petak, 02.11.2007.
NEŠTO POTPUNO DRUGO- PRVI DIO
Iako se ovih dana špekulira samo o svim mogućim strankama, zajednicama, partijama, koalicijama, savezima, dogovorima, listama, kandidatima i sučeljavanjima za predstojeće parlamentarne izbore ja sam odlučio pisat o nečemu drugome. Opet o politici, ali ovaj put o nekim drugim izborima, onim ne tako skorim, slijedećim predsjedničkim koji bi se trebali održati (daj Bože Mesiću zdravlja) za otprilike tri godine. Želio bih se, iz sadašnje perspektive pozabaviti pitanjem tadašnjih kandidata za prvog čovjeka Lijepe naše. Naravno neću govoriti o onima koji se pojavljuju samo od izbora do izbora, inače politički neaktivnih koji onda koriste priliku kako bi po zakonu o praćenju predsjedničkih izbora u medijima dobili koju minutu za reklamiranje sebe ili promidžbu nekog svog `biznisa` u cilju ostvarivanja samo vlastitog probitka, bez i najmanje brige za građane, njihove probleme i bez ikakve ideje za vođenje unutrašnje ili vanjske politike. Zato ću malo prokomentirati o mogućim kandidatima ´ozbiljnih´ stranaka za predsjednika.
A s obzirom kako je sadašnji predsjednik, koji se ne može više kandidirati, ˝zamrznuti˝ član u oporbenom HNS-u počet ću sa novim mogućim kandidatima (sadašnje) oporbe. Najjača oporbena stranka-SDP trenutno nema čovjeka kojeg bi građani mogli percepirati kao novog lidera Hrvatske. O Ljubu Jurčiću, u ovom kontekstu bi bilo presmiješno govoriti ( nije on ni za premijera), Zoran Milanović je premlad, preneiskusan, nedokazan , samo što znamo o njemu je da lijepo govori (pritom ne mislim na sadržaj već stil !!!) i da upravlja mišljenjem LJuba Jurčića, a možda i neko upravlja njime. Dakle, ništa ni od njega,idemo dalje - Tonino Picula, njegovo vrijeme i njegov ˝račanovski˝ stil je za neka stara prošla vremena, sad je potpuno beskorisan, Milanka Opačić- Bože sačuvaj. I tako je SDP-ova knjiga spala na tri imena, od kojih je dvoje stranačkih, a dvije su i žene. Prva je stranačka osoba- Željka Antunović. bivša ministrica obrane i dugogodišnja potpredsjednica SDP-a, bliska Račanova suradnica, žena jasnih socijaldemokratskih načela, bez komunističke prošlosti, praktična katolkinja, ali njezin je problem to što vjerojatno nema dovoljnu potporu u vlastitoj stranci (pogotovo Milanoviću sklonih članova partije). Druga osoba je Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, sklon kontroverzama i skandalima, više-manje uspješno vodi velegrad, ali nema veliku potporu izvan Zagrebačkog SDP-a. Treća osoba je, možda ćete se iznenadit, Dijana Pleština, supruga pokojnog premijera Ivice Račana, profesorica na fakultetu, bliska SDP-ovcima, u svojim je projektima surađivala sa nekoliko vlada(čak i ovom HDZ-ovom). Možda, zašto ne?
Od ostalih stranaka koje nisu u vladi možda bi trebalo izdvojit samo HSLS čija predsjednica Đurđa Adlešić u mnogim anketama o popularnosti političara zauzima visoko drugo mjesto, odmah iza Mesića. HNS sa Vesnom Pusić i pogotovo Radimirom Čačićem nema tu ništa tražiti, HSS također, osim predsjednika Friščića nemaju nikakvog drugog istaknutog člana,a on i nije neki materijal za predsjednika. IDS je regionalna stranka koja se bavi samo svojom izbornom jedinicom, DC i Škare-Ožbolt su preneozbiljni za politiku i važna državna pitanja. Možda čak i previše smiješni. HSU je samo interesna grupa,a HSP s najnepopularnijim političarom Hrvatske Aantom Đapićem nema što tražit, možda bi ozbiljan kandidat mogla bit Ruža Tomašić.
I ovdje ću završit s prvim djelom (kao što u naslovu i stoji) svojeg osvrta na ovu temu o kojoj nitko u ovom trenutku ne razgovara, a vrlo aktualna će postat, vjerojatno već nakon parlamentarnih izbora. Sutra ću objaviti drugi dio, a u njemu će raspravljat o kandidatima najjače stranke-HDZ-a za predsjedničke izbore.
