|
Ovdje ću izdvojiti neke Franove izjave. Tete u vrtiću ih često pitaju svašta pa svakih malo naiđemo na dječja razmišljanja na panou.
05/09. "Tko si ti?"
"Ja sam Fran M. Ja sam dobar čovjek"
12/09. "Da si ti Djeda Mraz što bi pokonio mami i tati?" "Mami cvijet, a tati radio"
02/10. "Da možete birati u što ćete se pretvoriti što biste izabrali i zašto?" "Duh, zato što ga nitko ne može ubiti, on ne može umrijeti."
08/10. "Bako, sutra mi budi poslušna kao igračka."
|
Fran i Ivor u akciji
četvrtak, 29.07.2010.
Hvar u lipnju
Prvo mali izvještaj kako se sada provodimo u Stari Gradu. Prvi tjedan smo se iskupali jer je more bilo stvarno toplo, ali u subotu se vrijeme pokvarilo, zapirila bura koja je rashladila more dobrih 5°C u nekoliko dana. Ja sam navodno slomila prst na nozi, sutra ću vjerojatno konačno doći do rengena (to nije lako na Hvaru). U srijedu sam bila kod ortopeda koji također misli da je prst slomljen, ali kaže to nije toliko niti bitno jer na nožne prste se ne stavlja gips, a prst su mi još u subotu imobilizirali flasterom. Ma lijepo kaže doktor samo neka se ja kupam pa neće mi valjda jedan prst pokvariti ljetovanje.
Ali vratimo se sada na izbor fotki od 20.06.-27.06.
Na trajektu iz Splita prema Stari Gradu, mi nismo nikada u salonu, uvijek samo na palubi
Negdje ranije spomenuh kako je taj posjet bio radni, između ostaloga moji muški su sastavljali kuhinju koju smo kupili za vikendicu:
Evo kako je to izgledalo na kraju
Ali, naravno da smo i uživali uz more iako nije bilo vrijeme za kupanje, u bacanju kamenčića
u trčanju
Ipak, još je bilo više zahladilo, neubičajno za lipanj uz dosta kiše...
Jedna od rijetkih fotki na kojoj smo svi četvero
Penjanje na svetionik je jedna od dražih aktivnosti na početku rive
Vrlo brzo slijedi stari top iz 17. stoljeća koji je prije neku godinu izronjen u trajektnoj luci
Mjesto radnje isto, samo vrijeme i kut slikanja drugačiji ;-)
I eto brzo je stigao i povratak kući, u trajektnoj luci u Sućuraju
U trajektu Ivica malo odmora pred napornu i dugu vožnju kući:
Unuk i djeda, čeznutljivi pogledi prema moru, ali nema veze brzo se vraćamo (već jesmo ;-))
|
četvrtak, 22.07.2010.
More
Mi smo već i drugi puta stigli na Hvar (još u nedjelju, 18.07.), a ja još nisam stavila ni fotke od našeg prošlog radnog posjeta koji je bio odmah nakon Šibenika, od 20.06. do 27.06.
Što smo sve tada radili ipak nećete saznati ni sada, ovaj post je samo s fotkama morskog ugođaja (najviše za Mirelu ;-)).
Iz trajekta slikamo veliki cruzer
Kaktusi cvjetaju, ovu vrstu kaktusa inače jako ne volim jer sam jednom davno upala u takve kaktuse i dobila na dar valjda tisuće malih bodlji :-(
Stari Gradski zaljev:
Sviđa mi se prebirati po ovom kamenju tražeći ih raznih boja i oblika
Pogled na nebo u suton s naše terase, dok nije iznikla ova kućerda imali smo preeedivan pogled na more
I opet zalazak sunca jedan drugi dan
Valovi...
Ovdje kad god pogledate prema nebu morate pronaći trag bar jednog aviona,ali često i više njih, sigurno mnogi uživaju u pogledu ispod njih.
Ali osim aviona, ovdje uistinu nakon kiše brzo dolazi sunce, dokaz je ne jedna nego dvije istovremene duge
Pogled kroz paukovu mrežu (nismo je"očistili" još uvijek je na ogradi :-))
Na odlasku kući,s trajekta uslikan Sućuraj na Hvaru
Pozdravlja nas Sveti Nikola,zaštitnik pomoraca
Sljedeći puta smo ponovo mi na fotkama, ali prije toga moram pohvaliti Frana koji je danas plivao prvi puta bez ikakvih pomagala osim peraja do bova i nazad na kupalištu u Vrboskoj. On kao i u svemu do sada, kad nešto krene nema tu sto godina pomaganja, on odmah zna, pliva kao prava ribica, popodne i po valovima, čak i leđno. Bravo Fran!
|
srijeda, 14.07.2010.
Igre u "Solarisu" u Šibeniku-2. dio
Nastavak na prethodni post i to kupanjem, ali ne u moru nego ovaj put u zatvorenom bazenu hotela Ivan jer je vani malo kišilo i dosta zahladilo. Moram pohvaliti tete koje rade na ulazu u bazene jer su nam "iznajmile" fini, čisti, mirišljavi ručnik besplatno Naime, mi smo se već kupali u moru, pa na vanjskim bazenima i ručnici su bili prilično već vlažni za brisanje malaca, ali eto imali smo rješenje i za to.
Sljedeće jutro već pri odlasku na doručak ples na bini
More se ohladilo jer je većio dio noći bilo baš ružno vrijeme, ali kao da je to bitno, i drugačije se može zabavljati na moru
U šetnji je moj veliki dečko zaključio kako bi netko trebao podići i popraviti tablu koje je noć prije otpuhao vjetar
Nismo odoljeli još jednoj vožnji super vlakićem
Pa smo se još malo zabavljali na dječjem igralištu
Nije mi baš bilo svejedno gdje se moj mali sinak svuda penjao, te su kućice stvarno za veću djecu, ali veliki brat rado pomaže malom. Desilo naravno i to da s jedne visoke kućice malac nije htio sići, pa je Ivica bio primoran pentrati se
Još uvijek nije prošla faza, popeti se na baš sve što naiđemo
Popodne su klinci dobro odspavali pa smo se mogli barem na kratko svi četvero uputiti na završnu svečanost
Zadnji dan, prije polaska na put Fran je dobio "tetovažu":
malog šišmiša
Pošto su to bile sportske igre, moram se pohvaliti i našim sportskim rezultatima. Ivica i ja smo ekipno (s još jednim članom) osvojili treće mjesto u šahu te smo dobili dvije medalje, po jednu za svakog malca! Tata i ja već godinama igramo belu u paru, ove godine smo osvojili najneslavnije 4. mjesto (samo da se još malo hvalim lane smo bili 2.), ali i to je zapravo super jer je sudjelovalo preko 50 parova!!!
Nakon igara u Šibeniku se nismo uobičajno uputili kući nego na Hvar, a o tome drugi put!
|
četvrtak, 08.07.2010.
Igre u "Solarisu" u Šibeniku-1. dio
I ove godine smo bili na sindikalnim sportskim igrama koje su se održale od 16.-20.06 u Šibeniku, smješteni smo bili svi u hotelu "Jure". Prošle godine smo se osvajali medalje u Umagu
Na put smo krenuli u srijedu tek poslije 11 jer smo sve pakirali to jutro.... Skrenuli smo u Zagreb na "ručak"u McDonalds jer je Fran već povezao odlazak u ili kroz Zagreb s odlaskom u spomenuti McD.... (igračka je glavna, a ne klopa). Do Šibenika smo još jednom stajali na nekom odmorištu na autoputu, Ivica je odspavao, a mi smo kratili vrijeme
Jutro smo proveli na plaži kupajući se, navijajući za naše odbojkaše, i u hotelskom bazenu. Fran u dijelu u kojem može stajati pliva bez rukavica, a tamo gdje ne može se još malo pribojava i pliva s jednom, a Ivor zato neustrašivo juri bez ikakvih pomagala u bazen, kad sam blizu njega pliva da me samo drži, ali mu ipak stavim rukavice jer u sekundi on odjuri
Poslije ručka i poodnevnog odmora, ponovo plaža, šetnja, bazeni... Navečer smo slušali karaoke
Drugi dan osim svega nabrojanog od prethodnog dana još smo se prošetali i do Dalmatinskog sela koji je smješten na šetnjici uz more između hotela Jure i Ivan. To je zapravo prekrasan restoran, ali pruža i puno više od hrane.
Prije njega također jedan restorančić okružen malim potokom, na njegovom ulazu
Lijevo od ulaza u Dalmatinsko selo je smješten mlin koji je prava atrakcija djeci.
U unutrašnjosti mlina Ivica objašnjava svom junioru kako se nekad pravilo brašno
Slijedila je prostorija s krušnim pećima, a onda i zatvoreni dio restorana
Pogledali smo i kako su se prije izrađivali tepisi, torbe... (uočite Franu u ruci strelicu za pikado! Dobio ih je tri kada ih je backao u metu te ih je danima ponosno svuda nosao i svima pokazivao )
Pa i kako se i u čemu pravilo vino
Zatim smo malo htjeli "poorati" sijačicom
Istina, većinom slikam samo dječicu, ali i evo jednog detalja koji mi se baš svidio
Mi tamo nismo jeli, ipak smo imali puni pansion u hotelu, ali svakako preporučam svima koji se nađu u blizini da obavezno posjete ovaj kutak bez obzira da li će nešto tamo prezalogajiti ili ne.
Sladoled koji se nudio malo dalje ipak nismo zaobišli Sljedeća postaja dječje igralište. Fran se spuštao s velikog gumenog tobogana u obliku gusarskog broda. Samo da dodam da me cijena od 10 kn za 10 minuta, ugodno iznenadila što nije ništa skuplje od kontinentane cijene koja je nekad iznosila i 10 kn za 5 min.
Ivica je otišao igrati nogomet i košarku, ipak smo bili na sindikalnim sportskim igrama ;-) , a nas troje smo se uputili u vožnju vlakićem uz more za koju imam samo hvale, od komunikativnog i vrlo simpatičnog vozača koji doslovno uz smješak maše svim prolaznicima, preko ideje da vlakić staje gdje god ti zaželiš samo mu treba mahnuti za ulazak ili pritisnuti crvenu tipku u vagonu za izlazak, do ponovo povoljne cijene koja je 10 kn za odrasle, a za djecu badave, vožiš se koliko god želiš
Poslije vožnje vlakićem smo se uputili prema razrušenom gusarskom brodu (uočite tobogane s lijeve strane)
Fran je naravno htio na te tobogane, ali su mi se ipak učinili prestrmi, kad još malo poraste... Unutrašnjost broda je zapravo bar
Nakon broda smo se otišli kupati na vanjske bazene hotela Ivan gdje nas je i Ivica pronašao.
U sljedećem postu nastavak!
|
|
|