- photo by Vedjak -
Sjećate ći se ove fotke iz Selca u 10. mjesecu kada sam bila na seminaru MS-a (MOŽEMO SVE!)?
Isti muzikaši zabavljali su multiplaše, jučer u Zagrebu u restaurant-u Globus na ZV-u. Isti ljudi su plesali, neki i pjevali.
Iako ni prvi, a ni drugi put jučer, nisam plesala ili pjevala, prepoznao me je i pozdravio prvi gitarist do pjevača.
U Globusu sam jučer bila od 10.30 h do 17.30 h.
Grupa nas je zabavljala za vrijeme ručka, kolača i kave od 14 h pa sve do 17 sati kada je bio kraj druženja povodom 30 godina osnutka duštva za oboljele od Multiple Skleroze. Društvo je osnovano 26.09.1979.-e u Rijeci za članove iz cijele Hrvatske, da bi početkom devedesetih središte Društva iz Rijeke preselilo u Zagreb. Ja sam član društva od 1999.-e godine.
Prije ručka bila su neka predavanja, nastupi djece iz Osnovnih škola i SUVAG-a, razgovori s poznatima, pozdrav predsjednika udruge MS-a iz Slovenije, Srbije i Vojvodine. Predsjednik udruge iz MS-a rekao je - mi smo vam dragi moji emesovci iz bivše Juge, svi u istoj kaši, nije nikome od nas ni puno bolje, a ni bolje nego drugima, vjerujte!
Pričala sam s Goranom iz Samobora, koje me je nakon pogledavanja moga sina pitao da li imam istog muža kao i nekada? Kada sam rekla da imam istog muža, a da pored mene sjedi naš sin, nastavio je hvaliti supruga i rekao je kako čvrsto vjeruje u svoj i moj oporavak.
Družila sam se sa Carmen, nekoliko bolesnica iz Rijeke, jedna gospođa je susjeda moje none na Hreljinu, Tihomirom, jednom planinarkom i jednom časnom koja me pamti iz knjižare.
Sve skupa bilo je za 10.
Mali dodatak: Danas 28.09. u 14.40. sati na prvom programu HTV-a u emisiji "Normalan život" koju vodi
gđa Ana Tomašković tema emisije biti će oboljeli od Multiple Skleroze i prikazati će se susret članova
u zagrebačkom restoranu "Globus".
Beautiful Day - World MS Day Video U2
Moj mali dodatak ovom krasnom spotu : MS - ovci iz RH - Carmen, Zdravka, Siniša, Nataša, Milan,
Ana, Ada, Alma, Valmi, Viktor, Tončika, Mario, Ivica, fra Ivica, Mladen, Tihomir, Goran, Zdravko,
Danica, Agata, Jadranka, Neda, Zoran, Dunja itd......................................................................................................................................................
Ručak u Globusu
25
rujan
2009
Novi udžbenici
23
rujan
2009
Kada sam prije par dana čestitala bivšem poslovođi sretan sedmi rođendan njegovom sinu prvijencu, te sretan sinovljev polazak u 1. razred, pitala sam ga sjeća li se dana kada mi je malo pomogao oko nabavke knjiga za Osnovnu školu za moje školarce?
Moji dečki pohađali su razred za razredom i cijelo njihovo djetinjstvo većina je smatrala kako je dobra mala razlika među djecom jer će naslijeđivati odjeću, igračke i naravno knjige. Odjeću nisu naslijeđivali jer su u raličitoj dobi bili u ljetnim i zimskim mjesecima. To sam mogla shvatiti, ali to da će u cijelom školovanju mlađi brat naslijediti tijekom cijelog školovanja 2-3 knjige zaista nisam ni u ludilu vjerovala.
Poslovođa se ponudio nabaviti knjige u knjižari A.G.Matoš i meni omogućiti da knjige kupim u našoj knjižari, ne zato da bih jeftinije prošla ili kasnije platila nego da sve što trebam nabavim na jednom mjestu, da se se rješim stajanja i čekanja u redovima pred knjižarama, pa da mogu koliko god mogu biti na poslu gdje su isto bili redovi radi školskih knjiga. Uspio je naručiti knjige za dva razreda za moje sinove, 5 puta me je pitao da li sam dale dobre popise jer nije mogao vjerovati da će mi mlađi sin naslijeditii samo jednu jedinu knjigu od starijeg brata. Sve sam platila lijepu cifru i bila sretna što sam sve nabavila bez traženja i stajanja pred redovima.
Zaželjela sam mu da oboje dočekamo vrijeme kada će mlađe dijete moći koristiti knjigu starijeg brata ili sestre.
Uz priču o knjigama, čestitanje rođendana, pričanja o ljetu, recesiji, žicala sam i posao za mlađeg sina.
Saznala sam da knjižari ne ide loše, no vlasnici su ipak zabranili nova zapošljavanja od 01.08. ove godine. Živjeli!
Sretan 41. rođendan Toniju Kukoču, sretan 42. rođendan meni Menduli i sretan 7. rođendan sinu mojeg zadnjeg poslovođe!:-)
18
rujan
2009
Selce, hotel "Varaždin" - photo by Vedjak -
Na ovoj fotki vam dragi moji, ja spavam kao top. Uopće nisam čula da me Vedjak fotka. To je bio predzadnji dan G.O.-a
i u jednom danu bili smo u Crikvenici, Rijeci, Bakru, Hreljinu, Praputnjaku i na Svetom Kuzmu po baškote.
O čemu razmišljam na dan 42-og rođendana:
Danas je u Zagrebu grozna magla, dobro da ne moram po tom vremenu na posao.
Krasne su žute ruže koje sam dobila od supruga za rojstni dan.
Prijao mi je zadnji baškot, kojeg sam uhvatila u zadnji čas. Veselim se i pizzi, kolačima, Cocti, soku i Merlotu na kraju dana.
Moram nazvati tatu i čestitati mu Dan hrvatske ratne mornarice u kojoj jer radio onoliko godina koliko ja danas obilježavam.
Kada sam pokojnoj baki prije dvije godine na svoj 40. rođendan rekla kako sam ostvarila sve što sam sama sebi zadala do četrdesete i sada što dalje? Baka je mudro rekla - sada napravi plan do pedesete!
Dvije godine su prošle, a ja plan još nisam ni započela.
Živim, duram dan po dan, napravim plan za nedjeljnu šetnju i nadam se nedjelji bez magle!
Velika pusa svima!
Jučer sam čula ovu pjesmu, jako mi se sviđala već na prvo slušanje./font> 
Tekma na telki
09
rujan
2009
Nikada nisam za compom tijekom tekme, jer obično gledam utakmicu od početka do kraja. Moji muški u kući, sin i suprug za računalom su u drugoj sobi od početka tekme i nisu loše učinili, jer na telki ništa nisu propustili.
Olić je dobar, a Runje nas je spasio od rezultata 10 : 0 za Engleze. Prije tekme nazvala sam mamu da ne gnjavimo jedna drugu za vrijeme utakmice. Možda je i ona sada, u poluvremenu, odustala od nogometa i otišla za comp.
U subotu sam se sa šogorom prisjećala utakmice s Talijanima na SP 2002. godine kada je moja sestra izašla na balkon pripaliti cigaretu i Olić je upravo u tom trenutku zabio gol. Naravno da se je moj šogor odmah sjetio kako je drugi gol zabio Rapaić. Nakon pobjede, otišli smo proslaviti pobjedu i igrati nogomet na Jarun. Bili su to dani...
1998. godine trčala sam od tramvajske stanice do doma, kako bih stigla na tekmu. Kolega koji danas živi u Meksiku i ja zatvarali smo knjižaru točno na kraju radnog vremena i nikoga nismo puštali unutra tko nas je molio da uđe naknadno. Nikada prije, a ni kasnije, nismo se tako ponašali prema mušterijama. Dečki su i dalje za compom u drugoj sobi, ja slušam telku i pratim što pišem. Ako danas niste gledali tekmu na telki niste ništa propustili. Još nije kraj, a već je 4 : 0 za Engleze.
Ajde, barem nešto, jer sad baš čujem da je Eduardo zabio jedan gol. 
Grozno, već je 5 : 1. Idem brzo zagasiti comp da ne bio na kraju stvarno bilo 10 golova za Engleze.
Photo by sister Snježana!
1.post bez slike
01
rujan
2009
PUNO NAS JE POSAĐENO, ALI MALO NAS JE NIKLO.
1. puta čula sam tu rečenicu od divne gospođe Ljubice iz Like. Hvala Ljubice na svemu!
Uvijek ću pamtiti kako smo nas dvije zajedno pjevale u toplicama "Junak sam iz Like", divnu pjesmu koju sam malo naučila u vrijeme domovinskog rata. Ti si mi rekla da je to stara pjesma koju su i partizani pjevali.
Znate li kako kinezi zovu ličanku? Li Čan Ka - naučila od ličanke Ljubice. 
Junak iz Like
Kano mi gora, kano Velebit,
golem sam tijelom, dušom sam jak!
Nek sam siromah, nek sam potrebit
zdravljice bujno, čist mi je zrak!
Junak sam iz Like ja!
Junak sam iz Like ja!
Na obali, na vrbovoj grančici,
igraju se povezani čamčići.
Povjetarac odnio im jedrila
sekina se katarčica prelomila.
Gora me hrani, na noge diže,
blago si pasem, težim si teg.
Bistro, daleko; oko mi siže
glas mi dohvaća deveti brijeg.
Junak sam iz Like ja!
Junak sam iz Like ja!
Ne boj mi se, seko moja milena
jezera ću prebroditi zelena.
Odvest ću te našoj miloj kućici
na jastucim, na mekanoj ručici...
