MiniMaxine

Eto, ja sam još mlada i naivna, pa me lako razveseliti pastelnim bojicama uz jutarnju kavu .

Ruku na srce, čitala sam jučerašnje novine. Imam na lageru nepročitanih tiskovina sa nekim datumima ožujka, ali ovo je definitivno jučerašnje novolistovsko fokusiranje i nadam se da ne kršim nikakve zakone dok se ovako lokalpatriotski dičim njime na svom blogu.

A i lepe su mi bojice, nisam se mogla obuzdat'. Nadam se da su i tamo, u stvarnom mistu radnje, baš ovakve. U mom zavičaju nisam vidjela sličan primjer, najrađe bih sjela u Bijelu Strijelu Žopija i uvjerila se svojim očima.

Simo-tamo od Bosiljeva pa dokle ide .

Dalmatinom, kojom još nisam prošla .

Poslušati malo i one zadarske morske orgulje. Baciti oko na novu splitsku rivu. Pa na soparnik u Radmanove mlinice, a noge toćati na plaži u Dućama gdje je toplo kao u našem Klimnu. Ponoviti gradivo o Dubi na Pelješcu, javiti se nekim dragim ljudima u Vignju, gledati Korčulu iz strmoglavih visina starog groblja iznad Orebića. U Opuzenu stati na rub ceste kao što smo nas tri (dež)gracije stajale i stopirale za Dubrovnik na nezaboravnom maturalnom(!!!) putovanju
Pa onda pravac.....joooj....

Bolje da prestanem, predaleko bi nas ovo odvelo.

Lepe su bojice .

Voćni dan gospodnji.

Možda haluciniram od gladi, ali zašto, ZAŠTO mi se čini da tuna spada u frutti di mare itd.