Eto, ja sam još mlada i naivna, pa me lako razveseliti
pastelnim bojicama uz jutarnju kavu
.
Ruku na srce, čitala sam jučerašnje novine. Imam na lageru nepročitanih tiskovina sa nekim datumima ožujka, ali ovo je definitivno
jučerašnje novolistovsko fokusiranje i nadam se da ne kršim nikakve zakone dok se ovako lokalpatriotski dičim njime na svom blogu.
A i lepe su mi bojice, nisam se mogla obuzdat'. Nadam se da su i tamo, u stvarnom mistu radnje, baš ovakve. U mom zavičaju nisam vidjela sličan primjer, najrađe bih sjela u Bijelu Strijelu Žopija i uvjerila se svojim očima.
Simo-tamo od Bosiljeva pa dokle ide
.
Dalmatinom, kojom još nisam prošla
.
Poslušati malo i one zadarske morske orgulje. Baciti oko na novu splitsku rivu. Pa na soparnik u Radmanove mlinice, a noge toćati na plaži u Dućama gdje je toplo kao u našem Klimnu. Ponoviti gradivo o Dubi na Pelješcu, javiti se nekim dragim ljudima u Vignju, gledati Korčulu iz strmoglavih visina starog groblja iznad Orebića. U Opuzenu stati na rub ceste kao što smo nas tri (dež)gracije stajale i stopirale za Dubrovnik na nezaboravnom maturalnom(!!!) putovanju
Pa onda pravac.....joooj....
Bolje da prestanem, predaleko bi nas ovo odvelo.
Lepe su bojice
.
Voćni dan gospodnji.
Možda haluciniram od gladi, ali zašto,
ZAŠTO mi se čini da tuna spada u frutti di mare
itd.