MiniMaxine

Lipa moja ekipica, napokon vidite krajnji cilj pothvata čija se realizacija odgađala do faze , , , & .

Dakle, krenulo se.

Malom cestom prema zaleđu, do place našeg lokalnog pupka svijeta, inače poznatog primorskog turističko-lječilišnog centra.
Ljudi moji, to je zaista lijek za živce u sparno popodne predsezonskog utorka!

Plan - placa, kava, pa u brdo do kućice u cvijeću.

Dio prvi: uz rijeku do prve murve, pa mljac, ravno sa stabla...



...mali predah u ladovini...



...da ne pomislite da nisam ni vidjela more - jesam, otprilike iz ove blizine.....



...zatim placa i kavica s pogledom na veselu familiju ...



...i napokon...

...NAPOKON...

...KONOBO MOJAAAAAAAA...

...uuups......mužićeva......



A od cvijeća, u našoj pustinji prosperira jedino on. Lani je bio samo par malih lopatica, a nu ga, nu, koliki je došao od blage zime i ove suše



Nakon što smo napojili brižno zelenilo, sunašce je prekrilo par oblačaka.

Na to uvijek mogu računati kad zalijem vrt, operem auto, stavim robu na sušilo ili odlučim imati
grande vrtnu zabavu za rodbinu iz Jamerike koju prvi put vidim...



Alzo dakle, ipak - rodili ljiljani, rodila loza pred vratima...

...a bome i na kuhinjskom plafonu !!!



Smračilo se, naoblačilo te nije bilo druge nego put po noge i gradskoj kući pjevajući ...

Pozdravismo se sa dobrim susjedama i izljubismo se s njim, kojeg volimo i češkamo već gotovo 13 godinica, a on zauzvrat čuva susjedstvo i prošeta s nama do dućana



I eto. Kući došli, bez nevere prošli.

Uhh, bole me ruke i noge od ovog posta, ne pitajte me bar tjedan dana kad će novi !!!

I naravno, opet šećer na kraju.
Pa kakva je to domaćica koja ne da desert!?

Dakle, tan-tan-tantan-taaaaaaaa....







Draga naša Dome, sretan ti rođendan!!!

Tvoj blog je drugi blog kojeg sam ikad u životu vidjela. Ostala sam u tvom i našem smišnom, munjenom Malom mistu do danas, i nadam se da ću guštati u njemu još dugo, kao i mnogi drugi.

A sad napokon ja gren ća ,