Stari grad Samobor
čini mi se niži nego lani.
Šteta što nemam jako puno novaca da ga kupim pa obnovim.
U njegovoj blizini sam pojela fantastične krvavice s jako dobrim krumpirom i odličnim kiselim zeljem,
a opet ne prekiselim. To je bio pravi ručak za jednog bivšeg planinara. 
Kod starog vlaka Samoborčeka uslikani (ufotkani) smo stariji sin Bojan i ja.
Ufotkao nas je Vedjak koji je živio blizu pruge kojom je vozio Samoborček. 
Maškara je bilo puno, meni su najslađe bile djevojčice kao male princeze, bubamare...
Bubamara je bila i mala Jagoda, a mi smo vidjeli veliku Jagodu koja nije bila zamaskirana u ništa.
Jeli smo još fritule, a krafne i kremšnite smo uzeli za doma.
P.S. Danas znam da je istina ono što vele da je za ovu godinu isti kalendar kao i za 1986. godinu.
Jer danas, u ponedjeljak, sam počela raditi u Ferimportu koji danas više ni ne postoji.
Lani me je jedan mladi terapeut u toplicama pitao kakva je to uopće bila firma jer on nije za nju ni čuo.
Samobor - fašnik
03
ožujak
2014
