Opet jedem pšenicu, kao i svake godine. Fina mi je i ne pojedem je puno.


Naravno da sam išla na izložbu Karima Rashida u Muzej suvremene umjetnosti.
Možda dobijem za silvestrovo njegov stolac. Izvlaèenje je 31.12. u 12 sati (podne). U nagradnoj igri sudjeluju svi koji su kupili ulaznice.
Do sada izložbu je posjetilo 13.000 ljudi!:-)) Negdje bih stolac smjestila, sigurno ga ne bih prodala.
Ova slika je bila izložena i prije 3 godine kada sam prvi puta bila u tom prekrasnom novozagrebaèkom muzeju.
Izložbu Karima Rashida vidjeti æete u iduæoj godini na mom blogu, a u muzeju je izložba još par dana, do kraja godine!:-)


Poseban poklon, ne za Božiæ, ne za Novu godinu, nego za položeni magisterij i sa željom za daljnje pisanje
doktorata!:-)
Naravno sa smo dali ugravirati mr.sc. i ime i prezime moje sestre Snježane!:-))


Ovako lijepo je prodavaèica u papirnici umotala!:-))


Ovogodišnja pšenica ljepša je nego prošlih godina. Možda godina bude bolja? Ne znam! Grlo me dobro uhvatilo.

Svima vama želim svako dobro u novoj!:-)=

Predstavnik tvrtke Vondom, Igor Peruško, izvukao je sretnog dobitnika stolca Vertex, a sreæa se osmjehnula uèeniku iz Èakovca Filipu Srnecu.

Sretan Božiæ svima!:-))

Igor i ja opet smo se sreli na još jednom domjenku u Domu umirovljenika "Trešnjevka" na Trgu Slavoljuba Penkale.
Domjenak je bio povodom Božiæa i Nove godine. Dobila sam 3 knjižice:
Voda i vaše zdravlje, Zdrava probava bez zaèepljenja (Nova vitalnost i zdravlje) i Sokovi od sježeg voæa i povræa. Rekla sam Igoru da æemo biti najzdraviji na svijetu. Igor se samo "kiselo" nasmijao jer jednako kao i ja zna kako nam ništa nije pomoglo. Zato o zdravlju nismo puno ni prièali. Prièali smo o izložbi maèaka u vrtnom centru Kalia gdje smo se prije par godina i sreli.


Carmen i ja poznajemo se od 2004. godine. Upoznala sam ju u Varaždinskim toplicama. Brzo smo se skompale i postale trio Carmen, Zdravka i ja. Zajedno smo se osim u toplicama družile i u hotelu "Varažin" u Selcu.
Istovremeno su nam sinovi maturirali pa smo obje kupile krasna odijela sinovima u Kamenskom.
U Domu smo dosta dugo prièale o svemu.


Na ovoj fotki se kuži da nekaj objašnjavam. Obje smo se èudile kako to da nema Zdravke?


Jedem kao da sam iz glada utekla, a bogme nisam. Bilo je sve tako fino; kus-kus, aladinova salata, umak 1001. noæ, tortilje sa sirom i špinatom, ražnjiæi s povræem i puretinom i na kraju tulumbe i baklave.
Sve je bilo za 10. Gazdi Ahmedu Abdelu Rahhimu restorana "Aladin" koji nas je èastio pohvalila sam Aladinovu salatu. Rekao je da se vratim i probam istu tu salatu s kikiriki preljevom. Vratila sam se i probala.
Bila je naravno, kao što je i on rekao odlièna!:-))


Kada smo se upoznali Mladen i ja oboje smo hodali, ja sam još i radila. Jednom je Mladen poèastio kolegicu i mene za vrijeme pauze kavom. Kad smo Martina i ja poèele govoriti kako æemo mi platiti, Mladen je rekao: "Pa kaj vam je cure, pa ipak sam ja u braniteljskoj penziji?"
Lijepo je sjetiti se starih dana ali lijepih trenutaka ima i danas.
Mladen je rekao da nas ne smijem objaviti bez zlatnog okvira.
Slika u zlatnom okviru ima dozvolu objavljivanja!:-))

Moram za kraj barem malo reæi o Heleni. Mislim da smo se u istom Domu upoznale prije dvije godine.
Helenu spominjem jer je jako hvalila Narcisi moga muža
(Narcisa sa obje vježba).
Helena je rekla da je moj muž jako zgodan, da izgleda kao neki diplomat.
Narcisa me je pitala zar je Vedran bio u sakou i kravati?
Kada me to pitala kužila sam da me malo zeza.

Franjo i ja poznajemo se od 1986.-e godine. Upoznali smo se u planinarskom društvu Zagreb Matica gdje su mene roditelji upisali sa šest godina. Išli smo svugdje; na Medvednicu, Velebit, Samoborsko gorje, Klek, itd. Išli smo i sa klincima na Zagrebaèke mališane.
Prije djece dvije nove godine doèekali smo zajedno u Beleèkom Završju.
Malo kasnije Franjo je upoznao Snježanu, kao i ja Vedricu.
Ne bi nikad rekla da æe se Snježana i Franjo ikada rastati, a rastali su se.
Naravno da me je Franjo pitao za moju sestru Snježanu.
Rekla sam da mi sestra ima dva mala klinca i da je ovih dana magistrirala.
Sutra; na Svetu Luciju, slavimo Snježanin magisterij, Franjina kæi Ana slavi sutra 15. roðendan.
Naravno da æemo posaditi i pšenicu. Pa da vidimo da li æe nam biti bolje??? Nekad je kao bilo ljepše ili teže, a kako æe dalje biti ni Mate Gobo ne zna. Bile su platnene pelene ali bili smo mlaði pa nije bilo tako teško prati i peglati pelene.
Nije bilo shoping centara pa smo se mi maskirali u Djeda Mraza.
Prve pelene kupljene su u austrijskom Metrou. Tada ih još nije bilo za kupiti kod nas. Kod nas je tada bio rat.
Franjin sin Goran veæ je prešao na drugi fakultet, sa geodezije na agronomiju.
Danas Franjo jede u Puèkoj kuhinji, jer ga u firmi ili neredovito plate ili ga plate minimalno.

Zauvijek æu pamtiti izlet na slap Sopot na Medvednici kao i izlet na izvor Kamaènik!:-)


Photo by Arsen - Kamaènik 2010. godine -

13.12.2012. - Sveta Lucija:
Voda je došla, koje nije bilo radi pucanja vodovodne cijevi u Selskoj ulici.
Magisterij se neæe slaviti dok se mali Karlo ne izlijeèi.
Pšenica još nije posaðena, a veselimo joj se i maca i ja.

14.12.2012.
Sutra idem na božiæni domjenak. Oni koji me dulje prate znaju gdje idem.
U staraèki dom na Trgu Slavoljuba Penkale.Pa dobro, barem æu dobiti kakav-takav ruèak, možda koji kolaè, koji vitamin, èašu soka ili Coca-cole, možda dobijem cvijet ili kalendar.
Barem æu vidjeti Zdravku, Carmen, Tihomira, Helenu, Sinišu, Dunju, Igora i njegovu mamu ili sestru Natašu i druge.

Ruže cvatu, a kad proðu
Božiæa nam dani doðu!

H. C. Andersen u prièi Snježna kraljica


Mikica Ðurða mirno èeka Božiæ, možda dobije neku maèju poslasticu npr. maèji štapiæ.
U kuæi imamo Zazena, ali ja Macinka sam pravi Zen majstor.
Oko 4 idem kod Mendule na porciju maženja.
Ako odmah nije budna malo ju gricnem za bradu, tek toliko da ju proudim.
Tko je vidio spavati dulje od èetiri?

Danas je Svjetski dan invalida! Nije to baš neki dan.
Svima želim sve najbolje, a sebi želim da mi ne bude gore.
Hvala Algoritmašima što su mi poslali poziv danas za koncert za dvoranu Lisinski u 18 sati. Išla bih da mogu jer nastupa Gobac, a njega volim.
Hvala rijeèkoj firmi Servus, Švicarskoj ambasadi i mom suprugu
što mogu sama otvoriti ili zatvoriti vrata i pri tome vidjeti tko zvoni
i sama upaliti ili ugasiti svijetlo.