Jedna od ovogodišnjih pročitanih sedam knjiga:

19

studeni

2017



Pročitala sam ovu knjigu kao treću po redu ove godine, po maminoj preporuci. Knjiga je dobra.

Biografska je priča o Ayaaninom fizičkom i emocionalnom putovanju u slobodu - tranziciji iz plemenskog mentalnog sklopa koji strogo nadzire svaku žensku misao i postupak u život slobodnog i ravnopravnog pripadnika otvorenog društva. Kroz priče o izazovima s kojima se suočavala, Hirsi Ali prikazuje teškoće u pokušaju pomirenja suprotstavljenih islamskih i zapadnjačkih vrijednosti. Opisuje brojna iskušenja u životu nakon što je bježeći od neželjenog braka raskinula veze s obitelji i borbu da odbaci naslijeđenu kulturu praznovjerja i zastarjelih shvaćanja što su u početku usporavala njezino uklapanje u zapadnjačko društvo. Ona iznosi vrlo dirljivu priču o pomirenju sa svojim pobožnim ocem neposredno pred njegovu smrt, koji je se odrekao kad je nakon napada 11. rujna odbacila islam.

"Nomatkinja" je prikaz obitelji koju je razdvojio sukob civilizacija, ali isto tako i dirljiva, optimistična i često humorom prožeta priča o susretu jedne žene odrasle u Africi i Europi sa suvremenom Amerikom. Ovi memoari pokazuju Hirsi Alino intelektualno sazrijevanje iznoseći njezine stavove jednako kao njezina iskustva, te misiju da prenese važnu i hitnu poruku upozorenja Zapadu na širenje prijetnje radikalnog islama, koji ugrožava otvorena društva izvana i iznutra. Hirsi Ali upućuje apel temeljnim zapadnjačkim institucijama - sveučilištima, feminističkom pokretu, pa čak i kršćanskim crkvama - da osmisle posebne, inovativne metode pomoći muslimanskim useljenicima u svladavanju prepreka i izazova koje je i sama iskusila, i otpora fatalnoj privlačnosti fundamentalizma i terorizma.

Autoricu se jako dojmilo kad je čula glas Oriane Fallaci preko radija, što opisuje pri kraju knjige, a odnosi se na vrijeme neposredno prije smrti slavne spisateljice.

Na jednom mjestu u knjizi opisuje prabaku i kako je ista rodila blizance. U jednoj je ruci nosila djecu, a drugom rukom vodila na povezu kozu i ovcu na ispašu.

Iako mi je "Žudnja za životom", Irvinga Stonea, napisana davne 1934. godine, što opisuje život Vincenta Van Gogha, a čita se na dušak, ponajbolja od sedam ovogodišnjih pročitanih knjiga, "Nomatkinja" sigurno zauzima drugo mjesto.



Još jedna knjiga koju sam u zadnje vrijeme pročitala, počevši s čitanjem ljetos u Varaždinskim Toplicama, a završivši tek prije nekoliko dana u Zagrebu, jer sam u međuvremenu morala dovršiti čitanje "Žudnje za životom". Inače sam već prije čitala dnevnike njezinog junaka Adriana Molea i dobila od nje posvetu i autogram kad je daleke 1982. godine bila u Zagrebu. Žao mi je da je tako mlada umrla.

Toplo preporučam i ovu knjigu.

10.11. 2017. - smrt i život u istom danu

12

studeni

2017

Pri kraju Dnevnika HRT-a objavili su vijest da je umro Milan Jajčinović, novinar, dugogodišnji kolumnist u Večernjem listu. Bio je moj kolega po bolesti, kako to običavamo reći. Nekoliko godina za redom viđali smo se na bolničkim odjelima i u Varaždinskim Toplicama na stacionarnoj rehabilitaciji, gdje sam ga i upoznala 2004. godine i tada smo razmijenili brojeve naših mobilnih telefona. Komunicirali smo uglavnom prigodom blagdana, uvijek želeći svako dobro jedno drugome i našim obiteljima. Ponekad bih pozitivno reagirala na pokoji Milanov članak u Večernjem listu i poslala bih mu SMS poruku podrške i čestitanja na odlično obavljenom poslu.

"Pisao je svoje kolumne i ostale tekstove čak i onda kada više, doslovno nije bio u stanju fizički pisati. Nego je govorio i diktirao svoje misli supruzi Veri. Kada više nije mogao govoriti, onda je šaptao. Kada nije mogao više niti šaptati, onda je pronalazio nevjerojatne i čudesne načine da svoju misao prenese na papir i web Večernjeg lista.

Malo je njegovih stalnih čitatelja znalo s kakvim se naporima Milan susreće kako bi njegova kolumna "Politička šahovnica" izašla uredna, smislena i poslana na vrijeme. Premda je radio u nekoliko legendarnih hrvatskih redakcija, u Večernjem je listu proveo najduže vremena, punih 27 godina i one su bile njegove najplodnije autorske godine."

Gospođa Vera je predavala mom starijem sinu etiku u tehničkoj školi, a on je bio jako zadovoljan jer je imao peticu iz tog predmenta. Još i danas se s poštovanjem i rado prisjeti svoje srednjoškolske profesorice. Njega sam zamolila da gospođi pošalje poruku saučešća u ime cijele naše obitelji.



Arhivska fotografija: Milan Jajčinović potpisuje knjigu (2004) Tada se još mogao prebaciti iz invalidskih kolica u stolac, bez pomoći druge osobe. Bolovao je od multiple skleroze.

Još jedna kolegica po bolesti, Zdravka, koja je često bila protagonist mojih blogerskih napisa, postala je baka malenoj Sofiji, a to sam saznala jer sam nakon dosta vremena uključila svoj mobilni telefon. Dočekala me poruka koju sam pročitala samo nekoliko sati nakon što je bila poslana i naravno, odgovorila sam na nju, čestitajući srdačno, novopečenoj baki Zdravki.

Smrt i novi život u jednom danu. Tako to ide i čini ovaj naš svijet.

Pred smrću nemoćno sliježemo ramenima i poginjemo glavu, a novom životu se veselimo, jer svaki novi život nam ulijeva nadu da će biti dobar, zdrav i sretan te na radost i dobrobit novorođene osobe i njenog okruženja.



Ova beba nije Zdravkina unučica Sofija, već sam tu sliku pronašla na webu i učinila mi se zgodna za ilustraciju posta.




Luda kuća

05

studeni

2017

Moj tata je na neki način " poludio ili podjetinjio ", jer se pod stare dane prijavio na facebook, a na to ga je nagovorila moja sestra. On sam kaže da mu je život luda kuća otkako je na facebooku. Ponekad se toliko zabavi uređivanjem svog profila da zaboravi ručati, a to mu se nikada prije nije događalo.

Prvi facebook prijatelji smo mu bili; sestra, ja i naši muževi, a po tom i moj stariji sin. Sad se mreža prijatelja pomalo širi, tako da je komunicirao i s mojom prijateljicom iz osnovne škole. Živa ludnica! - rekla bih ja. Moj tata bi rekao: "Prva liga!".

Moj mlađi sin postao je nedavno vjernik u baptističkoj crkvi i uskoro ga očekuje krštenje na kojem ćemo biti prisutni kao obitelj. Pozvao je svoje kolege s posla i užu rodbinu. Njegovi kolege s posla su također vjernici u drugim vjerskim zajednicama. Uglavnom, vidjet ćemo i to čudo.




Moj tata i mlađi sin tijekom druženja u kafiću Potepuh iznad Dolca.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>