Fran i Ivor u akciji
srijeda, 22.04.2009.
Bakin rođendan
Danas je baka proslavila svoj .. rođendan. Još jučer smo joj započeli praviti čestitku, ali smo bili preumorni i završili ju jutros prije odlaska u vrtić:  Evo kako je ta čestitka na kraju izgledala: Nakon vrtića smo išli kod bake na ručak, naravno Fran je prvi s nestrpljenjem otrčao do vrata da preda baki svoj poklon:  Nisam bila dovoljno brza da uhvatim i pusicu mog miša koji se baš nikako ne voli ljubiti:  Meso s roštilja je bilo između ostaloga na današnjem meniju, a Fran je stigao na vrijeme taman da nadgleda završne radove:  A, evo i ostatka ekipe koja je bila zadužena za roštilj, baka drži Ivora, a pored je striko:  Dok smo mi ručali Ivor je uživao u stajanju:  i papanju krompirića u bakinom krilu:  Nakon ručka i super torte od jagoda (nije stigla biti usnimljena), slijedi i kava:   Naravno da smo se još malo i poigrali prije odlaska:  |
- 21:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #
nedjelja, 19.04.2009.
A zašto mi ne živimo na selu?
|
Danas smo trebali ići u Zagreb na Goljak. Ali je naša mala mrvica ponovo bolesna, pa smo to morali odgoditi. Ovaj mjesec ništa skoro nismo vježbali :-( Ivor je ponovno imao laringitis s temperaturom, u srijedu je primio bocku dexića za lakše disanje, a u petak na kontroli ponovo, te je nakon vađenja krvi dobio antibiotike.... Danas mu je već puuno bolje, pa smo odlučili iako je Zagreb otkazan malo proskitati do sela na ručak kod rodbine moga mužića. Kako god se okrene Slavonika nam je bila "suđena" danas, ma naravno da nismo morali tuda, ali kako ne isprobati novu autocestu kada je u nama pravom smjeru. Dvije fotke autoceste (naravno sve je ravno, pa u Slavoniji smo):   Toliko smo brzo prošli tu jednu dionicu (plaćenu 4 kn), da više puno fotki nije ni bilo. Ali ono što smo vidjeli nam se jako svidjelo, cesta je super, a pogotovo nas veseli ideja o samo nekih 2 sata do Zagreba. Ne znam zašto je jarak toliko zanimljiv, ali samo da znate je i to jako  Jedino je ipak malo bojažljivo pitao da li može jaaaako brzo doći voda u kanal...Prvo smo naravno zasjeli za stol, a onda tek sve ostale aktivnosti. Već ste mogli primijetiti da dok papamo ne stignem misliti na fotkanje. Ali, dočekao nas je stol prepun svega, domaće kokošje juhice, kuhano meso, sos, sarma, pečenje, janjetina uz nekoliko vrsta salata.... i naravno kolači. Ivor je klopnuo ručak prije polaska, ali Fran je očito gladan i nestrpljivo iščekuje  Ivor, iako nije ručao, kolačima nije mogao odoljeti, SAM JE JEO:  Nakon klope, Franu je baš dobro sjelo dodavanje loptom, tati baš i ne, ali tko ga pita  Obišli smo i domaće životinje, a neke smo i uslikali: Malo smo i traktore "vozili", točnije njih 3. Pomoć u penjanju na traktor je naravno suvišna:  Odmah se uživio u ulogu pravoga traktoriste:   Ali, nije Fran dugo bio jedini u traktoru, a ni jedini vozač:   Pa onda i u manji traktorčić:   U taj manji tata nije stao, a mene nigdje nema, jer ipak je to meni bilo sve malo prljavije od dovoljnog, ja sam samo slikala.  Na kraju je i kiša već jače padala, a Ivor je očigledno bivao sve umorniji, pa smo se ubrzo uputili kući. Pitanje u autu je bilo:"Mama, a zašto mi ne živimo na selu?" |
- 21:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 13.04.2009.
Kako smo se pripremili za zeku
|
Mi smo naše uskrsne pripreme započeli još krajem trećeg mjeseca pišući zeki pismo. Neću sad baš javno odati sadržaj, ali pismo sam pisala po Franovim uputama, a on ga je ukrasio crtežima, gnijezda sa šarenim jajima, i spakirao ga u kovertu. Ja sam pismo "poslala", zapravo sam ga spremila u fasciklu s njegovim crtežima koje mu čuvam! Na veliku subotu smo bili posebno vrijedni. Prvo smo napravili gnijezdo:   U gnijezdu smo ostavili zeki i tri mrkvice. Zatim smo bojali jaja:  Nakon toga je mi je Fran pomogao i kolače praviti (bar dio toga):   Uskrs, nedjelja oko 6 i 30, netko sav radostan dotrčava do mene: "Mama bio je, došao je i ostavio poklone jel ih smijem ići otvoriti?" Mi uvijek zajedno otvaramo poklone. Nakon što je otvorio poklon s imenom FRAN, i bio oduševljen što je zeko poslušao njegovu želju i donio mu skejt. U žaru je počeo otvarati i slijedeći poklon, Ivorov, na vrijeme sam ga spriječila pa smo morali ponovo lijepiti papir na Ivorovom poklonu i taman kad smo završili on se probudio. Njemu je to sve bilo prilično nejasno i ni blizu toliko zanimljivo kao Franu. Zatim je uslijedio doručak:  Ali prije papanja, moramo se tucati s jajcima:  Iako je Fran sve lijepo objasnio Ivoru, on je ipak odlučio jaje predati tati (ipak je Fran pobijedio)  Nakon doručka su nam došli gosti, moj brat, šogorica, i njihova dječica, a poslije smo se pješke uputili kod bake na ručak, naravno na skejtu. Prvo je skejt u rukama, a zatim Fran demonstrira svoje znanje. Potom je moj mali izumitelj smislio kako zakačiti skejt za kolica pa da tata gurajući Ivora gura i Frana.  Kod bake s poklonom:  A Ivor se prerano probudio pa još malo spava na meni otvorenih očiju  Uočite na Ivorovim nogicama cipelice!!! To su nove, prve, broj 21. Nakon bake otišli smo do strike, a potom i kod dede i tetke, gdje su Ivora smjestili na počasnu mjesto, u gnijezdo napravljeno na stolu  Stigli smo mi još taj dan i do ujaka, a tamo smo uživali na dvorištu u lijepom vremenu:  Ispunjeni dan smo završili na samo jedan mogući način, svi četvero smo zaspali prije 20.00 sati.... |
- 20:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #
subota, 04.04.2009.
Sajam antikviteta
|
Konačno je i vremenski stiglo proljeće, oporavili smo se od boleština što su nas uhvatile prošli tjedan (Ivor je čak bio i u dnevnoj bolnici, dva puta dnevno na inhalacije i bocke) i mi naravno odmah u skitnju :-) Prošetali smo Tvrđom na sajmu antikviteta. Franu se naravno sve svidjelo, a Ivor je sve prespavao. Pa krenimo redom. Odmah smo susreli gradske pandure u replikama odora iz 19 stoljeća.  Brzo su nas omeli moderni niš koristi baloni kako ih ja nazivam (ili maminovac), a privlačni kao magnet, stvarno se teško odlijepiti od njih  Ali kad smo ugledali stari fijaker i žive konje, baloni su pali u zaborav  U trenu smo odlučili čekati u redu na vožnju koliko god to trajalo, a vožnja od 10-tak minuta je bila stvarno fenomenalna, Fran se oduševio, pa kad smo stali nije htio izaći jer je želio još jedan krug, zlato moje  Zatim smo i ogladnili  Papanje nas nije omelo u razgledavanju izloženih stvari, od starih klavira, pegli, mačeva (oni su posebno oduševili Frana), kredenaca, stoljnjaka, knjiga.... a i mnogih drugih stvari kojima ni ja nisam znala svrhu. Frana se posebno dojmilo malo lane napravljeno od slame  Jasno da ga je zanimalo kako je to napravljeno, te gdje je zapravo početak toj slami, a gdje kraj, uf, moj logički filozof  A kad je pronašao top, nismo se od njega odvajali doslovno bar 30-tak minuta.  Pošto je Ivor sve prespavao, evo i jedna njegova kućna, kad je vidio da tata jede napolitanku, naravno da je morao i on. Zaključak, ako ga ne želim "puniti" šećerom, morat ćemo skrivečki jesti slatkiše.  |
