četvrtak, 29.11.2007.
SAZNANJA, ČINJENICE I POSLJEDICE IZBORA 2007.
Zbog raznih obaveza, od Izbora sam napisao samo jedan post, pa ću se i u današnjem osvrnut na izbore, i njihove posljedice.
Očigledna bipolarizacija u hrvatskoj politici je očigledna- samo najjače dvije stranke osvojile su 122 od ukupno 153 zastupnička mjesta, no tu činjenicu ne treba, ni slučajno promatrati kao narušavanje demokracije, početak mogućeg dvostranačje ili činjenicu da su "male" stranke u Saboru nebitne. One nikako nisu nebitne- uzmite naprimjer HSS ili HSLS koji su osvojili samo , odnosno 2 zastupnička mjesta, a sada i lijevi i desni politički centar upravo njih žele vidjeti u svojim koalicijama i ta koalicija sada figurira kao stranka koja će presuditi Izbornog pobjednika, tj. onaj centar kojemu se ona prikloni će biti u poziciji formirati vladu, a to znači da će u koalicijskim dogovorima HSS i HSLS moći mnogo uvjeta postavit HDZ-u, odnosno SDP-u i Vesni Pusić, a ovi će to morat prihvatit ukoliko žele formirat stabilnu vladu.
S ovim izborima, u Saborsku povijest odlazi i žena koja je dugo godina bila u najužem vrhu hrvatske politike-Vesna Škare-Ožbolt. U niti jednoj izbornoj jedinici njezin Demokratski Centar i nije bio u među ozbiljnim kandidatima za prelaz izbornog praga, i očito je kako njena posve bezidejna i negativna kampanja koja se temeljila samo na ocrnjivanju Vlade nije urodila plodom. Ubuduće će i njezin Demokratski Centar postati jedna od onih stranaka koje se pojavljuju samo od izbora do izbora,obično uopće ne djeluju, a onda pred izbore kritiziraju sve postupke Vlade i sebe promiču kao ljude koje će unijeti svježinu u Hrvatsku politiku, pri tom nemaju jasne planove i programe osim vlastitih interesa,na Izborima dožive još jedan neuspjeh, onda kritiziraju Državno Izborno Povjerenstvo i vladajuće starnke te govore kako su izbori bili nezakoniti, kako su baš oni zakinuti i oštećeni za glasove te traže ponavljanje izbora, a onda nakon što se stišaju izborne priče oni opet idu u potpunu anonimnost, u zimski san sve do idućih izbora.............
Jedan od gubitnika Izbora je i Anto Đapić čiji je HSP osvoji samo jedan zastupnički mandat, za razliku od 8 na prošlim izborima. Đapić je čak ponudio svoje mjesto predsjednika na razmatranje Predsjedništvu stranke, ali je njegova ostavka (kakvo iznenađenje) odbijena i Predsjedništvo je na sebe preuzelo dio odgovornosti. Tako je završila još jedna farsa u Đapićevoj režiji, za koju smo svi znali kako će završiti. Čini se kako će nakon ovih izbora po drugi put u političku mirovinu otići Mate Granić, koji je bio jedan od nositelja listi HSP, koji je kao i cijela stranka doživio debakl. Žao mi je što Ruža Tomašić, nositeljica HSP-ove liste u desetoj izbornoj jedinici nije prešla izborni prag, jer je pravo ona, nakon odlaska Tadića i Rožića, bila jedini glas razuma u HSP-u, ali i jedna od najvećih zagovornica jače borbe protiv mita, korupcije i organiziranog kriminala.
Jako mi je žao što više mandata nije osvojila interesna grupa HSU- Hrvatska Stranka Umirovljenika, koja je u prethodne četiri godine uz suradnji sa HDZ-om puno napravila za poboljšanje statusa i standarda života oko milijun hrvatskih umirovljenika. Imaju samo jednog zastupnika, Silvana Hrelju, a predsjednik stranke je dao ostavku. No čini se kako pravi razlog, barem po dr. Jordanu, ali i nekim drugim provjerenim izvorima, debakla HSU-a na izborima leži u SDP-u, čiji su bliski ljudi zbog uspješne suradnje HSU-a i HDZ-a osnovali "fantomsku" Stranku Umirovljenika- SU, što je zbunilo biračko tijelo HSU-a, uglavnom umirovljenike, pa su glasali za SU
Još jednom se potvrdila činjenica kako neovisne liste i njihovi nositelji, ma koliko god imali kvalitetne programe i planove, uz nepostojanje velike i razvijene stranačke infrastrukture jednostavno ne mogu preći magičnu brojku od 5%, koliko iznosi izborni prag. Smatram kako bi Sabor imao puno kvalitetnije djelatnika kada bi u njemu sjedili i suodlučivali Tonći Tadić, Slaven Letica ili Boris Mikšić..............
utorak, 27.11.2007.
MILANOVIĆ ZA JURČIĆEVU PREMIJERSKU FOTELJU,SANADER ZA SVOJU
Po objavljivanju prvih neslužbenih privremenih rezeltata oglasili su se predsjednici dviju najjačih stranaka. Obojica su bili prezadovoljni izbornim rezultatima i brojem osvojenih mandata, oboje su rekli kako očekuju mandat za sastavljanje vlade i kako će krenuti u pregovore sa mogućim koalicijskim partnerima; Sanader kako će tražiti potporu stranaka koje su voljne prihvatit njega za premijera, a Milanović koji će tražiti stranke koje će prihvatit Ljuba Jurčića za premijera. Ma ništa čudno, navikli smo već kako ionako Milanović odlučuje sve što će njegov premijerski kandidat reći, misliti ili poduzeti, a dobrim Ljubom koji, i dalje bježe od političkih tema i bavi se svojim računicama u gospodarstvu. Zanimljiva je i, možda i smiješna da nije jadna, reakcija u izbornoj noći Vesne Pusić, predsjednice HNS-a koja je rekla kako će njezina stranka biti, citiram: "temelj buduće vlade lijevog centra uz SDP" te kako će odmah početi pregovore sa mogućim koalicijskim partnerima. S obzirom kako HNS ima samo 7 mandata (naprema 56 SDP-ovih) i nije naš u nekoj dobroj poziciji, i sigurno se ne bi trebao osjećat pozvanim za formiranje vlade bez da im je SDP uputio ikakav poziv. Čini se da je Pusić ovakve stavove i izjave poprimila nakon dugogodišnje suradnje sa uvijek bahatim i arogantnim Radimirom Čačićem. Kad smo već kod njega, sjećate li se još one „Čačića za premijera“ i izjava HNS-ovaca kako će SDP-ovci morati prihvatit njega za premijera ukoliko žele koaliciju. Kad se sjetim toga, uvijek se nasmijem…(usput, jeste li primijetili istu boju kose u Čačića i Pusić ??)
Sad sam ponovo analizirao brojeve mandata te odmjeravao i vagao izjave naših istaknutih političara. HDZ ima 66 mandata, a potporu na potporu u desnici ne može računat.Đapić neće biti presudan glas, a uostalom HSP nakon odlaska Tadića i Rožića nije više stranka sa kojom bi netko htio koalirat. HDSSB također neće sa HDZ-om, ali nitko ne želi ni sa njima, tu stranku ja ne bih nazvao regionalnom nego osobnom strankom Branimira Glavaša jer preko nje pokušava kukavički doći na slobodu ne mareći pritom na interese Slavonije i Baranje nego samo za svoje vlastite, ukoliko je stvarno nevin, to će i dokazat na sudu.
Što se tiče Milanovića, zapravo ispričavam se Jurčića (ili možda ipak Milanovića) on može računati zasad na 67 mandata (SDP 56, HNS 7,IDS 3, Šemso Tanković ).
Slijedom ovoga je potpuno jasno, tko želi formirat vladu mora dobiti naklonost koalicije HSS-HSLS, i još pokojeg manjinca ili SDSS-a. Umirovljenički mandat će ionako otići na stranu vlade.
Što se tiče stavova manjinaca za koju će se opciju opredijeliti nije mi poznato, vjerojatno ne znaju ni oni sami, vjerojatno će i oni stati uz već formiranu vladu. Zbog toga ću malo prokomentirat mogućnosti HSS-HSLS da se priklone plavima ,odnosno crvenima. Uvjeren sam kako će oni prije podržati i sudjelovati u vladi lijevog centra, po njihovim izjavan se može takvo što iščitat ,ali se isto tako treba sjetit kako je Adlešić protekle 4 godine podržavala HDZ-ovu vladu, a kako je HSS, uz HDZ, član Europske Pučke Stranke, najjače stranke u Europskom Parlamentu.
Što se tiče SDSS-a vjerujem kako će oni, iznevjerit HDZ i otići svojim prirodnim partnerima SDP-u pogotovo sad kada ga predvode Zoran, Milanka i Biljana.
Ipak još se ništa ne zna, svaki politički centar ima mogućnost formirati vladu, Sanader sa jedne strane i trojac Milanović-Jurčić-Pusić sa druge. Ljevica ne želi priznat poraz, a priznanje poraza i čestitanje pobjedniku je jedna od odlika velikih, poštenih ljudi, kao što je bio Ivica Račan, koji nije želio, iako je i njega Pusić tjerala, nakon poraza na izborima formirati nekakvu nestabilnu lijevu vladu, čini se kako njegov nasljednik nema te manire.
I tako nas, nakon duge i iscrpljujuće kampanje te neizvjesnih izbora očekuju tjedni u kojem će razni stranački lideri pokušavati pronaći ključ za formiranje nove Vlade………………..
nedjelja, 25.11.2007.
STRANI MEDIJI O HRVATSKIM IZBORIMA
I dalje ću poštovat(do 19sati) izbornu šutnju(iako zakon ne može protiv interneta) pa danas neću komentirati nikakve političke stranke, zajednice, unije, partije, blokove, koalicije ni njihove članove, predsjednike i premijerske kandidate.
Danas sam malo obilazio internet stranice velikih svjetskih medijskih agencija koje su posvetile malo ili nimalo (većina njih) svog prostora izborima u Hrvatskoj. To i nije tako iznenađenje, imaju oni i svojih briga i problema, a i puno zasnimljivije je pratit stanje u nekim većim zemljama, sa više stanovnika, sa jakom vojskom, sa jakim gospodarstvom, zemljama sa velikim zalihama nafte i zemnog plina ili zemlje koje potresaju velike krize i skandali, koje su pred raspadom poput. Libanona, Srbije(Kosova), BiH, Mianmara, Pakistana, Venezuele, Bolivije, Kolumbije..)
Jedan od rijetkih koji je napisao nešto o nama tko važnim izborima je Britanski BBC čiji vam tekst(preveden na hrvatski) donosim u cijelosti: " Hrvatska je počela glasovanje za novi saziv parlamenta za koji se očekuje kako će uvesti zemlju u Europsku Uniju. Više od 4 milijuna ljudi ima pravo glasa, a ankete predviđaju tijesnu borbu između vladajućih konzervativaca i oporbenih Socijaldemokrata. Glasači u više od 50 zemalja sudjeluju kao značajan udio u izbornom tijelu- više od 400 tisuća ljudi živi u inozemstvu. Predizborne ankete daju blagu prednost Socijeldemokratima čiji novi vođa, Zoran Milanović, apelira na mlade i urbane glasače. Vladajuća Hrvatska Demokratska Zajednica (HDZ) računa na glasove starije i seoske populacije i na dodatne mandate rezervirane za hrvatsku dijasporu. Ni jedna stranka, prema očekivanjima neće osvojiti većinu, pa nova vlada može biti formirana nakon post-izbornih koalicijskih pregovora." Vrlo kratko, zar ne?
Nešto više teksta nam je posvetio Reuters koji imeđu ostalog donosi kratak osvrt na stranke koje su dosad vladale: "HDZ je vladao većinu vrjemena od nezavisnosti 1991. Ali SDP je proveo prave reforme 2000. godine, zasjenjujući bivše desetljeće koje je bilo obilježeno ratom i nacionalizmom te usmjeravanjem Hrvatskog puta ka EU i NATO-u. Sanaderov reformirani HDZ se vratio na vlast 2003. godine i nastavio na radu za dobivanje povjerenja Zapada, postižući zdravi ekonomski rast i poboljšavajući profil ulaganja."
Reuters još i dodaje: "Zemlja treba reformu neučinkovitog pravosuđa i javne administracije, suzbijanje korupcije i otkloniti dugove državnih tvrtki kako bi se pripremila za konkurenciju Europske Unije."
Inače, izlazne ankete će biti objavljene odmah po isteku predizborne šutnje, oko 19 sati,a prvi privremeni neslužbeni rezultati izbora će biti poznati oko 21 sat. Svoje obraćanje građanima je najavio i predsjednik Mesić, a možda svoj post komentirajući rezultate objavi već večeras i moja malenkost, iako je to malo vjerovatno. A vrlo je vjerovatno kao ću prihvatiti poziv i izbornu večer i noć provesti u stožeru jedne jake oporbene lijevo-orijentirane stranke, (kako ironično) baš one kojoj sam upućivao najviše kritika.....
subota, 24.11.2007.
KOMPROMIS KAO KLJUČ FORMIRANJA NOVE VLADE
Nakon tri tjedna mukotrpne i iscrpljujuće predizborne kampanje danas je stigao dan odmora političarima od napornih sučeljavanja, predizbornih skupova i izbornih prepucavanja, danas ćemo se i mi građani odmorit od svih onih političkih plakata i reklama kojima smo tjednima bili bombardirani. Ostao je još samo jedan dan do izbora- Dan predizborne šutnje. Zbog toga ni ja danas neću po imenu spominjati nikakve političke opcije, stranke, zajednice, partije, koalicije, opcije, liste niti njihove članove, predsjednike ili premijerske kandidate. Volio bih samo napisati samo o nekoliko stvari koje bi se trebale dogoditi sutra navečer. U 19 sati se zatvaraju birališta. A prvi službeni rezultati će biti objavljeni oko 21 sat. Na tu izbornu noć svoje obraćanje javnosti najavio je i predsjednik Mesić. Upravo će svi to njegovo obraćanje svi željno iščekivati i onda će odmjeravati svaku njegovu riječ i misao, stavljati na vagu svaku njegovu rečenicu, tražiti nekakvu naznaku i pokušati procijeniti kome će, s obzirom na izjednačenost najjačih političkih stranaka, dati mandat za sastavljanje nove hrvatske vlade. Upravo o tome bih volio napisati par riječi…..
Na sutrašnju izbornu noć će početi i pregovori predsjednika svih stranaka koje budu ušle u novi sastav Hrvatskog Sabora. Počet će razgovori i možda čak budu postignuti neki dogovori o pokušaju sastavljanja nove vlade. Samo se nadam kako se ti pregovori neće pretvoriti u bitku u kojoj je bitno samo tko će dobiti koju ministarsku ili potpredsjedničku fotelju. Jer će onda tako formirana vlada u budućnosti više morati paziti kako se očuvati od raspada i bavit će se više svojim unutarnjim problemima nego što će brinut o interesima države i njenih građana(takve vladu smo već imali, me želim spominjati kada). Bitno je da se stranke posvete usklađivanju programa i jasnom definiranju ciljeva i prioriteta kojim će se bavit. Zbog toga će stranke morati pristajati na neka srednja rješenja i kompromise(iako stara dobra izreka kaže kako je kompromis rješenje sa kojim su obje strane jednako nezadovoljne, on je nekad i jedino moguća solucija).
Jedno od pitanja kojim će se baviti nova vlada je pitanje zakona popularno nazvanog nula promila. Samo ime kaže, danas nitko tko ima više od 0,00 promila u krvi ne bi smio sjesti za upravljač prijevoznog sredstva. Neke se političke stranke žele održavanje na snazi ovog zakona, a neke žele granicu promila u krvi povisiti čak i na 0.08. Osobno smatram da bi najbolje bilo kada bi se postigao ovakav kompromis: neka za sve koji rade kao vozači (vozači autobusa, taksi-prijevoznici te vozači teretnih kamiona ili kola hitne pomoći) ostane na snazi zakon kakav jest, a neka se za sve ostale granica povisi na 0.4 ili 0,5. Sličan zakon imaju ni neke razvijene europske zemlje.
Dalje, tijekom ove kampanje se mnogo raspravljalo o decentrealizaciji države te je predložena veća financijska neovisnost lokalnih tijela-županija, gradova, općina. Tako su neke stranke predlagale da se postotak novca koji ostaje lokalnim tijelima povisi sa sadašnjih 8% na čak 30%. Po mom mišljenju to bi ipak bilo malo previše, jer u lokalnim tijelima ne sjede toliko profesionalni i odgovorni ljudi koji bi bili spremni na raspodjelu toliko više novca odjedanput pa predlažem da se taj postotak povisi sa 8% na „samo“ 15%.(a onda bi se, tijekom godina, ako se pokaže potreba i kvaliteta rada gradova i općina taj postotak mogao još više postupno povećavati).
Tijekom ove kampanje aktualno je bilo i pitanje glasovanja hrvatske dijaspore i Hrvata iz BiH na izborima u Hrvatskoj. Smatram da će se i taj zakon ubrzo promijeniti, ali i mislim kako ne bih trebalo potpuno ukinuti pravo glasa svima onih građana koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj jer i u Ustavu RH stoji da se RH mora brinuti o svim Hrvatima. Volio bih kada bi se taj sporni zakon trebao ovako promijeniti: svi Hrvati iz BiH i svi Hrvati iz dijaspore bi svaki u svojoj posebnoj izbornoj jedinici glasovali za samo jednog svog predstavnika u Saboru.
Što se tiče rada trgovina nedjeljom i tu možemo od svih relevantnih stranaka čuti različit stajališta, ali smatram kako ni najbolje bilo kada bi se dopustio rad nedjeljom, ali plaćen dvostruko više od „običnog dana“.
A Vi, ako imate kakav prijedlog kompromisa kakav će morati postići političke stranke, možete ga ostaviti u komentaru...
srijeda, 21.11.2007.
BOLI GLAVA
Nedavno objavljena velika predizborna anketa napravljena za Media servis, Večernji list i RTL televiziju još je jednom pokazala ono što već svi dobro znamo. Vrjemena do izbora je sve manje, a i sve manje su razlike između mogućeg broja SDP-ovih i HDZ-ovih saborskih mandata. I dok se stranački lideri i(li) premijerki kandidati bore srcem i razumom za svaki glas predsjednik Mesić, koji je obećao kako neće sudjelovati u predizbornoj kampanji, ipak nekim svojim izjavama i primjedbama pokušava uvjeriti građane da glasuju za lijevu političku opciju(čitaj: SDP, HNS). Ipak, vjerojatno je predsjedniku u ovom trenutku najteže; a pogotovo će ga BOLJET GLAVA u postizbornoj noći sa 25. na 26. studenog. Tu noć će(nakon objavljivanja prvih rezultata) morati odlučiti kome će dati mandat za sastav nove vlade, morat će odlučit tko će biti mandatar za sastavljanje nove vlade... Predsjednik će se morati odlučiti između tri moguća scenarija; hoće li dati mandat za sastav nove vlade Ljubu Jurčiću(čitaj: ljudima koji upravljaju njime) ili Ivu Sanaderu, iako bi za Mesića NAJBEZBOLNIJA SOLUCIJA bilo stvaranje „velike koalicije“.
Po već navedenom istraživanju u 10 izbornih jedinica ipak malo bolje stoji SDP koji bi trebao dobiti 60 zastupničkih mjesta u Saboru, četiri više od HDZ-a. Ne trebamo zanemariti i jedanaestu izbornu jedinicu, gdje bi HDZ trebao dobiti barem četiri mandata. U tom bi slučaju naše dvije najjače političke opcije bile potpuno izjednačene (60:60) i očito je kako će itekako važnu ulogu imati „male“ stranke. Tu bi veću podršku ipak mogao dobiti SDP zbog toga što će njegovi „prirodni“ koalicijski partneri HNS i IDS osvojiti 7 odnosno 3 mandata te bi mu u tom trenutku nedostajalo samo 7 mandata za dostizanje MAGIČNE BROJKE OD 77 SABORSKIH MANDATA potrebnih za stvaranje Saborske većine. HDZ nema stranku sa čijom potporom može sigurno računati jer sa drugim strankama desnice (HSP-om i HDSSB-om u ovom trenutku. Čini se nitko neće željeti koalirati). Presudno će biti za koju će se stranku odlučiti koalicija HSS-HSLS-PGS jer bi sa njihovih 6-7 mandata HDZ i SDP mogli steći određenu prednost u skupljanju parlamentarnih glasova. I dok HSLS-ova Đurđa Adlešić, iako ne jasno, više naginje ka lijevom centru HSS-ov Josip Friščić neumorno ponavlja: „Priklonit ćemo se onoj stranci koja obeća 6 milijardi kuna za razvoj hrvatskog sela“. I oni čekaju završnu anketu o popularnosti hrvatskih političkih stranaka, jedinu koja je relevantna, onu koja će se održati 25. studenog, Kome će se prikloniti ostale stranke: umirovljenicu će naravno stasti na stranu pobjednika, a ne treba zanemariti ni Samostalnu Demokratsku srpsku Stranku koja bi se mogla priklonit SDP-u, svom (iako se tako dosad nije činilo) prirodnom partneru (pogotovo kada važne funkcije u SDP-u drže Milanka Opačić, Biljana Borzan itd.).
Ne treba zanemariti ni mogućnost ulaska nekog nezavisnog kandidata u Sabor, ali ta je mogućnost minorna iako unatoč silnim neozbiljnim(ponekad čak presmiješnim) nezavisnim kandidatima postoji nekoliko njih koji bi mogli dati velik doprinos poboljšanju Hrvatske. To su svakako bivči saborski zastupnik TONČI TADIĆ, bivši predsjednički kandidat BORIS MIKŠIĆ i uvijek originalni i pošteni SLAVEN LETICA, a možda čak i kandidat za premijera „udružene ljevice“ Zlatko Klarić, jedne nove moderne europske socijaldemokratske opcije.
Iako nemam takav običaj, sada ću za kraj napisati i jedan PREDIZBORNI VIC(kojeg prenosi dnevnik „24 sata“): Sin pita oca: „Tata, ovo su prvi izbori u kojima ću glasat, kojoj bi stranci trebao dati glas?“, Otac: „Sine, izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti...“
ponedjeljak, 19.11.2007.
REPLIKA
Pozdrav svim blogerima i blogericama. Vjerovatno ste primijetili kako već neko vrijeme nisam pisao postove jer sam ugrožen bolešću bio dugo prikovan za bolesničku postelju i nisam bio u stanju čak ni samostalno se ustati. Sada je, hvala Bogu, bolest iza mene, iako se njene posljedice nažalost još osjećaju.
Unaprijed se ispričavam jer u ovom postu neću pisati o nikakvim novim stvarima već ću se osvrnut na moj posljednji post i reakcije koje su izbile nakon njegova objavljivanja.
I evo danas sam prvi put nakon mnogo vremena odlučio upaliti računalo i malo "surfati" po ovoj našoj blogosferi. I onda- IZNENAĐENjE. Možete li samo zamislit kako sam se začudio kad sam ugledao i shvatio koliko je strasti izazvao moj posljednji post, već davno napisan. Detaljnije ću vam objasnit u čemu je stvar: U zaključku svog zadnjeg posta krivo sam pretočio jednu misao u glavi u rečenicu u tekstu tako da je njen sadržaj bio vrlo nes(p)ertno napisan (potpuno drugačije nego što je trebalo). Nakon toga me jedna blogerica komentarom upozorila na sadržaj te moje rečenice (na čemu joj se zahvaljujem) i ja sam je, bez imalo oklijevanja istog trenutka ispravio te izbrisao njen komentar jer je izgubio svaki smisao u odnosu na moj nanovo promijenjeni post.(zbog toga se kasnije ona naljutila) I onda, te iste večeri, koje se vrlo slabo sjećam jer sam zbog bolesti bio pod utjecajem jakih tableta i sredstava protiv bolova, ta ista blogerica je na svom blogu posvetila cijeli jedan post u kojem je komentirala moj post. Naravno negativno, te je objasnila svoja stajališta u vezi ovog incidenta, što je naravno njeno pravo, ali mi je zasmetalo što me je povezala sa nekim, po svemu sudeći nemoralnim moćnicima(vjerojatno ona još uvijek misli kako sam ja nekakav moćnik, i sasvim je u krivu, uvjeravam vas). Zasmetalo me, ali nema veze ja sam na njenom blogu ostavio komentar u kojem sam joj izrazio duboko žaljenje zbog moje (ljudske) greške i nesporazuma koji se dogodio te sam joj zahvalio što me je upozorila na pogrešku i dao joj do znanja kako mi je drago što je to učinila i zamolio je da i dalje me upozorava na greške koje napravim jer sigurno hoću. Svi smo grešni ljudi, a ljudski je griješiti.
I nakon što sam napisao taj komentar isključio sam računalo i do danas ga, zbog već navedene bolesti nisam koristio. Danas sam ponovo pročitao već navedeni post te blogerice i zaprepastio sam se kad sam vidio u njemu rečenicu koja je glasila: „Bahatost, nadmenost i ponižavanje su mu način ponašanja“ . Tom rečenicom ta blogerica je, nedvosmisleno htjela prikazat moju ličnost, osobnost i mene kao čovjeka: MOŽETE LI ZAMISLITI? Biste li vi opisali tim riječima čovjeka kojeg nikad niste upoznali, nikad niste sreli, nikad niste vjerojatno ni vidjeli, o razgovoru da ne govorim već njega kao osobu ocjenjujete na temelju jedne nespretno napisane rečenice koju je napisao shrvan teškom bolešću i pod utjecajem tableta protiv bolova. Strašno. Volio bih da mi netko objasni što znači riječ „nadmenost“ koju je već navedena blogerica napisala.?!?!?!?!
nedjelja, 04.11.2007.
SDP-ov DVOJAC BEZ KORMILARA TONE SVE DUBLJE I DUBLJE
Oprostit će mi premijer Sanader što sam iskoristio njegovu frazu o dvojcu bez kormilara za naslov svog današnjeg posta.
Jučer je počela izborna kampanja. U slijedeća tri tjedna hrvatsku građane očekuju svakodnevno bombardiranje političkim licima, strankama, programima, ideologijama i kritikama suparnika iz svih mogućih oružja- novina, plakata, interneta, letaka, elektronskih medija...
I među svim tim reklamama meni je u oko zapala ona SDP-ova u kojoj se prikazuje samo predsjednik stranke Zoran Milanović, a Ljubo Jurčić, u slučaju SDP-ove koalicijske vlade trebao postati njen predsjednik uopće nema. Što nam time poručuje SDP? Ništa što nismo već neko vrijeme znali, a to je kako će, ako Jurčić postane premijer, sve konce u svojim rukama imat Milanović (a možda preko njega i neka ličnost iz SDP-ove sjene, vjerojatno omražena široj hrvatskoj javnosti npr. Milan Bandić, Slavko Linić). Zaista smiješno, SDP pokušava stvorit iluziju o postojanju nekog profiliranog SDP-tima, a cijela je kampanja bazirana na personalizaciji ličnosti Zorana Milanovića, kao da nitko drugi iz tog toliko hvaljenog tima i ne postoji. To dovoljno govori o timu i kakvi su ljudi u njemu. Dalje- sve verbalne sukobe sa Sanaderom vodi Milanović, nositelj većine SDP-ovih lista je Milanović, Milanović odgovara na Sanaderove kritike,Milanović daje kritike Sanaderu, Milanović će poslije izbora vodit koalicijske pregovore, Milanović poziva Sanadera na sučeljavanje na televiziji, Milanović je naposljetku, predsjednik SDP-a i on je čovjek koji vodi stranku u ovako važnim predizbornim trenucima, a ukoliko SDP formira vladu državu će, i u dobru i u zlu vodit Ljubo Jurčić ?!?
Ponavljam, presmiješno. Državu će vodit čovjek bez ikakvog iskustva u vođenju bilo kakve organizacije, čovjek koji nema ni lidersku karizmu ni liderske sposobnosti, čovjek koji nema svoja mišljenja i stavove, već mu ih oblikuju drugi, čovjek koji se, posljednjih godina nije bavio politikom ni problemima države ni problemima njenih građana, čovjek koji donedavno nije bio član niti jedne političke organizacije, čovjek u kojeg ni SDP-ovci nemaju povjerenje, pa je njemu jedini zadatak u cijeloj kampanji držat (skoro uvijek isti) govor na SDP-ovim stranačkim skupovima.
I onda, govorim hipotetski, zamislite vi ovakvu situaciju za npr dvije godine,u kojoj bi se uvijek tihi i pokorni premijer Jurčić usudio usprotivit šefu partije Milanoviću. To bi sigurno dovelo do krize ne samo u SDP-u, nego i apsolutne krize koja bi uzdrmala sve dijelove društva- nastupila bi kriza Državnih tijela, institucija, pala bi vjerojatno i takva vlada, a to bi onda dovelo i do niza gospodarskih problema.
Zato, ja ne bih nikad svoj glas dao, niti nešto povjerio dvojcu bez kormilara koji tone i siguran sam, ubrzo će potonut, i udarit od samo dno hrvatske političke scene…
subota, 03.11.2007.
MOGUĆI PREDSJEDNIČKI KANDIDATI-drugi dio
Jučer sam već pisao o mogućim kandidatima za predsjednika države na slijedećim predsjedničkim izborima. Jučer sam i konstantirao kako iz stranaka koje ne sudjeluju u radu ove vlade postoje samo četiri koliko-toliko relevantna kandidata. A to bi bili Đurđa Adlešić (iz HSLS-a), Željka Antunović i Milan Bandić (iz SDP-a) te Dijana Pleština kao mogući nestranački kandidat Socijaldemokrata. (više o njim možete pročitati na jučerašnjem postu).
Danas ću, kako sam i najavio pisati o mogućim predsjedničkim kandidatima trenutno vladajuće Hrvatske Demokratske Zajednice. Naravno, kada govorite o HDZ-ovcima morate prvo počet sa Ivom Sanaderom, koji na prvi pogled u ovom trenutku jedini figurira kao mogući nasljednik predsjednika Mesića na predsjedničkoj fotelji, pogotovo ako ne (p)ostane predsjednik vlade. Čovjek sa dobrim govorničkim sposobnostima, sa izraženim liderskim sposobnostima, sa karizmom čovjeka koji može voditi jednu državu i njen narod, a njegov politički rad je priznat i odobravan i na domaćoj političkoj sceni, ali i onoj europskoj (jedan je od najistaknutijih članova Europske seljačke stranke-trenutno najjače stranke u europskom parlamentu). Uz ovakve preporuke čini se kao jedini izbor.
Ali ako malo bolje razmislite još bi nekoliko HDZ-ovaca moglo figurirati kao mogući kandidati za Pantovčak. Pritom sigurno ne mislim na Jadranku Kosor , koja je svoju priliku imala(i propustila) na prošlim predsjedničkim izborima, ali se može govoriti o slijedećim ljudima(pogotovo ako Sanader ostane premijer i nakon 25.11.): Vladimir Šeks (predsjednik Sabora, jedan od najdugovječnijih ljudi u vrhu hrvatske politike, jedan od najzaslužnijih za uspostavu neovisne Hrvatske, čovjek čiji humor i stil govora mnogo podsjeća na humor i stil sadašnjeg predsjednika-što nije zanemarivo), ili možda Kolinda Grabar-Kitarović (ministrica vanjskih poslova i europskih integracija, vrlo sposobna političarka i izvrsna govornica, jedna od najzaslužnijih za ulazak RH u vijeće sigurnosti UN, jedna od najzaslužnijih za ubrzanje pregovora sa EU i skorašnji poziv u NATO-savez, a birače može osvojiti i svojim izgledom-kao što je i nedavno izabrana predsjednica Argentine Fernandez de Kirchner).
Bilo kako bilo, ovo su samo neka moja razmišljanja i pretpostavke za događaj koji će postati najaktualnija tema svih medija za tek dvije ili tri godine, a dotad možda dobijemo i neke nove ljude u vrhu hrvatske politike i neke nove moguće predsjedničke kandidate…
petak, 02.11.2007.
NEŠTO POTPUNO DRUGO- PRVI DIO
Iako se ovih dana špekulira samo o svim mogućim strankama, zajednicama, partijama, koalicijama, savezima, dogovorima, listama, kandidatima i sučeljavanjima za predstojeće parlamentarne izbore ja sam odlučio pisat o nečemu drugome. Opet o politici, ali ovaj put o nekim drugim izborima, onim ne tako skorim, slijedećim predsjedničkim koji bi se trebali održati (daj Bože Mesiću zdravlja) za otprilike tri godine. Želio bih se, iz sadašnje perspektive pozabaviti pitanjem tadašnjih kandidata za prvog čovjeka Lijepe naše. Naravno neću govoriti o onima koji se pojavljuju samo od izbora do izbora, inače politički neaktivnih koji onda koriste priliku kako bi po zakonu o praćenju predsjedničkih izbora u medijima dobili koju minutu za reklamiranje sebe ili promidžbu nekog svog `biznisa` u cilju ostvarivanja samo vlastitog probitka, bez i najmanje brige za građane, njihove probleme i bez ikakve ideje za vođenje unutrašnje ili vanjske politike. Zato ću malo prokomentirati o mogućim kandidatima ´ozbiljnih´ stranaka za predsjednika.
A s obzirom kako je sadašnji predsjednik, koji se ne može više kandidirati, ˝zamrznuti˝ član u oporbenom HNS-u počet ću sa novim mogućim kandidatima (sadašnje) oporbe. Najjača oporbena stranka-SDP trenutno nema čovjeka kojeg bi građani mogli percepirati kao novog lidera Hrvatske. O Ljubu Jurčiću, u ovom kontekstu bi bilo presmiješno govoriti ( nije on ni za premijera), Zoran Milanović je premlad, preneiskusan, nedokazan , samo što znamo o njemu je da lijepo govori (pritom ne mislim na sadržaj već stil !!!) i da upravlja mišljenjem LJuba Jurčića, a možda i neko upravlja njime. Dakle, ništa ni od njega,idemo dalje - Tonino Picula, njegovo vrijeme i njegov ˝račanovski˝ stil je za neka stara prošla vremena, sad je potpuno beskorisan, Milanka Opačić- Bože sačuvaj. I tako je SDP-ova knjiga spala na tri imena, od kojih je dvoje stranačkih, a dvije su i žene. Prva je stranačka osoba- Željka Antunović. bivša ministrica obrane i dugogodišnja potpredsjednica SDP-a, bliska Račanova suradnica, žena jasnih socijaldemokratskih načela, bez komunističke prošlosti, praktična katolkinja, ali njezin je problem to što vjerojatno nema dovoljnu potporu u vlastitoj stranci (pogotovo Milanoviću sklonih članova partije). Druga osoba je Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, sklon kontroverzama i skandalima, više-manje uspješno vodi velegrad, ali nema veliku potporu izvan Zagrebačkog SDP-a. Treća osoba je, možda ćete se iznenadit, Dijana Pleština, supruga pokojnog premijera Ivice Račana, profesorica na fakultetu, bliska SDP-ovcima, u svojim je projektima surađivala sa nekoliko vlada(čak i ovom HDZ-ovom). Možda, zašto ne?
Od ostalih stranaka koje nisu u vladi možda bi trebalo izdvojit samo HSLS čija predsjednica Đurđa Adlešić u mnogim anketama o popularnosti političara zauzima visoko drugo mjesto, odmah iza Mesića. HNS sa Vesnom Pusić i pogotovo Radimirom Čačićem nema tu ništa tražiti, HSS također, osim predsjednika Friščića nemaju nikakvog drugog istaknutog člana,a on i nije neki materijal za predsjednika. IDS je regionalna stranka koja se bavi samo svojom izbornom jedinicom, DC i Škare-Ožbolt su preneozbiljni za politiku i važna državna pitanja. Možda čak i previše smiješni. HSU je samo interesna grupa,a HSP s najnepopularnijim političarom Hrvatske Aantom Đapićem nema što tražit, možda bi ozbiljan kandidat mogla bit Ruža Tomašić.
I ovdje ću završit s prvim djelom (kao što u naslovu i stoji) svojeg osvrta na ovu temu o kojoj nitko u ovom trenutku ne razgovara, a vrlo aktualna će postat, vjerojatno već nakon parlamentarnih izbora. Sutra ću objaviti drugi dio, a u njemu će raspravljat o kandidatima najjače stranke-HDZ-a za predsjedničke izbore.
