Pustolovina zvana Japan

Danas sam za vas pripremio pravu poslasticu. Ovo originalno kinesko predjelo je postalo sastavni dio japanske kuhinje, no toliko je ukusno da ga se često servira i kao glavno jelo. Gyoza je zapravo paketić tjestenine punjen mješavinom mesa i povrća. Poput talijanskih raviola, ali je tijesto tanje i mesa ima više. Za meso se može koristiti mljevena svinjetina ili škampi.

Ako ste oko jela koje sam dosad spominjao bili skeptični, oko ovoga nemojte. Gyoza rocks!

Recept:
Umak uz gyozu
1/2 šalice soya umaka
1/2 šalice rižinog octa
1 čajna žličica sezamovog ulja
1 čajna žličica čili ulja
Sve sastojke stavite u zdjelicu i pomiješajte. Umak ćemo koristiti kasnije za jelo.


Gyoza
10 listova tjestenine za gyozu (ima za kupiti u dućanu s azijskom hranom)
Smjesa:
60 g mljevene svinjetine ili škapmi
1/4 žličice zdrobljenog češnjaka
1 žličica naribanog đumbira
1 list kineskog kelja, sitno nasjeckan
5 listića Kineskog češnjaka (sličan vlascu), nasjeckan
prstohvat soli

Još potrebno:
1/4 šalice vode
suncokretovo ulje

Sve sastojke za smjesu stavite u zdjelu i dobro promiješajte. Izvadite jedan listić tjestenine za gyozu i stavite ga na suhi tanjur ili dasku. Jednim prstom smočite cijeli rub listića. Stavite 1 žlicu smjese na središte listića. Presavijte listić i stisnite rub. To možete napraviti i s rubom vilice ili noža kako biste stvorili uzorak. Napravite isto s ostalim sastojcima.
Ugrijte teflonsku tavu i dodajte na nju malo ulja; vrteći tavu kako bi se ulje razmjestilo.
Stavite nekoliko gyoza jednu do druge u jedan ili više redova (ovisno o veličini tave), te pustite da dobiju rumenu boju.Uzmite špatulu i s njom okrenite cijeli jedan red; kako biste izbjegli pucanje tjestenine. Dodajte malo vode i pokrijte poklopcem te pustite da se gyoza kuha u pari, sve dok većina pare nije nestala. Pustite da posmeđi i s druge strane, te izvadite. Smjestite u vatrostalnu posudu kako bi se sve gyoxw mogle poslužiti tople. Uz njih dodajte umak u malu zdjelicu te nađite svoju količinu umakanja.

U-živajte!

Tofu koji se poslužuje u japanskim restoranima je vrlo svjež, a time i vrlo mekan; poput pudinga. Ima glatku teksturu, a i okus je uglavnom blend. Moram priznati da ga još nisam vidio u našim dućanima, no to lako može biti zbog neopreznosti.#Naknadna napomena: ima ga za kupiti u dućanu Destinatio Tokyo u Zagrebu#

Iako je jesen taman počela, i ljetne vrućine su minule, danas ću prezentirati ovo fantastično ljetno jelo jer mi je redefiniralo pojam "osvježavajućeg" obroka. Možda nećete moći percipirati ugodu koju ovo jelo može pružiti kada je vrijeme vruće i vlažno, no vjerujte mi da ovo jelo morate probati jer će vas oduševiti.

O udon i soba rezancima sam već pričao u ranijim postovima. Iako se radi o japanskim proizvodima koje je teško kupiti na našim prostoirma, uvijek se možete odlučiti na internet kupovinu (u slučaju udon rezanaca kupite one debele; puno su ukusniji). Ako ste baš odvažni, ovdje ću ponuditi recept za izradu soba rezanaca koji sam dobio na radionici u Japanu. #nema na čemu#

Japanci tradicionalno tjesteninu jedu u dva oblika: u juha i "na suho" s umakom kao dodatak. U oba slučaja se tjestenina priprema odvojeno od tekućine, i tek se prilikom posluživanja ta dva sastojka spoje. To je dosta različito od načina na koji europljani pripremaju tjesteninu, no zato nimalo manje ukusno.

Zaru udon (lijevo) i zaru soba (desno).

Zaru soba / udon je ovaj oblik "na suho" gdje se skuhana tjestenina položi na podložak, a umak (tsuyu) u maloj posudici sastrane. Uz ovo se nerijetko serviraju razni dodatci, pri čemu ću izdvojiti tempurirano povrće koje se savršeno slaže s osvježavajućim okusom hladne tjestenine zbog svoje lakoće - a to je baš ono što nam treba prilikom ljetnih vrućina.

Za tempurirano povrće se obično uzme nasjeckani luk, paprika, kuhane mahune i/ili Hokkaido tikva. Sve ove sastojke (pa i Hokkaido tikvu) možete kupiti u većim trgovačkim centrima u RH što olakšava cijelu ovu pripremu. Smjesu za tempuru napravite od malo mekog brašna, soli i vode, i toliko je sada već uobičajena da se recept za nju može naći svuda po netu.

Ako vam je jedna cijela Hokkaido tikva prevelika za pripremu uz sve ovo, uvijek možete ostatak iskoristiti za prefinu juhu od tikve, no o tome nekom drugom prilikom :).

Tsuyu se priprema od mentsuyu smjese razrijeđene vodom ili dashi-temeljcom (vidi kasnije). Mentsuyu možete kupiti, no i sami ga napraviti od: 1dcl sakea, 2.5 dcl mirina, 2.1 dcl soya umaka, kriška kombu alge veličine 5x5 cm2 i 2.1 dcl dashi temeljca (dashi prah možete kupiti u azijskim trgovinama poput Destinatio Tokyo, Asian Cash & Carry itd.).
Naravno, ne morate napraviti toliko puno ove smjese; bitni su omjeri. Ohladite tsuyu u frižideru prije jela.

Za pripremiti soba rezance biti će vam potrebno:
350 g heljdinog brašna
150 g mekog pšeničnog brašna
2.25 dcl vode
prstohvat soli
Napomena: heljdino brašno može biti zahtjevno za izradu rezanaca, pa ako se ne osjećate sigurnim da ćete se snaći, stavite pšenično i heljdino brašno u omjeru 1:1 i s vremenom smanjujte udio pšeničnog brašna. Imajte na umu da ćete od 0.5 kg smjese dobiti mnogo rezanaca, te slobodno smanjite ukupnu količinu brašna.

U velikoj zdjeli temeljito promiješajte brašno i sol - ovo je bitno kako bi se heljda jednoliko povezala. Zatim polako dodajte vodu dok miješate smjesu. Postepeno radite na smjesi i uvijek pritišćite tako da tijesto formira stožac. Nemojte, kao kod običnog pšeničnog tijesta, drobiti smjesu i stanjivati ju kako bi primila što više zraka. Cilj je dobiti kompaktnu, neispucalu strukturu, koju ćemo moći razvaljati na stolu. Kad ste uspjeli dobiti valjanu strukturu, razvaljujte ju u oblik kvadrata dok se ne stanji na max 2 mm (makar bi bilo idealno na 1 mm..). Pritom koristite oštro brašno kao podlogu da se tijesto ne zalijepi za stol i valjak. Trudite se razvaljati tijesto što više homogeno; tako će rezanci biti pravilniji.
Kad ste uspjeli dobiti željenu debljinu, preklopite tijesto 3 x = uzduž, poprijeko i poprijeko opet. Pritom stavite još oštrog brašna kako se tijesto ne bi međusobno zalijepilo. Sada dolazi ključni korak - rezanje.
Naslonite drvenu dasku ravnoga ruba na presloženo tijesto - koristit ćete ga kao ravnalo za rezanje. Dugim nožem ravnoga ruba režite "kriške" debljine opet oko 1.5 mm. Svaku krišku odvojite s daske, nježno protresite da se riješite suvišnog brašna i stavite sastrane na široki tanjur. Idealno bi bilo kad bismo mogli kupiti soba-nož, ali budući će ovo biti hobi-zanimacija, sumnjam da će se netko baš odlučiti na to. Prijateljica, s kojom sam prvi put kuhao soba rezance otkad sam se vratio u RH, mi je rekla da je za ovo vrlo praktično koristiti pizza-cutter, pa vam eto još jedno rješenje. Ideja je da rezovi budu sigurni i brzi, s oštrim predmetom, kako se tijesto ne bi slijepilo prilikom rezanja.

Soba-nož i rezanje.

Jednom kad ste narezali svoje rezance, možete ih skuhati. Stavite ih u vruću vodu na cca 1 min i izvadite kutlačom s rupicama u prethodno pripremljenu zdjelu s hladnom vodom. Ako ih previše skuhate, rezanci će se raspasti. Nemojte odjednom staviti sve rezance, već malo po malo kako biste ih mogli pratiti i vaditi iz lonca. Kad je sve skuhano, ocijedite ih i poslužite sa tsuyu-em. Na soba rezance možete posipati sitno narezani nori (alge), po ukusu.

U tsuyu, taman prije posluživanja, dodajte malo wasabija (oprez, radi se o jakom okusu koji podsjeća na hren) i/ili sitno nasjeckani mladi luk (ako imate, vidi sliku gore). Također, radi dodatne boje okusa, možete dodati i 1 razmućeno prepeličino jaje (sirovo). Budite hrabri, ne budite gadljivi :). Jaje samo po sebi nećete ni osjetiti, a umak će postati puno kompaktniji.

Uz jelo preporučam malo tempuriranog povrća koje sam gore spomenuo.

Napomena: vodu od kuhanja soba-rezanaca nemojte svu baciti. Kako se radi o heljdinom brašnu, ta takućina je zapravo vrlo hranjiva. U 1 osrednju šalicu, na kraju jela, pomiješajte preostali tsuyu umak s onoliko tekućine od kuhanja koliko je potrebno da se umanji slanost umaka tako da tu juhu možete popiti. Okus podsjeća na prežganu juhu. U tek!

Umak za zaru-udon je drukčiji od ovog navedenog. O tome ću u nekom skorašnjem postu.