Sin mi je rođen 1968. godište u Vinkovcima. Oženio se mlad, malo prije rata, unuka mi se rodila godinu dana kasnije 1989. godine. Danas je na prvoj godini prava. Živi s mamom blizu mene, u Vinkovcima. Moj sin je poginuo u Tordincima 18.10.1991. godine.
Imao je 23 godine. Grupa branitelja ubijena je zajedno sa civilima.
Napali su dečke tenkovima, ubili ih i otišli dalje. Znala sam da je poginuo, rekli su mi preživjeli susjedi koji su vidjeli tko i kako ga je ubio. Nitko nije nikad optužen ili kažnjen. Našli su ga u jednoj jami, prepoznala sam ga po jakni koju je uzeo od doma kada sam ga zadnji put vidjela.
Pokopali smo ga 2007. godine.
Njegov najbolji prijatelj s kojim je otišao zajedno u rat nađen je godinu dana kasnije. Mama ga je prepoznala po svojim hulahopkama koje mu je dala kada je zadnji put došao mami i molio nešto u čemu će mu bilo toplije za noge.
Pokopan je 2008. godine.
Priču o svom sinu rekla mi je gđa Ana koja je ležala preko puta mene u toplicama.
Nisam uspjela ni jednu jedinu riječ reći. Pokrila sam se dekom preko glave i plakala.
Drugi put sam plakala kada sam čula doktora kako joj govori da joj je bolje da ne može hodati nego da ne može živjeti.
Kako joj je doktor mogao to sa takvom lakoćom reći?
Župnik je dolazio svaki dan, izdeklamirao bi svoju molitvu i otišao. On pak osim molitve nije nikad ništa rekao, a još manje pitao.
Na kraju krajeva i ja nisam ništa rekla, samo sam plakala.
Ovako je bilo:
- 18.10.1991. Popustili su punktovi na Sajmištu, a 19.10.1991. konvoj sanitetskih vozila ponovno je krenuo u jutro u 6,30 pravcem Vinkovci - Nuštar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar i nakon dvodnevnog putovanja izvukao 102 ranjenika iz bolnice.
- 25.10.1991. JNA je ušla u Tordince nakon što je izgubila 6 tenkova.
- 17.11.1991. Vukovar su napustili ljudi s Mladim Jastrebom Brankom Borkovićem. Skupine pripadnika obrane Vukovara koje su uspjele proći kroz protivnički raspored nastavile su s dolaskom noću 17. i 18. studenog.
U Borovom Naselju 18.11.1991. još se branio "Crni put" koji vodi do alatnice kombinata Borovo.
- 19.11.1991. JNA je bila ispred hangara Borova gdje je izvukla veliki broj ljudi koji su bili smješteni u podrumu, ranjenika koji se zadnjih dana nisu mogli odvoziti u Vukovar jer je komunikacija bila prekinuta, te civila.
Grupe branitelja su pokušavale proboj ili su se predale 20.11.1991. Tada je prestao svaki organizirani otpor grada Vukovara i Borovog Naselja.
Nakon pada grada JNA i paravojnici načinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Srbi koji su se u skloništima mjesecima skrivali od granata, sada su se bacali "oslobodiocima" u naručje i prokazivali branitelje, obitelji branitelja i općenito ljude koji su im se zamjerili.
NE PONOVILO SE!
Iz knjige "Glasom protiv topova" Alenke Mirković-Nađ novinarke Radio-Vukovara:
"Što si doživio, ne može ti otežati nikakva sila na svijetu. Ne samo ono što smo doživjeli, nego i ono što smo uradili, ono što smo ikad plemenito mislili, i ono što smo pretrpjeli...sve smo to unijeli u stvarnost, jednom zauvijek. I premda je sve to prošlost - upravo je u prošlosti zauvijek osigurano!"
Viktor E. Frankl
Zaspala sam i prije nego što mi je glava dodirnula jastuk. Bilo je gotovo. Za mene je rat završio i ja sam ga izgubila. Bilo je lijepo zaspati i ne znati više ništa...rekla je na kraju knjige Alenka Mirković
Ako ste gledali film Fadila Hadžića "Zapamtite Vukovar" budite sigurni da film nije ni sluga knjizi po kojoj je navodno snimljen. Čula sam da je i Alenka isto rekla i da ona smatra da film uopće nije napravljen po njenoj knjizi. Slažem se s autoricom.
Kada me Alenka pitala prilikom potpisivanja knjige za koliko sam dana pročitala knjigu, rekla sam joj za 3 dana. Čestitala mi je i dala mi autogram za uspomenu. Drugi put rekla je da joj je malo smiješno što se paperback izdanje njene knjige prodaje s kruhom i mlijekom u Konzumu.
Cijena paperback izdanja knjige iznosi 39 kn. Za tu cijenu ne može se kupiti puno kruha i mlijeka!
Priča majke iz Vinkovaca
18
studeni
2009
