bih bogu štošta pripomenuti glede svetosti te nedjelje) dan. Ja sam prvo iščupala iz zidova sve osim plin/voda instalacija i armature, te brže-bolje šviknula s mozgom da ne patim više, jer su moje patnje pri potresima, poplavama, olujnim nevremenima, požarima & co. nemjerljive. Koristi od mene nema, zato mozak - baj, baj Kad je bilo očito da će i struja reći baj baj, zaključih kako tako više nemere pa nemere. Upalila sam svijeće po cijeloj kući. Jučerašnje pilence došlo je k'o naručeno uz hladnu salatu, juhica se grijala na lelujavom plamenu šparheta. Htjela sam predložiti terminatoru da dohvati tamburu i udri brigu na veselje, no on je već krenuo razveseliti Tonku, pa su zaigrali mali nogomet na dva golića. Tonka uvijek brani ulazna vrata, odlična je golmanica i zovemo ju Pletidlaka u čast Pletikosi, naravno. Mogli su komotno igrati i kamena-s-ramena po novim pločicama, bilo bi mi fakat svejedno  .Zato jer sam ja, ne budi lijena, napunila kadu da je pjena kipila po podu, upalila svijeću, prosula mirisna ulja i uronila u vodeni svijet. Slika, naravno, ni to ne prikazuje , a ča ste mislili  ...Izronila sam nakon dva sata  .Bilo mi je divno  .Inače uvijek negdje jurim/žurim, ali bez struje ne možete ne znam kakve velike poslove odrađivati, pa eto  ...Junački sam proplivala kroz olujno nevrijeme i isplivala živa, zdrava & vesela iz biblijski grdnog potopa .I vi sad recite da nisam najveselija pesimistica na svijetu  !!!Prođe noć, dođe dan, a dok vam ovo pišem, pokazuje se i sunce na prozorčiću  .Jes' da me Tonka probudila u pet i pol, ali vjerojatno je samo kao Noina golubica htjela provjeriti je li opći potop protutnjio i ima li kakav komad zemljice za iskopavanje, hm, one rupice kakvu svaka poštena mačka teži iskopati u svom ili tuđem vrtu .Momentalno vrtim hrpe robe u mašini, slušam muziku, veselim se po blogu jer napokon ne grmi i općenito podebljavam buštu našem Elektroprimorju na sve mile načine za koje sam jučer bila uskraćena .Gledam u vrh Učke k'o baba u grah i gatam dokle će ova idila. Znam da neće dugo, zato vas brzo pozdravljam & želim svima ugodan dan, bez neverina i bakterija. Vidimo se uskoro, kad ne bude grmilo & sivalo,  |
četvrtak, 24.05.2007.
Kućica u cvijeću, trava oko nje...hm...
 Lipa moja ekipica, napokon vidite krajnji cilj pothvata čija se realizacija odgađala do faze  , , , & .Dakle, krenulo se. Malom cestom prema zaleđu, do place našeg lokalnog pupka svijeta, inače poznatog primorskog turističko-lječilišnog centra. Ljudi moji, to je zaista lijek za živce u sparno popodne predsezonskog utorka! Plan - placa, kava, pa u brdo do kućice u cvijeću. Dio prvi: uz rijeku do prve murve, pa mljac, ravno sa stabla...  ...mali predah u ladovini...  ...da ne pomislite da nisam ni vidjela more - jesam, otprilike iz ove blizine.....  ...zatim placa i kavica s pogledom na veselu familiju ... ...i napokon... ...NAPOKON... ...KONOBO MOJAAAAAAAA... ...uuups... ...mužićeva...... A od cvijeća, u našoj pustinji prosperira jedino on. Lani je bio samo par malih lopatica, a nu ga, nu, koliki je došao od blage zime i ove suše  Nakon što smo napojili brižno zelenilo, sunašce je prekrilo par oblačaka. Na to uvijek mogu računati kad zalijem vrt, operem auto, stavim robu na sušilo ili odlučim imati grande vrtnu zabavu za rodbinu iz Jamerike koju prvi put vidim...  Alzo dakle, ipak - rodili ljiljani, rodila loza pred vratima...  ...a bome i na kuhinjskom plafonu !!! Smračilo se, naoblačilo te nije bilo druge nego put po noge i gradskoj kući pjevajući ...Pozdravismo se sa dobrim susjedama i izljubismo se s njim, kojeg volimo i češkamo već gotovo 13 godinica, a on zauzvrat čuva susjedstvo i prošeta s nama do dućana  I eto. Kući došli, bez nevere prošli. Uhh, bole me ruke i noge od ovog posta, ne pitajte me bar tjedan dana kad će novi !!!I naravno, opet šećer na kraju. Pa kakva je to domaćica koja ne da desert!? Dakle, tan-tan-tantan-taaaaaaaa....  Draga naša Dome, sretan ti rođendan!!! Tvoj blog je drugi blog kojeg sam ikad u životu vidjela. Ostala sam u tvom i našem smišnom, munjenom Malom mistu do danas, i nadam se da ću guštati u njemu još dugo, kao i mnogi drugi. A sad napokon ja gren ća , |
nedjelja, 20.05.2007.
Ajne kurce pauze!
 Ne, nisam još počela psovati, mada... ...to je postalo samo pitanje vremena.A vremena nema pa nema. Zato sam bar tu, na svom slikovnica>-blogu odlučila uzeti ajne kurce (ma sram vas bilo, opet se smijuljite) pauze, staviti buketić na Photobucketić i sve četiri u zrak! Možete se slobodno pridružiti i vi, samo ne dirati buketić! Htjela sam staviti friški, ali do kućice i cvijeća (i punjenja akumulatora ) nije se moglo. Ovaj na sličici je lanjski, ne vjerujem da će friški biti bogatiji i ljepši zbog ove suše, pa idem na ziher.Dakle, prstiće i nosiće k sebi jer ove rožice idu Mudroj. Eh, kakvu je ona pašticadu spremila dok mene nije bilo...zaslužila je altroke buket !I već je moja Mudra sve organizirala - ja ću njima lijepit sličice na blog, ona i Bez karakterica će kuhat pašticadu s njokima, a Zona se ponudila da će dovesti cijelo društvance polako, sigurno i s obje ruke na volanu. Ako broj zainteresiranih poraste, vozit će ona i mini-bus, rukama i nogama .Eto, kad se male ruke slože, možemo i u berbu ljiljana (trešnje smo sredili u koaliciji s kosićima & i drugim ticama nebeskim), a aleja ljiljana lani je izgledala ovako:  Priznajem, format sličice je malo čudan. Morala sam mužiću otfikarit glavu tamo negdje iznad ljiljana, da se ne raspomamite pa da moramo iznajmljivat veliki bus. Kako bilo, lijepo se vidi što to tamo cvjeta. Ispred bedema starog naše kućice u cvijeću. S glavom i no, da, s glavom, naravno .I naravno, ne zaboravimo desert. Šećer na kraju. Kakve krasne rožice znaju narasti u pitaru najbolje zna naša Dome, a po koluru i dezenu mislim da imamo slične lukovice. Lukovice lukavice ... Dome moja, Tonka Pitarello ne nosi štikle, ali trava bome ne raste ni pod razno! Ovo mi je pitar ispred vrata, sramota za u zemlju propast... Ne znam je li Ljube isto ovako radišna i vridna, ali ti bar imaš Antišu da zalijeva! Da ljudi pomisle kako je ova zelenjava moj ponos i dika, stavila ja i pitar i rožicu na mobitel. Tamo je još gora, uvalilo joj i neki Crazy Talk program pa melje engleski ko moja profesorica iz osnovne  .Dunkve, Mudra i ekipica, sad znate kakav Minotaur vas čeka pred vratima moje spilje! Par sardelica, mitologija obavezna !!!Ova pauze otegla se preko kurce, pa ja kidam nalijevo. I nadesno. I posvuda, @%#/&, a ne da mi se!!! Ali ča se mora, mora se,šmrc... ...pa gren spat, za početak... |
četvrtak, 17.05.2007.
Možda i nije sve baš tako crno...
 Eto, ja sam još mlada i naivna, pa me lako razveseliti pastelnim bojicama uz jutarnju kavu .Ruku na srce, čitala sam jučerašnje novine. Imam na lageru nepročitanih tiskovina sa nekim datumima ožujka, ali ovo je definitivno jučerašnje novolistovsko fokusiranje i nadam se da ne kršim nikakve zakone dok se ovako lokalpatriotski dičim njime na svom blogu. A i lepe su mi bojice, nisam se mogla obuzdat'. Nadam se da su i tamo, u stvarnom mistu radnje, baš ovakve. U mom zavičaju nisam vidjela sličan primjer, najrađe bih sjela u Bijelu Strijelu Žopija i uvjerila se svojim očima. Simo-tamo od Bosiljeva pa dokle ide .Dalmatinom, kojom još nisam prošla .Poslušati malo i one zadarske morske orgulje. Baciti oko na novu splitsku rivu. Pa na soparnik u Radmanove mlinice, a noge toćati na plaži u Dućama gdje je toplo kao u našem Klimnu. Ponoviti gradivo o Dubi na Pelješcu, javiti se nekim dragim ljudima u Vignju, gledati Korčulu iz strmoglavih visina starog groblja iznad Orebića. U Opuzenu stati na rub ceste kao što smo nas tri (dež)gracije stajale i stopirale za Dubrovnik na nezaboravnom maturalnom(!!!) putovanju Pa onda pravac.....joooj.... Bolje da prestanem, predaleko bi nas ovo odvelo. Lepe su bojice .Voćni dan gospodnji. Možda haluciniram od gladi, ali zašto, ZAŠTO mi se čini da tuna spada u frutti di mare itd. |
utorak, 15.05.2007.
Tko zna - zna, tko može - može...
   Napokon se mogu pohvaliti da sam sama lijepila mačku na blog !Dobro, hajde, ne baš sama sama.....šaptalo mi je sa strane. Na momente i malo jačim baritonom, ali eto... Dakle, ja znam, a Tonka.......ma pogledajte je samo. Ta očito i zna i može, tko sam ja da joj smetam. Stekla je mnoge obožavatelje, a možda i prvu blog-prijateljicu. Naš suživot je, dakle, savršen .Eto, i mašemo vam zajedno! |
petak, 11.05.2007.
Laku noć, prijatno...
 I vrapci na grani već znaju da je ovaj tanahni konekšn koji nas spaja proteklih dana bio uglavnom mrtav-hladan ................Ali eto, sad je živ-živ-živ i zdrav-zdrav-zdrav! K'o vrapčić iz Vrapča  .Ja sam se srčano borila, svim raspoloživim sredstvima, da doprem do vas .Ovo što vidite na slici samo je manji dio naoružanja kojim sam dotukla sile nemile naše blogosfere i šire .Ostalo oružje vidjet ćete MALO MORGEN na ovom blogu!!! Elem, ovako izmučena od borbe i željna odmora, sanjam jednu kućicu u cvijeću. Za ovaj vikend već je kasno, ali ne mora biti ni vikend, svaki dan je blagdan u toj kućici. U kućici kao od Ivice i Marice, vještici ni traga. B(l)ogu iza nogu. Tamo gdje MaxADSL nije rekao ni "Laku noć" ni "Prijatno", ma nije nikada ni riječ rekao. Tamo gdje je sve po....a ne, NE! Ne po mom, krivo ste pomislili. Po mužićevom. Tamo je on glavni. To je mjesto gdje se mužić pretvara u Guzdu. Ili Šefa. To je mjesto gdje Um caruje, a sila nečista klade valja...i loži vatricu, nad kojom zatim složno vrte kobasice na štapu. The Brain stoluje, a the sila nečista mete dvorišće, zalijeva ruže & ljiljane i tamani strizibube, ma što one bile .Ako Guzda kaže: "Tu će biti sve, onako, na žuto", sila nečista mam sprema u ormar sve plave detalje koje je marljivo sakupljala već izvjesno vrijeme, pa se sa jednakim žarom baca u šoping pod parolom "Tutto žuto!" Tamo ljeti sjede na ljuljački, pod tendom od trstike, slušaju smiješne stare ploče sa prastarog gramofona na navijanje i jako su si lijepi jedan drugome pod žmirkavim svjetlom petrolejske lampe .Kućica u cvijeću je mjesto gdje sve nekako dođe na svoje mjesto. Gdje more nije prehladno za kupanje ni zadnjih dana listopada. I tako opet dođemo na onu započetu, a drugačije dovršenu misao - idem tamo gdje je sve po mom. Mada, ni oltarića bez križića, rekla bi moja nona. Možda umjesto tra-la-la vikenda napokon krenem na dugo odgađano proljetno čišćenje stana, tek toliko da me snijeg ne zatekne, kao što svake jeseni na cestama iznenadi i našu vrijednu zimsku službu & družbu.... |
utorak, 08.05.2007.
NEMA SLIKE, NEMA TONA.....
|
Lipa moja ekipica
,s obzirom da smo ovdje svi pomalo ćoravi od buljenja u raznoinčne ekrane, ja ću vam onda lijepo krupnijim fontom i drugim priručnim sredstvima predočiti ono priopćenje koje sam napisala u komentarima na prethodni post. Tamo su mi jako sitna slovca, a i ljudi teško pamte & lako zaboravljaju, pa eto, toliko da znate, ja vas nisam zaboravila .Ako b(l)og da, čitat ćete ovdje, a ako ne.... ....ajte vi meni ipak doli u prethodne komentare, kako-tako ali bar nešto piše....Postovi su mi ionako vriti, prava fešta se uvijek razmaše nešto malo niže, dolje...... ....... ................da,da,da............. ......baš tamo............. ......sram ga bilo tko zlo pomisli....... ....... .............E, sad pazi 'vamo!!!!! PRIOPĆENJE PUČANSTVU: ČUJTE I POČUJTE! Daje se na znanje svekolikoj ekipici da su mi otkazali suradnju krucijalni faktori ovog našeg kafenisanja, a to su: a) MUŽIĆ. Nema slike, nema tona; ali ajde, znam tipkat jednim prstićem, a i kremšnite su danas na redu, pa uz još malo mita & korupcije....dalo bi se to još nekako i sredit..... ................ali ima i BE,pa kaže: be)MaxADSL mamicumumiludamumamicumiluglobalnu, odbija i kremšnite i sređivanje svake vrste, ni da bekne cijelo jutro, pa do daljnjeg nema kafe. Drž'te mi fige da ovo prođe kao post, u komentare je jedva-jedvice prošlo, uhhhh...... Dakle, ako se ne vidimo neko vrijeme, don't worry, s vašom dioptrijom je sve O.K. O.K.? |
.