Namjerno sam ovaj post tako naslovila. Što o životu drugo reći?Uživala sam na bazenu slušajući Oliverovu pjesmu na razglasu.Nakon te pjesme više nisam išla na bazen, jer sam se prvi puta u šesnaest godina razboljela za vrijeme boravka u toplicama. Imala sam vrlo visoku temperaturu i bilo mi je potrebno skoro tjedan dana da se koliko - toliko oporavim. Doma sam došla zdrava.Par dana kasnije krenula sam na terapiju ultrazvukom po Seltzeru i uspješno je završila. Pomaže li mi ili ne, ne znam, ali ipak se malo bolje osjećam.
Prošla mi je i proslava pedesetiprvog rođendana, a uvijek kažem kako je sreća da se rođendan slavi samo jednom na godinu.To je dovoljno.
Najljepše sam rođendan obilježila posjetom izložbi "Šezdesete u Hrvatskoj" u Muzeju za umjetnost i obrt. Tada sam se slikala sa sinovima ispred jedno starog fićeka, a ti legendarni automobili još uvijek se mogu vidjeti na našim cestama u voznom stanju. Poslije izložbe sam sa sinovima i suprugom otišla na ručak u restoran Stara Sava, a tamo još uvijek radi jedan konobar koji je radio prije desetak godina, kad smo bili česti gosti u različitim prigodama. Toga ima samo u Hrvatskoj, rekli bi amerikanci.
Sa sinovima na izložbi "Šezdesete u Hrvatskoj - Mit i stvarnost" u Muzeju za umjetnost i obrt, ispred izloška dobro poznatog "fiće" u kojem sam se i ja znala voziti sa sadašnjim suprugom, a "fićo" je bio osobno vozilo njegove mame.
Ča je život, vengo fantažija?
14
listopad
2018