Fran i Ivor u akciji
ponedjeljak, 24.06.2013.
Uz visoku Dravu i Dunav
Vodostaj na sreću opada, ali vrh vodenog vala, naravno nije mogao proći bez nas  Prošli petak popodne smo proveli u promatranju visoke Drave, najveće koju smo vidjeli. Prvo smo se provozali do Zoo vrta na lijevoj obali i odmah ostali zatečeni i impresionirani prizorom i količinom rijeke koja se izlila.
Cijela trim staza kojom smo šetali prije par mjeseci je pod vodom i to prilično dubokom.
Klinci su prvo smočili nogice, ali nije im dugo trebalo da se skinu samo u gaćice i budu poptuno mokri, da dodam da je Drava bila ledena, sigurno ne više od 18°C ( na netu je pisalo 16), ali naravno nije ih to puno omelo. Obrisali smo ih dekicom koja nam je uvijeku autu. Sljedeća postaja je bila kod pješačkog mosta, nadali smo se dobre fotke snimiti s njega, ali zabranjen je bio pristup mostu. Pogled prema Kopiki.
i prema mostu
Veliki problem su i podzemne vode koje pune podrume kuća, bez obzira na ispumpavanje u njima ima vode, što li bi tek bilo bez pumpi. 
Prije Franovog treninga gimnastike u 20.00 sati stigli smo prošetati i donjogradskim šetalištem. To jutro su rekli kako je nasip popustio, međutim tu zbog policije i jako puuuno vojske nismo mogli ni blizu. Drugi dan smo, kada je kriza prošla, prošetali ugroženom ulicom u kojoj je bilo puno vreća pjeska, betonskih barijera, ali i vode u dvorištima.
Ovaj put smo izbjegli kupanje, ali ne i močenje nogica.
Dunav je ispred vrata ovog dvorišta nanio stvarno svega, tko zna što ćemo pronaći
Pogodite što je ovo?
Iskreno ja sam punoglavce (ili kako ga je Ivor nazvao žaboglavca) uvijek zamišljala puno manjima, a ne bi ga stavila u ruku nikada  Jedva smo objasnili Franu da ga nećemo voziti kući, bio je jako tužan što smo ga ostavili.Prošetali smo gdje smo mogli, jer šetalište uz sami Dunav je bio potuno u vodi.
Dalje je moguće samo čamcem
Oznaka za generacije dokle je Dunav bio
|
) u Aljmaš. Nakon uživancije na čistom zraku, dečke nismo ni čuli, oni su uživali u svojoj bazi, smo se spustili do Dunava.
- 22:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #
srijeda, 12.06.2013.
Vrelo Bosne
|
Od puta u Sarajevo ostadoh dužna ovaj post. Treći dan posjeta Sarajevu zbog bolesti Ivice smo najviše skratili, odustali smo od posjeta Alipašinoj đamiji (vidjeli smo je izvana nekoliko puta, ali nismo izunutra) , ali i od drugog puta kući, naime prvotni plan je bio ići prema Tuzli umjesto kako smo došli preko Zenice jer su usput Bijambarsje pećine. Jedino od čega nismo odustali je posjet izvoru rijeke Bosne. Jako je lijepo uređeno i pravi odmor za dušu i uživanje.
Zapravo nemam što dodati, vjerujem da slike govore dovoljno same za sebe
Moj nesuđeni alpinista uvijek pronađe mjesto za pentranje
Nismo jedini koji uživamo u prirodnim ljepotama
Pronašli smo čak i slap
A na kraju smo mi malo odmorili uz čaj i pogled na naša dva malca.
|
