Juèer je bilo veselje nakon pobjede naše reprezentacije protiv nigerijaca u Kaliningradu. Nisam to oèekivala, barem ne na naèin kako se odigralo, ali sve je dobro završilo i navijaèi su zadovoljni otišli sa stadiona. Navijao je i moj medo kojeg su mi roditelji kupili kad sam slavila prvi roðendan i star je kao naš izbornik Zlatko Daliæ, 49 godina. Imam još uvijek u novèaniku slièicu naše reprezentacije koja je igrala na svjetskom prvenstvu 1998. godine. Sjeæam se kako sam tada trèala s posla na tramvaj i od tramvaja do doma, da bih stigla pogledati prijenos utakmica na televiziji. Tada mi je šef bio Niko Žitko koji sada živi i radi u Meksiku kao profesor engleskog jezika. U meðuvremenu je nauèio španjolski, a ja sam u meðuvremenu oboljela od multiple skleroze pa više ne mogu trèati. Ipak se veselim prijenosima utakmica na televiziji. Juèer me je zadivio Luk'09a Modriæ svojom inteligentnom igrom i zgoditkom nakon dosuðenog jedanaesterca.
Neki ljudi oèekuju da naša reprezentacija osvoji naslov prvaka, ali ja mislim da to nije sasvim realno i ne vjerujem u to. Neka igraju dobro i bit æemo svi zadovoljni.



Moj medo i danas zauzima poèasno mjesto u stanu i kao što vidite, svim srcem navija za Vatrene.



Naša nogometna reprezentacija iz 1998. godine. Slika koju èuvam u novèaniku.



Luka Modriæ naš najbolji igraè.

Prošle sam subote posjetila tradicionalni Sajam cvijeæa koji se veæ nekoliko godina održava na Bundeku. Ovog puta su samnom išli sinovi i suprug. Bilo je to malo obiteljsko okupljanje i ugodno druženje sa šetnjom i razgledavanjem izložaka te uživanje u fritama i sladoledu.Kupila sam si jednu narukvicu i šeæerlemu koju æu valjda danas pojesti.
Moja zubarica baš ne bi bila oduševljena , ali ja šeæerlemu jako volim, jer me podsjeæa na vrijeme kada sam išla u vrtiæ i kad mi je pokojni djed donosio šeæerlemu uvijek kada bi došao po mene nakon vrtiæa.









Nadam se da ovih par slièica vjerno doèaravaju atmosferu s Floraarta. Svima srdaèan pozdrav od Mendule.