Pustolovina zvana Japan
utorak, 30.07.2013.
Uvid u tajanstveni Japan   U Japanu... da ne generaliziram - u Tokiju, čovjek dobije dojam da može biti štogod hoće. I to je istina; ako ste Elvisov fan - možete se ufurati u cijelu opremu i svaki vikend otići do Yoyogi parka te do your thing. Ako volite goth, steam-punk i sl.; postoji cijeli kvart gdje izlaze ljudi sličnog stila. Dapače, možete obući leopard odijelo (jednodijelno!), pikachu-kostim ili Boratov kupaći i skočiti do plaže, i vjerujte mi da nitko - neće - ni - trepnuti. Zvuči zbunjujuće, zvuči neobjašnjivo, no najbolje je reći da je - čudno. Kao da ste se probudili u ludnici ili da vas je netko lupio po glavi pa halucinirate čudne likove dok drugi ljudi i dalje svojim životom bez vaših "čudnih slika". Pitao sam svoje kolege iz Japana zašto je to tako. Pa, dobro... nisam pitao zašto. Komentirao sam kako je to super i kako te ljudi neće čudno gledati. Možeš biti što želiš i neće te ni primijetiti. Ili? Hoće. Ljudi će primijetiti, i to - svi. Ali Japanci su jako dobri u skrivanju svojih doživljaja i neće pokazati da po nečemu lomiš uobičajene norme. Jer svaki put kad se netko takav pojavi u blizini cijela situacija postaje bitka između tebe i njega. Ako reagiraš na neki način drukčiji od uobičajenog; ti gubiš. Jer takvi ljudi traže pažnju; oni to namjerno rade da se istaknu i ti im ideš na ruku ako ga odlučiš slikati, buljiti ili smješkati mu se. Stoga, neka evidentna reakcija će izostati. Bar iz perspektive zapadnjaka. Iako ovakav pristup katkad ima nedostataka, no čini mi se da je ovo savršeni lijek za rubriku "selebriti" u medijima. Zamislimo samo taj divan svijet gdje ne bi bilo Kardashian djevojki i njihovih muževa (i bivših muževa), modnog mačka, Gotovčevih, Soraji, beskonačnih nizove starleta, Mamića i Keruma... Ah. Utopija je moja omiljena utopija.  |
ponedjeljak, 22.07.2013.
Meetup
|
nedjelja, 14.07.2013.
Shikata ga nai Shikata ga nai je jedan od vrlo važnih izraza kad se pokušava opisati japanski narod, a znači "Nije moglo drukčije". Izraz pokušava uhvatiti esenciju kako se nema razloga uzrujavati oko stvari koje ne možemo promijeniti. Život ide dalje, katkad je težak, no tu se ne može previše napraviti. Izraz shikata ga nai je korišten i od strane zapadnjaka kako bi opisali sposobnost Japanaca da izdrže velike muke i tragedije a pritom održe dostojanstvo. Povijesno, ovaj izraz je korišten u trenutcima kada su veliki brojevi Japanaca morali skupa trpjeti, npr. kod okupacije Japana od strane Saveznika ili kod obilježavanja tragedije u Hirošimi i Nagasakiju. Kao gaijinu (strancu zapadnjaku) koji trenutno 9 mjeseci živi u Japanu, čini mi se da shikata ga nai puno više govori o Japanu nego što se to čini na prvi pogled. Treba imati na umu da je japansko društvo strukturirano i obilježeno nizom društvenih normi i običaja. Svatko ima svoju poziciju u društvenoj piramidi, a ona se uglavnom vrti oko posla (zaposlenja). Ako si radnik, moraš mnogo raditi kako bi opravdao povjerenje koje ti je ukazala tvrtka koja te zaposlila. Stoga, dugi radni sati su nešto što se od tebe očekuje. Budući posao moraš imati, inače si na ulici, žrtva koja ide s njim je prihvatljiva i oko nje se ne treba uzrujavati - shikata ga nai. Ako se neka aparatura pokvari i ona te onemogući da ispuniš svoju dužnost, tu nisi mogao ništa napraviti - shikata ga nai. Iskazivanje emocija, nezadovoljstva, ili negodovanja, je nešto što se ne radi na poslu. To nije konstruktivna radna atmosfera i stoga ju treba izbjegavati. Ako te nešto muči - shikata ga nai. U principu se slažem s ovim konceptom, i siguran sam da bi u mnogim zapadnjačkim radnim okolinama bilo dobro koji put "pregristi jezik" umjesto žaliti se unedogled. Ali jednako tako mi se čini da je zlatna sredina negdje između. Tako da bar koji put možeš rasteretiti dušu umjesto konstantnog trpljenja. A sad, natrag na posao... Da, imate pravo; nedjelja je, no što da vam kažem osim shikata ga nai. |
četvrtak, 04.07.2013.
Tanabata Tanabata je japanski dan promatranja zvijezda i obilježava se 7.7. raznim manifestacijama koje, naravno, uključuju i sâmo promatranje zvijezda. Ono što se meni svidjelo jest ljubavna priča tj. legenda koja prati taj dan. Ne zato što je to ljubavna priča (nisam taj tip) nego zato što sam napokon uspio naći neku legendu iz japanske kulture (mislim da ovakve stvari puno više govore o kulturi nego pornjava. Sorry Žižek...). Legenda je originalno porijeklom iz kineskog folklora i razne verzije priče se razlikuju, iako je osnovna ideja ista. Mikeran, mladi pastir, je jednog dana na svojoj farmi pronašao plašt koji je pripadao nebeskoj božici Tanabati. Uskoro je Tanbata došla u potragu za svojim plaštem i pitala ga da li ga je možda našao. Bila je vrlo lijepa i on nije htio da ona ode, pa je lagao da ga nije našao ali ponudio svoju pomoć u potrazi. U tom druženju par se zaljubio jedno u drugo, oženili su se i imali mnogo djece. No, jednog dana je Tanabata na krovu kuće primjetila komadić tkanine od koje je bio izrađen njen plašt. Bila je vrlo ljuta što je lagao i rekla je Mikeranu da će mu oprostiti ako izradi tisuću pari slamnatih sandala, a dok ne izvrši taj zadatak ona će ga napustiti i otići natrag na nebesa. Kada napravi sandale, Mikeran ih mora posaditi ispod bambusa i tada će se sigurno opet sresti. Mikeran je marljivo radio sandale i s nestrpljenjem čekao dan kad će ponovno vidjeti svoju ženu. Kada je izvršio svoj zadatak, zakopao je sandale ispod bambusa. Bambus je pomoću njih rastao sve više i Mikeran se mogao popesti na njega do nebesa. Popevši se na vrh, primjetio je da je stabljika prekratka - u svom nestrpljenju je napravio jedan par sandala manje od potrebnog. Mikeran je zvao Tanabatu i molio da mu pomogne popeti se. Ona mu se smilovala i pomogla mu.Tanabatin otac, bog nebesa, nije bio time zadovoljan i Mikeranu je dao zadatak da 3 dana čuva polje s dinjama, ali bez da takne ijednu dinju. Mikeran je je postepeno ožednio i nije mogao odoljeti sočnim dinjama. No, čim je jednu taknuo ona se pretvorila u nabujalu rijeku Amanogawa (Mliječni put) razdvojivši Mikerana od Tanabate. To je rastužilo Tanabatu i preklinjala je oca da joj omogući da vidi Mikerana ponovno. On je popustio i omogućio im da se sretnu jednom na godinu - 7. dana 7. mjeseca. Po izvornom kalendaru, 7. dana 7.mjeseca se zapravo približe putanje dviju zvijezda vidljivih na nebeskom svodu: Vege (Tanabata) i Altaira (Mikeran), a to je događaj na čijoj osnovi je i nastala legenda.  |
