Danas je Bojanu 25. roðendan. Što reæi osim: Sretan roðendan!

U subotu u Lisinskom...
JUANJO MENA, DIRIGENT
MARTIN GRUBINGER, UDARALJKE

“Èarobnjak udaraljki”, kako ga od milja nazivaju glazbeni kritièari, austrijski multiperkusionist Martin Grubinger predstavit æe se uz jedan od najuglednijih europskih orkestara, Filharmoniju BBC-a pod ravnanjem baskijskoga dirigenta Juanja Mene. Grubingerova izrazita virtuoznost i nevjerojatna strast pri muziciranju nalazi antipod u promišljenom, ali jednako srèanom dirigiranju velikog Mene. Zagrebaèka publika svjedoèit æe eksploziji zvuka u dvjema fantastiènim skladbama namijenjenima udaraljkama i marimbi uz orkestar. Sve umijeæe Juana Mene i slavne Filharmonije BBCa, hvaljeno diljem svijeta, doæi æe do izražaja i u zanosnoj Mendelssohnovoj „Škotskoj” simfoniji.

“Grubinger je majstor… Uspijeva izvesti jedva èujna pianissima, ali i fortissima koja paraju uši!” The New York Times

Program:

G. Rossini: Uvertira operi Svilene ljestve
B. Hartl: Koncert za udaraljke i orkestar, op. 23
K. Abe: Prizma, rapsodija za marimbu i orkestar
F. Mendelssohn-Bartholdy: Simfonija u a-molu, br. 3, op. 56, Škotska


Martin Grubinger Bio je fantastièan!

Divni jaglaci. Lijepi su i oni malo višlji, tzv. primorski jaglaci.


Ovoj lijepoj slici nisam mogla odoljeti, a da ju ne spremim.
Kažu na radiju da danas popodne poèinje proljeæe.
U Zagrebu je divan topao i sunèan dan.
Želim svima nama lijepo proljeæe!:-)=

15.o3.1927. u Berlinu je na natjeèaju za Miss Europe pobijedila Zagrepèanka
Štefica Vidaèiæ. Prethodno te godine postala je Miss Zagreba i Miss Kraljevine SHS.
Sada njena fotka izrezana iz novina krasi moj zid u kuhinji.
Ljepša mi je na izrezutku iz novina nego na compu.
Mlaði sin kaže da izgleda kao da ima " šljivu". Suprug kaže da je prejako namazala jedno oko. Ah ti muški! Meni je lijepa. Rekla sam da bi mogla biti Miss i danas. Muške snage nisu ništa rekle. Što kažete vi?


Divna Klivija rascvjetana je u našem haustoru izmeðu petog i šestog kata.


Kliviju je kupio suprug prije par godina. Zaista lijepo cvijeta. Zar ne?


I ja maca Ðurða sam se tu ugurala izmeðu Missice Štefice i Klivije.

Ovako ja vidim ružu koju sam dobila za Dan žena. Lijepa je boja, malo me je sjetila na moj stari blog. Mojoj dobroj susjedi Mariji izabrala sam za Dan žena žutu ružu sa crvenim rubom. Nju nismo fotkali.
Ruža je u vazi u kuhinji, radi macinog grickanja lišæa.
Ne mogu joj zabraniti grickanje, pa mi je tako zadnji put za Valentinovo srušila vazu i proliiila vodu po nižem stolu gdje su uglavnom knjige.


Ovako lijepu ružu dobila je i moja svekrva.


Moja mama se zove Ružica. Sa mamom sam samo telefonski razgovarala gledajuæi ovu lijepu ružu.
Èestitale smo jedna drugoj Dan žena!


Cvjeæarna je bila puna cvijeæa i puna ljudi koji su cvijeæe kupovali.
Tko nije kupio cvijeæe mogao se samo prošetati kvartom i vidjeti narcise, jaglace, jetrenke, tratinèice i žutike.
Svo cvijeæe može se slikati rukama (tko zna) ili fotiæem.

Stari grad Samobor
èini mi se niži nego lani.
Šteta što nemam jako puno novaca da ga kupim pa obnovim.

U njegovoj blizini sam pojela fantastiène krvavice s jako dobrim krumpirom i odliènim kiselim zeljem,
a opet ne prekiselim. To je bio pravi ruèak za jednog bivšeg planinara.


Kod starog vlaka Samoborèeka uslikani (ufotkani) smo stariji sin Bojan i ja.
Ufotkao nas je Vedjak koji je živio blizu pruge kojom je vozio Samoborèek.

Maškara je bilo puno, meni su najslaðe bile djevojèice kao male princeze, bubamare...
Bubamara je bila i mala Jagoda, a mi smo vidjeli veliku Jagodu koja nije bila zamaskirana u ništa.

Jeli smo još fritule, a krafne i kremšnite smo uzeli za doma.

P.S. Danas znam da je istina ono što vele da je za ovu godinu isti kalendar kao i za 1986. godinu.
Jer danas, u ponedjeljak, sam poèela raditi u Ferimportu koji danas više ni ne postoji.
Lani me je jedan mladi terapeut u toplicama pitao kakva je to uopæe bila firma jer on nije za nju ni èuo.