Hrvatski gradovi ubrzano se ureðuju za Božiæ, pa su na red došle i žaruljice na varaždinskoj gradskoj vijeænici.
Foto: PIXSELL

Božiæ, Božiæ, opet Božiæ! Užas, užas, užas! Užas! Užas! Užas! (neka bude u dvije božiæne boje kada je veæ poèeo duh Božiæa). Božiæne lampice i ukrasi mjesec dana prije Božiæa. Božiæni pokloni, kuglice i ukrasi za bor, okièeni borovi...Božiæne Reklame; božiæni bonovi za mobitele, božiæni mobiteli, božiæna Coca-Cola, debeli Djeda Mrazovi, sve vrste piva za Božiæ...Božiæne vreæice, za koji dan i brdo božiænih pjesama.
Možda ste gledali odlièan crtiæ o jednoj maloj djevojèici koja obožava Božiæ i cijelu godinu ga željno èeka. Za jedan Božiæ zaželi želju da joj svaki dan bude Božiæ što joj se i ostvari. Svakodnevno dobiva hrpe poklona, sve joj malo po malo dosadi, da bi na kraju zamrzila Božiæ.
Juèer, u okièenoj apoteci, prodavaèica na blagajni okrene oèima kada je dobila pohvalu kako joj je lijepo okièen izlog.
Što mislite kako je raditi satima na blagajni kada oko vas mjesec dana blješte i žmigaju božiæne lampice?
To vam je dragi moji èista uživancija za izmuèene trgovce i blagajnike koji na Badnjak i na staru godinu rade od jutra do sutra. Na žalost to znam iz vlastitog iskustva. Božiæ, Božiæ, opet Božiæ!
Nada li se itko Božiænici?

Besedi

Poput daha vetra
lahke
te besedi
slatke
mehke
kod oštrica noža
oštre
od kamika tvrje
i od zmiji grje
te besedi
strašne lude
i krive
pune smeha
bedaste
i žive
te besedi
èa zvone
zovu
mole i prose
davaju i zimlju
bole i peku
besedi ke va grlu guše
ke grade
i ruše
besedi èa su kod štambilj
ke srcu kucat ne daju
besedi
ke va èrno zavijaju.

Dr Vidas Branka

Moje besedi: Uživate li u suncu? Èitate li dobru knjigu? Koju? Imate li dobro društvo? Kažu na TV da èovjek današnjice ne bi mogao komunicirati bez mobitela. Veæu glupost veæ dugo nisam èula. Što vi mislite o tome?

Mendula sa sinovima Bojanom i Damjanom- photo by Vedjak - 2001. godine fotkano sa Zenitom

Dan je poèeo gustom maglom. Vrlo brzo probilo se sunce i maca i ja uživale smo skoro cijeli dan na balkonu. Sinovi su me svaki na svoj naèin sekirali. Gledala sam stare fotografije iz Venecije, Dubrovnika, Božave, Poreèa, starog stana itd. sa suprugom i sinovima, misleæi da æu se nakon gledanja starih fotki bolje osjeæati. Slike su me još bolje ubedirale, neæu tako skoro uzeti album u ruke.
Ima li smisla razvijati fotke iz computera? Dobro su se ljudi sjetili ovih strojeva pa da nitko ne mora više gledati u stare albume.
Što je bilo, bilo je i tamo neka stoji neko vrijeme i GOTOVO!
Sada se maca zna motati po toj polici regala gdje stoji stari foto-aparat "Zenit" i šetati se od Zenita do Tita.
Mislim tu na jednu staru reljefnu bistu maršala Tita iz 1975. godine.
Ovo je fotka koju sam izmeðu ostalih, vidjela u albumu koji sam nekad redovito popunjavala novim fotografijama.

Svima želim lijepi vikend i puno, puno sunca!

Sin mi je roðen 1968. godište u Vinkovcima. Oženio se mlad, malo prije rata, unuka mi se rodila godinu dana kasnije 1989. godine. Danas je na prvoj godini prava. Živi s mamom blizu mene, u Vinkovcima. Moj sin je poginuo u Tordincima 18.10.1991. godine.
Imao je 23 godine. Grupa branitelja ubijena je zajedno sa civilima.
Napali su deèke tenkovima, ubili ih i otišli dalje. Znala sam da je poginuo, rekli su mi preživjeli susjedi koji su vidjeli tko i kako ga je ubio. Nitko nije nikad optužen ili kažnjen. Našli su ga u jednoj jami, prepoznala sam ga po jakni koju je uzeo od doma kada sam ga zadnji put vidjela.
Pokopali smo ga 2007. godine.
Njegov najbolji prijatelj s kojim je otišao zajedno u rat naðen je godinu dana kasnije. Mama ga je prepoznala po svojim hulahopkama koje mu je dala kada je zadnji put došao mami i molio nešto u èemu æe mu bilo toplije za noge.
Pokopan je 2008. godine.

Prièu o svom sinu rekla mi je gða Ana koja je ležala preko puta mene u toplicama.
Nisam uspjela ni jednu jedinu rijeè reæi. Pokrila sam se dekom preko glave i plakala.
Drugi put sam plakala kada sam èula doktora kako joj govori da joj je bolje da ne može hodati nego da ne može živjeti.
Kako joj je doktor mogao to sa takvom lakoæom reæi?
Župnik je dolazio svaki dan, izdeklamirao bi svoju molitvu i otišao. On pak osim molitve nije nikad ništa rekao, a još manje pitao.
Na kraju krajeva i ja nisam ništa rekla, samo sam plakala.

Ovako je bilo:
- 18.10.1991. Popustili su punktovi na Sajmištu, a 19.10.1991. konvoj sanitetskih vozila ponovno je krenuo u jutro u 6,30 pravcem Vinkovci - Nuštar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar i nakon dvodnevnog putovanja izvukao 102 ranjenika iz bolnice.

- 25.10.1991. JNA je ušla u Tordince nakon što je izgubila 6 tenkova.

- 17.11.1991. Vukovar su napustili ljudi s Mladim Jastrebom Brankom Borkoviæem. Skupine pripadnika obrane Vukovara koje su uspjele proæi kroz pro­tivnièki raspored nastavile su s dolaskom noæu 17. i 18. studenog.

U Borovom Naselju 18.11.1991. još se branio "Crni put" koji vodi do alatnice kombinata Borovo.

- 19.11.1991. JNA je bila ispred hangara Borova gdje je izvukla veliki broj ljudi koji su bili smješteni u podrumu, ranjenika koji se zadnjih dana nisu mogli odvoziti u Vukovar jer je komunikacija bila prekinuta, te civila.
Grupe branitelja su pokušavale proboj ili su se predale 20.11.1991. Tada je prestao svaki organizirani otpor grada Vukovara i Borovog Naselja.

Nakon pada grada JNA i paravojnici naèinili su mnoga ubojstva i ratne zloèine. Srbi koji su se u skloništima mjesecima skrivali od granata, sada su se bacali "oslobodiocima" u naruèje i prokazivali branitelje, obitelji branitelja i opæenito ljude koji su im se zamjerili.

NE PONOVILO SE!

Iz knjige "Glasom protiv topova" Alenke Mirkoviæ-Nað novinarke Radio-Vukovara:

"Što si doživio, ne može ti otežati nikakva sila na svijetu. Ne samo ono što smo doživjeli, nego i ono što smo uradili, ono što smo ikad plemenito mislili, i ono što smo pretrpjeli...sve smo to unijeli u stvarnost, jednom zauvijek. I premda je sve to prošlost - upravo je u prošlosti zauvijek osigurano!"
Viktor E. Frankl
Zaspala sam i prije nego što mi je glava dodirnula jastuk. Bilo je gotovo. Za mene je rat završio i ja sam ga izgubila. Bilo je lijepo zaspati i ne znati više ništa...rekla je na kraju knjige Alenka Mirkoviæ

Ako ste gledali film Fadila Hadžiæa "Zapamtite Vukovar" budite sigurni da film nije ni sluga knjizi po kojoj je navodno snimljen. Èula sam da je i Alenka isto rekla i da ona smatra da film uopæe nije napravljen po njenoj knjizi. Slažem se s autoricom.
Kada me Alenka pitala prilikom potpisivanja knjige za koliko sam dana proèitala knjigu, rekla sam joj za 3 dana. Èestitala mi je i dala mi autogram za uspomenu. Drugi put rekla je da joj je malo smiješno što se paperback izdanje njene knjige prodaje s kruhom i mlijekom u Konzumu.
Cijena paperback izdanja knjige iznosi 39 kn. Za tu cijenu ne može se kupiti puno kruha i mlijeka!

Mendula i sin Bojan na jezeru Bundek - 04.10.09.- Meðunarodni dan zaštite životinja - photo by Vedjak

Prošle su dvije godine od onog dana kada sam se pridružila blogosferi i zahvaljujuæi kratkom teèaju sina Bojana otvorila svoj blog. Opisala sam mu kakav avatar želim i napravio mi je i avatar kojeg od tog dana nisam mjenjala. Na ovoj fotki na Bundeku vježbala sam dok je Bojan pokraj mene pušio!:-)
Uspjela sam se zahvaljujuæi gelenderu, kakvim-takvim nogama, malo boljim rukama, dobrom zraku, lijepom danu, suncu i velikoj želji ustati iz kolica 30 puta. Bojan mi je za to vrijeme govorio da bi mi bilo bolje napraviti tu vježbu svaki dan pet puta, a ne 30 puta u jednom danu za redom. Sigurno je u pravu. Nakon vježbanja krenuli smo dalje u obilazak Bundeka, štandova i životinja. Na jednom štandu upznala sam djevojku s puno malih maca. Dok sam mazila mace djevojka me savjetovala da ne uzimam tako malu macu koju treba sve nauèiti nego da uzmem macu od jedne gospoðe èija maca sve zna, a gða ju mora dati u dobre ruke jer macu ne žele vlasnici stana u koji se gða Ana seli. Drugi dan, u ponedjeljak je došla maca o kojoj veæ puno znate. Tako ja u ovoj godini nisam napisala 100 postova kao prve godine veæ oko 70 i ponekad sam vas rjeðe obilazila.
Hvala vam svima koji ste me redovito ili barem povremeno posjeæivali! Nadam se da vas nisam previše zagnjavila nekom svojom filozofijom. Vi ste mene razveselili mnogo puta.
Vjerujem da æemo se još dugo družiti!
Veliku pusu šaljem svima!


She - photo by Vedjak -
Ova ljepotica jako voli Zdenka sir i parizer. Volim je zvati Mikica.


Maca Mikica pajki na Mendulinoj dekici - photo by Mendula - (vidi se sa Mjeseca da nije Vedjakova fotka)

Odijelo ne èini èovjeka ali èini da èovjek bolje izgleda!

Odijelo ne mora uvijek biti odijelo. S obzirom da je zatoplilo paše sako na traperice, obuèen preko bijele košulje i tamno plavog pulovera. Odijelo su i lijepe cipele ili nova torbica koju sam si neki dan kupila. Birali smo moja sestra, šogor, suprug, a izabrala ja. Ugledala sam ju na samom izlasku iz duæana. To je bilo to! Na prste dvije ruke pobrojala sam da trenutno imam desetak torbica; zimskih, ljetnih, za Lisinski, za sprovod, za svadbu i za svaki dan. Suprug je kao iz topa rekao kako misli da ih imam 43. Ha-ha-ha!
Kada doðe fotiæ, napraviti æu jednu fotkicu da vam torbicu prezentiram.



"Torbica" na bakinom stolnjaku - photo by Mendula

11.11. o. g.
Ranom zorom sutra idem u Vinogradsku na niškoristi pregled.
Što vi mislite da li da uzmem novu torbicu za njen prvi izlazak sa mnom?
Mislila sam ju uzeti da se barem malo bolje osjeæam ako æu npr. èekati 6 sati, kao što sam jednom èekala!

Èim sam se ujutro probudila sjetila sam se što sam sanjala. San; u nekakvom duæanu gdje se prodaje špeceraj tražila sam šibice ali ih nisam našla pa sam kupila samo malo kruha (frtalj, kvarat, èetvrt) i krenula prema blagajni. Red na blagajni je bio ogroman, pa sam si u snu mislila kako sam bedasta jer moram tako dugo èekati za to malo kruha. Dok sam stajala u redu gledala sam po nanizanim policama što se nudi? Na takvim policama, na javi, obièno se nude razne èokoladice koje ja redovito i kupim, jer uvijek padnem na taj trgovaèki štos. U mom snu na jednoj takvoj polici bio je naslagan šareni izolirband. Zapamtila sam crvenu, plavu, zelenu i žutu boju izolirbanda (izolirband=traka za izoliranje elektriènih žica-kaže Bratoljub Klaiæ).
U drugom dijelu sna bila sam u Ferimportu na Trgu, gdje sam 10 godina radila ( 4 godine u Singeru).
U tom dijelu sna nisam stajala u redu na blagajni nego sam ja kao blagajnik bila na blagajni i tražila nekakvu vilicu. Ne znam zašto sam tražila vilicu, no odjednom se pojavio moj kolega u smjeni, kojeg sam zamolila za pomoæ. On se približio blagajni, otvorio metalnu ladicu blagajne i izvadio iz nje vilicu. Uopæe ne shvaæam san. Sjetivši se sna, odmah sam mozgala zašto sam sanjala Zlatka? I sjetila se, juèer su cijeli dan na TV-u govorili o Varteksu i ja sam se svaki put sjetila Zlatkovog tate koji je bio poslovoða Varteksovog duæana na Trgu. Znao nam je po sinu dojaviti kada je nešto bilo povoljno za kupnju. Jednom smo si Zlatko i ja kupili svatko svoju mušku majicu kratkih rukava lila boje. Ja sam uzela muški midium koji mi je još uvijek bio prevelik. Mislim da tu lila majicu još nisam dala u Caritas i da i dalje stoji u ormaru. Ima i znak Nike, iako se sa Mjeseca vidi da to nije Nike.
Zlatko se udao u moj kvart pa se ponekad i vidimo.

Zlatko i Nataša, bivši Ferimportovci ispred Konzuma - photo by Vedjak -

Mali dodatak napisan 05.11. o. g.
Èestitam gradonaèelniku Zagreba koji se digao danas u 5 u jutro, po mrklom mraku, i krenuo pješice na Sljeme!

- toranj na vrhu Medvednice - photo by Vedjak -