Pročitala sam ovu knjigu kao treću po redu ove godine, po maminoj preporuci. Knjiga je dobra.
Biografska je priča o Ayaaninom fizičkom i emocionalnom putovanju u slobodu - tranziciji iz plemenskog mentalnog sklopa koji strogo nadzire svaku žensku misao i postupak u život slobodnog i ravnopravnog pripadnika otvorenog društva. Kroz priče o izazovima s kojima se suočavala, Hirsi Ali prikazuje teškoće u pokušaju pomirenja suprotstavljenih islamskih i zapadnjačkih vrijednosti. Opisuje brojna iskušenja u životu nakon što je bježeći od neželjenog braka raskinula veze s obitelji i borbu da odbaci naslijeđenu kulturu praznovjerja i zastarjelih shvaćanja što su u početku usporavala njezino uklapanje u zapadnjačko društvo. Ona iznosi vrlo dirljivu priču o pomirenju sa svojim pobožnim ocem neposredno pred njegovu smrt, koji je se odrekao kad je nakon napada 11. rujna odbacila islam.
"Nomatkinja" je prikaz obitelji koju je razdvojio sukob civilizacija, ali isto tako i dirljiva, optimistična i često humorom prožeta priča o susretu jedne žene odrasle u Africi i Europi sa suvremenom Amerikom. Ovi memoari pokazuju Hirsi Alino intelektualno sazrijevanje iznoseći njezine stavove jednako kao njezina iskustva, te misiju da prenese važnu i hitnu poruku upozorenja Zapadu na širenje prijetnje radikalnog islama, koji ugrožava otvorena društva izvana i iznutra. Hirsi Ali upućuje apel temeljnim zapadnjačkim institucijama - sveučilištima, feminističkom pokretu, pa čak i kršćanskim crkvama - da osmisle posebne, inovativne metode pomoći muslimanskim useljenicima u svladavanju prepreka i izazova koje je i sama iskusila, i otpora fatalnoj privlačnosti fundamentalizma i terorizma.
Autoricu se jako dojmilo kad je čula glas Oriane Fallaci preko radija, što opisuje pri kraju knjige, a odnosi se na vrijeme neposredno prije smrti slavne spisateljice.
Na jednom mjestu u knjizi opisuje prabaku i kako je ista rodila blizance. U jednoj je ruci nosila djecu, a drugom rukom vodila na povezu kozu i ovcu na ispašu.
Iako mi je "Žudnja za životom", Irvinga Stonea, napisana davne 1934. godine, što opisuje život Vincenta Van Gogha, a čita se na dušak, ponajbolja od sedam ovogodišnjih pročitanih knjiga, "Nomatkinja" sigurno zauzima drugo mjesto.
Još jedna knjiga koju sam u zadnje vrijeme pročitala, počevši s čitanjem ljetos u Varaždinskim Toplicama, a završivši tek prije nekoliko dana u Zagrebu, jer sam u međuvremenu morala dovršiti čitanje "Žudnje za životom". Inače sam već prije čitala dnevnike njezinog junaka Adriana Molea i dobila od nje posvetu i autogram kad je daleke 1982. godine bila u Zagrebu. Žao mi je da je tako mlada umrla.
Toplo preporučam i ovu knjigu.
Jedna od ovogodišnjih pročitanih sedam knjiga:
19
studeni
2017
